< Salmi 57 >
1 Al maestro del coro. Su «Non distruggere». Di Davide. Miktam. Quando fuggì da Saul nella caverna. Pietà di me, pietà di me, o Dio, in te mi rifugio; mi rifugio all'ombra delle tue ali finché sia passato il pericolo.
Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje.
2 Invocherò Dio, l'Altissimo, Dio che mi fa il bene.
Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini;
3 Mandi dal cielo a salvarmi dalla mano dei miei persecutori, Dio mandi la sua fedeltà e la sua grazia.
Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju.
4 Io sono come in mezzo a leoni, che divorano gli uomini; i loro denti sono lance e frecce, la loro lingua spada affilata.
Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar.
5 Innàlzati sopra il cielo, o Dio, su tutta la terra la tua gloria.
Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
6 Hanno teso una rete ai miei piedi, mi hanno piegato, hanno scavato davanti a me una fossa e vi sono caduti.
Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju.
7 Saldo è il mio cuore, o Dio, saldo è il mio cuore.
Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu.
8 Voglio cantare, a te voglio inneggiare: svègliati, mio cuore, svègliati arpa, cetra, voglio svegliare l'aurora.
Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano.
9 Ti loderò tra i popoli, Signore, a te canterò inni tra le genti.
Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima.
10 perché la tua bontà è grande fino ai cieli, e la tua fedeltà fino alle nubi.
Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.
11 Innàlzati sopra il cielo, o Dio, su tutta la terra la tua gloria.
Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!