< Salmi 71 >
1 SIGNORE, io mi son confidato in te, [Fa' ch]'io non sia giammai confuso.
U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom.
2 Riscuotimi, e liberami, per la tua giustizia; Inchina a me il tuo orecchio, e salvami.
Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi.
3 Siimi una rocca di dimora, Nella quale io entri sempre; Tu hai ordinata la mia salute; Perciocchè tu [sei] la mia rupe e la mia fortezza.
Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja.
4 O Dio mio, liberami dalla man dell'empio, Dalla mano del perverso e del violento.
Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove.
5 Perciocchè tu [sei] la mia speranza, o Signore Iddio; La mia confidanza fin dalla mia fanciullezza.
Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje.
6 Tu sei stato il mio sostegno fin dal seno [di mia madre]; Tu [sei] quel che mi hai tratto fuori delle interiora di essa; Per te ho avuto del continuo di che lodarti.
Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda.
7 Io sono stato a molti come un mostro; Ma tu [sei] il mio forte ricetto.
Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako.
8 Sia la mia bocca ripiena della tua lode, [E] della tua gloria tuttodì.
Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.
9 Non rigettarmi al tempo della vecchiezza; Ora, che le forze mi mancano, non abbandonarmi.
Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.
10 Perciocchè i miei nemici tengono ragionamenti contro a me, E quelli che spiano l'anima mia prendono insieme consiglio.
Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se,
11 Dicendo: Iddio l'ha abbandonato; Perseguitate[lo], e prendetelo; perciocchè non [vi è] alcuno che [lo] riscuota.
Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.
12 O Dio, non allontanarti da me; Dio mio, affrettati in mio aiuto.
Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ.
13 Sieno confusi, [e] vengano meno gli avversari dell'anima mia; Quelli che procacciano il mio male sieno coperti di onta e di vituperio.
Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla!
14 Ma io spererò del continuo, E sopraggiungerò [ancora altre] lodi a tutte le tue.
A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi.
15 La mia bocca racconterà tuttodì la tua giustizia, [e] la tua salute; Bench[è] io non [ne] sappia il gran numero.
Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja.
16 Io entrerò nelle prodezze del Signore Iddio; Io ricorderò la giustizia di te solo.
Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu.
17 O Dio, tu mi hai ammaestrato dalla mia fanciullezza; Ed io, infino ad ora, ho annunziate le tue maraviglie.
Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja.
18 Non abbandonarmi ancora, o Dio, fino alla vecchiezza, anzi [fino] alla canutezza; Finchè io abbia annunziato il tuo braccio a [questa] generazione, [E] la tua potenza a tutti quelli [che] verranno [appresso].
Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju.
19 E la tua giustizia, o Dio, [esalterò] sommamente: Perciocchè tu hai fatte [cose] grandi. O Dio, chi [è] pari a te?
Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti?
20 Perciocchè, avendomi fatto sentir molte tribolazioni e mali, Tu mi hai di nuovo resa la vita, E mi hai di nuovo tratto fuor degli abissi della terra.
Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio.
21 Tu hai accresciuta la mia grandezza, E ti sei rivolto, [e] mi hai consolato.
Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe.
22 Io altresì, collo strumento del saltero, celebrerò te, [E] la tua verità, o Dio mio; Io ti salmeggerò colla cetera, o Santo d'Israele.
I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev!
23 Le mie labbra giubileranno, quando io ti salmeggerò; E insieme l'anima mia, la quale tu hai riscattata.
Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.
24 La mia lingua ancora ragionerà tuttodì della tua giustizia; Perciocchè sono stati svergognati, perchè sono stati confusi quelli che procacciavano il mio male.
I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla.