< Giovanni 10 >

1 IN verità, in verità, io vi dico, che chi non entra per la porta nell'ovile delle pecore, ma vi sale altronde, esso è rubatore, e ladrone.
“Ko e moʻoni, ko e moʻoni, ʻoku ou tala atu kiate kimoutolu, Ko ia ʻoku ʻikai hū ʻi he matapā ki he lotoʻā sipi, ka ʻoku kaka hake ʻi he hala kehe, ko e kaihaʻa ia mo e fakamālohi.
2 Ma chi entra per la porta è pastor delle pecore.
Ka ko ia ʻoku hū ʻi he matapā, ko e tauhi ia ʻoe fanga sipi.
3 A costui apre il portinaio, e le pecore ascoltano la sua voce, ed egli chiama le sue pecore per nome, e le conduce fuori.
‌ʻOku toʻo kiate ia ʻe he leʻo; pea fanongo ki hono leʻo ʻae fanga sipi pea ʻoku ne ui ʻae sipi ʻaʻana ʻi [honau hingoa ]ʻo ne tataki atu ʻakinautolu.
4 E quando ha messe fuori le sue pecore, va davanti a loro, e le pecore lo seguitano, perciocchè conoscono la sua voce.
Pea ka tuku atu ʻe ia ʻene sipi ʻaʻana ʻoku ʻalu muʻomuʻa ia ʻiate kinautolu, pea muimui ʻae sipi ʻiate ia: he ʻoku nau ʻilo hono leʻo.”
5 Ma non seguiteranno lo straniero, anzi se ne fuggiranno da lui, perciocchè non conoscono la voce degli stranieri.
Pea ʻe ʻikai te nau muimui ʻi ha foʻou, ka te nau hola meiate ia: he ʻoku ʻikai te nau ʻilo ʻae leʻo ʻoe foʻou.
6 Questa similitudine disse loro Gesù; ma essi non riconobbero quali fosser le cose ch'egli ragionava loro.
Naʻe lea ʻaki ʻe Sisu ʻae fakatātā ni kiate kinautolu: ka naʻe ʻikai te nau ʻilo hono ʻuhinga ʻo ʻene lea kiate kinautolu.
7 Laonde Gesù da capo disse loro: In verità, in verità, io vi dico, che io son la porta delle pecore.
Pea toe tala ai ʻe Sisu kiate kinautolu, Ko e moʻoni, ko e moʻoni, ʻoku ou tala kiate kimoutolu, Ko au ko e matapā ki he fanga sipi.
8 Tutti quanti coloro che son venuti sono stati rubatori, e ladroni; ma le pecore non li hanno ascoltati.
Ko kinautolu kotoa pē naʻe muʻomuʻa ʻiate au, ko e kau kaihaʻa mo e fakamālohi: ka naʻe ʻikai fanongo ʻae fanga sipi kiate kinautolu.
9 Io son la porta; se alcuno entra per me, sarà salvato, ed entrerà, ed uscirà, e troverà pastura.
Ko au pe ko e matapā: pea ko ia ʻe hū ange ʻiate au, ʻe moʻui ia, pea ʻe feʻaluʻaki ai pe ia, ʻo maʻu ʻae meʻakai.
10 Il ladro non viene se non per rubare, ed ammazzare, e distrugger [le pecore; ma] io son venuto acciocchè abbiano vita, ed abbondino.
‌ʻOku ʻikai haʻu ʻae kaihaʻa, ka ke kaihaʻasi, pea ke tāmateʻi, pea ke fakaʻauha: kuo u haʻu au ke nau maʻu ʻae moʻui, pea ke nau maʻu ia ʻo lahi ʻaupito.
11 Io sono il buon pastore; il buon pastore mette la sua vita per le pecore.
“Ko au ko e tauhi lelei: ʻoku foaki ʻe he tauhi lelei ʻa ʻene moʻui koeʻuhi ko e fanga sipi.
12 Ma il mercenario, e quel che non è pastore, e di cui non son le pecore, [se] vede venire il lupo, abbandona le pecore, e sen fugge; e il lupo le rapisce, e disperge le pecore.
Ka ko ia ʻoku unga ki he ngāue, ka ʻoku ʻikai ko e tauhi, ʻaia ʻoku ʻikai ʻaʻana ʻae fanga sipi, ʻoku mamata ia ʻoku haʻu ʻae ulofi, pea siʻaki ʻae fanga sipi, kae hola: pea moʻua ia ʻe he ulofi, ʻo fakahēʻi ʻae fanga sipi.
13 Or il mercenario se ne fugge, perciocchè egli è mercenario, e non si cura delle pecore.
‌ʻOku hola ʻae unga ngāue, koeʻuhi ko e unga ngāue [pe ]ia, pea ʻoku ʻikai ʻofa ia ki he fanga sipi.
14 Io sono il buon pastore, e conosco le mie [pecore], e son conosciuto dalle mie.
Ko au ko e tauhi lelei; pea hangē ʻoku ʻilo au ʻe he Tamai, peau ʻilo foki ʻae Tamai,
15 Siccome il Padre mi conosce, ed io conosco il Padre; e metto la mia vita per le [mie] pecore.
[ʻOku pehē ]ʻa ʻeku ʻilo ʻaia ʻoku ʻaʻaku, mo e ʻilo au ʻekinautolu: pea ʻoku ou tuku hifo ʻeku moʻui koeʻuhi ko e fanga sipi.
16 Io ho anche delle altre pecore, che non son di quest'ovile; quelle ancora mi conviene addurre, ed esse udiranno la mia voce; e vi sarà una sola greggia, [ed] un sol pastore.
Pea ʻoku ai mo ʻeku fanga sipi kehe, ʻoku ʻikai ʻi he lotoʻā ko eni: te u ʻomi ʻakinautolu foki, pea te nau fanongo ki hoku leʻo; pea ʻe ai ʻae lotoʻā pe taha, mo e tauhi pe taha.”
17 Per questo mi ama il Padre, perciocchè io metto la vita mia, per ripigliarla poi.
Ko ia ʻoku ʻofa ai ʻa ʻeku Tamai kiate au, ko e meʻa ʻi heʻeku tuku hifo ʻeku moʻui, kau toe toʻo ia.
18 Niuno me la toglie, ma io da me stesso la dipongo; io ho podestà di diporla, ed ho altresì podestà di ripigliarla; questo comandamento ho ricevuto dal Padre mio.
‌ʻOku ʻikai ke toʻo ia ʻe ha taha ʻiate au, ka ʻoku ou tuku hifo ia ʻeau pe. ʻOku ou mafai ke tuku hifo ia, pea ʻoku ou mafai ke toe toʻo ia. Ko e fekau ni kuo u maʻu mei heʻeku Tamai.”
19 Perciò nacque di nuovo dissensione tra i Giudei, per queste parole.
Pea naʻe toe fakakikihi ʻae kakai Siu, ko e meʻa ʻi he ngaahi lea ni.
20 E molti di loro dicevano: Egli ha il demonio, ed è forsennato; perchè l'ascoltate voi?
Pea pehē ʻe honau tokolahi, “ʻOku ʻiate ia ha tēvolo, pea ʻoku faha; ko e hā ʻoku mou fanongo ai kiate ia?”
21 Altri dicevano: Queste parole non son d'un indemoniato; può il demonio aprir gli occhi de' ciechi?
Pea pehē ʻe he niʻihi, “ʻOku ʻikai ko e lea eni ʻa ha taha ʻoku ʻi ai ha tēvolo. ʻE mafai ʻe ha tēvolo ke fakaʻā ʻae mata ʻoe kui?”
22 OR la [festa della] dedicazione si fece in Gerusalemme, ed era di verno.
Pea naʻe fai ʻi Selūsalema ʻae kātoanga ʻoe fakafoʻou, pea ko e faʻahitaʻu momoko.
23 E Gesù passeggiava nel tempio, nel portico di Salomone.
Pea naʻe ʻeveʻeva ʻa Sisu ʻi he falelotu lahi, ʻi he fale hala ʻo Solomone.
24 I Giudei adunque l'intorniarono, e gli dissero: Infino a quando terrai sospesa l'anima nostra? Se tu sei il Cristo, diccelo apertamente.
Pea naʻe haʻu ʻae kakai Siu, ʻo kāpui ia, ʻonau pehē kiate ia, “ʻE fēfē hono fuoloa mo hoʻo taʻefakaʻilo kiate kimautolu? Kapau ko e Kalaisi koe, tala totonu mai kiate kimautolu.”
25 Gesù rispose loro: Io ve [l]'ho detto, e voi nol credete; le opere, che io fo nel nome del Padre mio, son quelle che testimoniano di me.
Pea leaange ʻa Sisu kiate kinautolu, “Naʻaku tala kiate kimoutolu, ka naʻe ʻikai te mou tui: ko e ngaahi ngāue ʻoku ou fai ʻi he huafa ʻo ʻeku Tamai, ʻoku fakamoʻoniʻi ai au.”
26 Ma voi non credete, perciocchè non siete delle mie pecore, come io vi ho detto.
Ka ʻoku ʻikai te mou tui, koeʻuhi ʻoku ʻikai ʻi heʻeku fanga sipi ʻakimoutolu.
27 Le mie pecore ascoltano la mia voce, ed io le conosco, ed esse mi seguitano.
‌ʻOku fanongo ʻeku fanga sipi ki hoku leʻo, ʻo hangē ko ʻeku tala kiate kimoutolu: pea ʻoku ou ʻiloa ʻakinautolu, pea ʻoku nau muimui ʻiate au:
28 Ed io do loro la vita eterna, e giammai in eterno non periranno, e niuno le rapirà di man mia. (aiōn g165, aiōnios g166)
Pea ʻoku ou foaki kiate kinautolu ʻae moʻui taʻengata; pea ʻe ʻikai ʻaupito te nau ʻauha, pe ʻe ʻikai ha taha te ne hamusi ʻakinautolu mei hoku nima. (aiōn g165, aiōnios g166)
29 Il Padre mio, che me [le] ha date, è maggior di tutti; e niuno [le] può rapire di man del Padre mio.
Ko ʻeku Tamai, ʻaia naʻa ne foaki mai kiate au, ʻoku lahi taha pe ia; pea ʻoku ʻikai ha tokotaha ʻoku faʻa hamusi mei he nima ʻo ʻeku Tamai.
30 Io ed il Padre siamo una stessa cosa.
Ko au mo e Tamai ʻoku ma taha pe.
31 Perciò i Giudei levarono di nuovo delle pietre, per lapidarlo.
Pea toe toʻo hake ʻe he kakai Siu ʻae maka, ke nau tolongaki ʻaki ia.
32 Gesù rispose loro: Io vi ho fatte veder molte buone opere, [procedenti] dal Padre mio; per quale di esse mi lapidate voi?
Pea leaange ʻa Sisu kiate kinautolu, “Kuo lahi ʻae ngāue lelei kuo u fakahā kiate kimoutolu mei heʻeku Tamai; ko e ngāue fē ia ʻoku mou tolongakiʻi ai au?
33 I Giudei gli risposero, dicendo: Noi non ti lapidiamo per alcuna buona opera, anzi per bestemmia, perciocchè tu, essendo uomo, ti fai Dio.
Pea talaange ʻe he kau Siu kiate ia, ʻo pehē, ʻOku ʻikai ko ha ngāue lelei ʻoku mau tolongakiʻi ai koe; ka ko e fie ʻOtua pe; koeʻuhi ko e tangata pe ʻa koe, ka ʻoku ke fai ke ʻOtua.”
34 Gesù rispose loro: Non è egli scritto nella vostra legge: Io ho detto: Voi siete dii?
Pea talaange ʻe Sisu kiate kinautolu, “ʻIkai kuo tohi ʻi hoʻomou fono, Ne u pehē, ‘Ko e ngaahi ʻotua ʻakimoutolu?’
35 Se chiama dii coloro, a' quali la parola di Dio è stata [indirizzata]; e la scrittura non può essere annullata;
Kapau ʻoku ui ko e ʻotua ʻakinautolu naʻe folofola ki ai ʻae ʻOtua, pea ʻe ʻikai faʻa liʻaki ʻae tohi;
36 dite voi che io, il quale il Padre ha santificato, ed ha mandato nel mondo, bestemmio, perciocchè ho detto: Io son Figliuolo di Dio?
‌ʻOku mou pehē kiate ia kuo fakatapui ʻe he Tamai, ʻo fekau ki māmani, ʻOku ke fie ʻOtua; koeʻuhi naʻaku pehē, Ko e ʻAlo au ʻoe ʻOtua?
37 Se io non fo le opere del Padre mio, non crediatemi.
Kapau ʻoku ʻikai te u fai ʻae ngāue ʻo ʻeku Tamai, ʻoua te mou tui kiate au.
38 Ma, s'io [le] fo, benchè non crediate a me, credete alle opere, acciocchè conosciate, e crediate che il Padre è in me, e ch'io [sono] in lui.
Ka ʻi heʻeku fai ia, kapau ʻoku ʻikai te mou tui kiate au, tui ki he ngāue: koeʻuhi ke mou ʻilo, mo tui, ʻoku ʻiate au ʻae Tamai, mo au ʻiate ia.”
39 Essi adunque di nuovo cercavano di pigliarlo; ma egli uscì dalle lor mani.
Ko ia naʻa nau toe fie puke ai ia: ka naʻa ne fakahaofi ia mei honau nima,
40 E se ne andò di nuovo di là dal Giordano, al luogo ove Giovanni prima battezzava; e quivi dimorò.
‌ʻO toe ʻalu ki he potu ʻituʻa Sioatani, ʻaia naʻe tomuʻa fai papitaiso ai ʻa Sione; pea nofo ai ia.
41 E molti vennero a lui, e dicevano: Giovanni certo non fece alcun miracolo; ma pure, tutte le cose che Giovanni disse di costui eran vere.
Pea naʻe ʻalu ʻae tokolahi kiate ia, ʻonau pehē, “Naʻe ʻikai fai ʻe Sione ha mana: ka ko e meʻa kotoa pē naʻe lea ki ai ʻa Sione ki he tangata ni, ʻoku moʻoni.”
42 E quivi molti credettero in lui.
Pea naʻe tui ʻae tokolahi ʻi ai kiate ia.

< Giovanni 10 >