< Lamentazioni 3 >
1 IO [son] l'uomo che ha veduta afflizione, Per la verga dell'indegnazion del Signore.
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
2 Egli mi ha condotto, e fatto camminar nelle tenebre, E non nella luce.
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3 Certo, egli mi ritorna addosso, E rivolge la sua mano [contro a me] tuttodì.
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
4 Egli ha fatta invecchiar la mia carne, e la mia pelle; Egli mi ha fiaccate le ossa.
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
5 Egli ha fatti degli edificii contro a me, E [mi] ha intorniato di tosco e di affanno.
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
6 Egli mi ha fatto dimorare in luoghi tenebrosi, A guisa di quelli che son morti già da lungo tempo.
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
7 Egli mi ha assiepato d'ogn'intorno, sì che non posso uscire; Egli ha aggravati i miei ceppi.
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
8 Eziandio quando grido e sclamo, Egli chiude il passo alla mia orazione,
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
9 Egli ha chiuse le mie vie di pietre conce a scarpello, Ha rinvolti i miei sentieri.
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
10 Egli mi [è stato] un orso all'agguato, Un leone ne' [suoi] nascondimenti.
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
11 Egli ha traviate le mie vie, Mi ha tagliato a pezzi, mi ha renduto desolato.
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
12 Egli ha teso l'arco suo, E mi ha posto come un bersaglio incontro alle saette.
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
13 Egli mi ha fitti nelle reni Gli strali del suo turcasso.
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
14 Io sono in derisione a tutti i popoli, [E son] la lor canzone tuttodì.
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
15 Egli mi ha saziato di amaritudini, Mi ha inebbriato di assenzio.
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
16 Egli mi ha stritolati i denti con della ghiaia, Mi ha voltolato nella cenere.
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
17 E tu hai allontanata l'anima mia dalla pace, Ed io ho dimenticato il bene.
Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
18 E ho detto: Il Signore ha fatta perire la mia forza, E la mia speranza.
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
19 Ricordati della mia afflizione, E del mio esilio; del tosco e dell'assenzio.
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
20 L'anima mia se [ne] ricorda del continuo, E se [ne] abbatte in me.
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
21 Questo mi torna alla mente, Perciò spererò [ancora].
To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
22 Se non siamo stati del tutto consumati, [È per] le benignità del Signore; Perciocchè le sue misericordi non son venute meno;
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
23 Si rinnovano ogni mattina; La tua lealtà [è] grande.
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24 Il Signore [è] la mia parte, ha detto l'anima mia; Perciò spererò in lui.
“Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”
25 Il Signore [è] buono a quelli che l'aspettano, All'anima [che] lo ricerca.
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
26 Buona cosa [è] di aspettare in silenzio La salute del Signore.
Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
27 Buona cosa [è] all'uomo di portare il giogo Nella sua giovanezza.
Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
28 Sieda egli pur solitario, ed in silenzio, Se Dio gliel'ha imposto!
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
29 Metta pur la sua bocca nella polvere! Forse, ci sarà ancora speranza;
neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
30 Porga pur la guancia a chi lo percuote; Si sazî pur di vituperio!
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
31 Poichè il Signore non rigetta in perpetuo;
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32 Anzi, se affligge, ha altresì compassione, Secondo la moltitudine delle sue benignità.
jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
33 Perciocchè s'egli affligge, E addolora i figliuoli degli uomini, Non lo fa volentieri.
Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
34 Mentre altri trita sotto i suoi piedi Tutti i prigioni della terra;
Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
35 Mentre altri pervertisce la ragion dell'uomo, Nel cospetto dell'Altissimo;
kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
36 Mentre altri fa torto all'uomo nella sua lite; Il Signore nol vede egli?
kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
37 Chi [è] colui che abbia detta [qualche cosa], e quella sia avvenuta, Che il Signore non l'abbia comandata?
Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
38 Non procedono i mali ed i beni Dalla bocca dell'Altissimo?
Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
39 Perchè si rammarica l'uomo vivente? [Perchè si rammarica] l'uomo della pena del suo peccato?
Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
40 Esaminiamo le nostre vie, E ricerchiamo[le] e convertiamoci al Signore.
Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
41 Alziamo i nostri cuori, e le palme delle mani, A Dio ne' cieli, [dicendo: ]
Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
42 Noi abbiam misfatto, e siamo stati ribelli; [E] tu non hai perdonato.
Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43 Tu [ci] hai coperti d'ira, e ci hai perseguitati; Tu hai ucciso [e] non hai risparmiato.
Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
44 Tu hai distesa una nuvola intorno a te, Acciocchè l'orazione non passasse.
Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
45 Tu ci hai fatti essere spazzature, Ed abbominio, per mezzo i popoli.
Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
46 Tutti i nostri nemici hanno aperta la bocca contro a noi.
Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
47 Noi siamo incorsi in ispavento, ed in fossa; In desolazione, ed in fiaccamento.
Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48 L'occhio mio cola in rivi d'acque, Per lo fiaccamento della figliuola del mio popolo.
Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
49 L'occhio mio stilla, senza posa, E non ha alcuna requie;
Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
50 Finchè il Signore non riguarda, E non vede dal cielo.
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
51 L'occhio mio affanna l'anima mia, Per tutte le figliuole della mia città.
Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
52 Quelli che senza cagione, mi son nemici, Mi han cacciato del continuo, come un uccelletto;
Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
53 Hanno troncata la vita mia, e [l'hanno messa] nella fossa; Ed hanno gettate delle pietre sopra me.
U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
54 Le acque mi hanno inondato fin sopra il capo; Io ho detto: Io son riciso.
Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
55 Io ho invocato il tuo Nome, o Signore, Dalla fossa de' luoghi bassissimi.
I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56 Tu hai udita la mia voce; Non nascondere il tuo orecchio al mio sospiro, ed al mio grido.
Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”
57 Tu ti sei accostato al giorno che io ti ho invocato; Tu hai detto: Non temere.
Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”
58 O Signore, tu hai dibattute le querele dell'anima mia; Tu hai riscossa la vita mia.
Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
59 O Signore, tu vedi il torto che mi è fatto; Giudica la mia causa.
Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
60 Tu vedi tutte le lor vendette, Tutti i lor pensieri contro a me.
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
61 Tu odi, Signore, i loro obbrobri, Tutte le lor macchinazioni contro a me;
Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62 Le parole di quelli che mi si levano incontro, Ed i ragionamenti che tengono contro a me tuttodì.
Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63 Riguarda, quando si seggono, e quando si levano; Io [sono] la lor canzone.
Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
64 O Signore, rendi loro la retribuzione, Secondo le opere delle lor mani.
Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
65 Da' loro ingombramento di cuore, La tua maledizione.
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66 Perseguili in ira, E disperdili di sotto al cielo del Signore.
Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!