< Proverbi 14 >
1 Le donne savie edificano le lor case; Ma la stolta la sovverte con le sue mani.
Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
2 Chi cammina nella sua dirittura riverisce il Signore; Ma chi è stravolto nelle sue vie lo sprezza.
Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3 Nella bocca dello stolto [è] la bacchetta dell'alterezza; Ma le labbra de' savi li guardano.
U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
4 Dove non [son] buoi, il granaio [è] vuoto; Ma l'abbondanza della ricolta [è] per la forza del bue.
Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
5 Il testimonio verace non mente; Ma il falso testimonio sbocca bugie.
Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
6 Lo schernitore cerca la sapienza, e non [la trova] punto; Ma la scienza agevolmente [si acquista] dall'[uomo] intendente.
Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
7 Vattene via d'innanzi all'uomo stolto, E [d'innanzi a colui, nel quale] non avrai conosciute labbra di scienza.
Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
8 La sapienza dell'uomo [è] di considerar la sua via; Ma la follia degli stolti [è] inganno.
Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
9 Gli stolti si fanno beffe del [commetter] misfatto; Ma fra gli [uomini] diritti [è] la benevolenza.
Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
10 Il cuore di ciascuno conosce l'amaritudine dell'anima sua; Ed altresì alcuno strano non è mescolato nella sua allegrezza.
Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
11 La casa degli empi sarà distrutta; Ma il tabernacolo degli [uomini] diritti fiorirà.
Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
12 Vi è tal via che pare diritta all'uomo, Il fine della quale [son] le vie della morte.
Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
13 Come di [troppo] ridere duole il cuore, Così la fine dell'allegrezza [è] dolore.
I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
14 Chi è sviato di cuore sarà saziato delle sue vie; E più ch'esso [lo sarà] l'uomo da bene delle sue.
Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
15 Lo scempio crede ogni cosa; Ma l'avveduto considera i suoi passi.
Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
16 Il savio teme, e si ritrae dal male; Ma lo stolto trascorre, e si tien sicuro.
Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
17 Chi è pronto all'ira commette follia; E l'uomo malizioso è odiato.
Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
18 Gli scempi erederanno la stoltizia; Ma i prudenti coroneranno [il lor capo] di scienza.
Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
19 I malvagi saranno abbassati davanti a' buoni; E gli empi [saranno] alle porte del giusto.
Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
20 Il povero è odiato eziandio dal suo prossimo; Ma molti son gli amici del ricco.
I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
21 Chi sprezza il suo prossimo pecca; Ma beato chi ha pietà de' poveri.
Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
22 Quelli che macchinano del male non sono eglino traviati? Ma benignità e verità [sarà usata inverso] coloro che pensano del bene.
Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
23 In ogni fatica vi è del profitto; Ma il parlar delle labbra [torna] solo in inopia.
U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
24 Le ricchezze de' savi [sono] la lor corona; [Ma] la follia degli stolti [è sempre] follia.
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
25 Il testimonio verace libera le anime; Ma il falso sbocca bugie.
Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
26 Nel timor del Signore vi è confidanza fortissima; E vi sarà un ricetto per li figliuoli di colui [che teme Iddio].
U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
27 Il timor del Signore [è] una fonte di vita, Per ritrarsi da' lacci della morte.
Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
28 La magnificenza del re [è] nella moltitudine del popolo; Ma la ruina del principe [è] nel mancamento della gente.
Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
29 Chi è lento all'ira [è] di gran prudenza; Ma chi è pronto al cruccio eccita la follia.
Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
30 Il cuor sano [è] la vita delle carni; Ma l'invidia [è] il tarlo delle ossa.
Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
31 Chi oppressa il povero fa onta a colui che l'ha fatto; Ma chi ha pietà del bisognoso l'onora.
Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
32 L'empio sarà traboccato per la sua malvagità; Ma il giusto spera [eziandio] nella sua morte.
Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
33 La sapienza riposa nel cuore dell'[uomo] intendente, Ed è riconosciuta in mezzo degli stolti.
U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
34 La giustizia innalza la nazione; Ma il peccato [è] il vituperio de' popoli.
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
35 Il favor del re [è] verso il servitore intendente; Ma la sua indegnazione [è] contro a quello che reca vituperio.
Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.