< Proverbi 12 >

1 Chi ama la disciplina ama la scienza, chi odia la correzione è stolto.
Thuituennah aka lungnah loh mingnah khaw a lungnah tih, toelthamnah aka hmuhuet tah a kotalh.
2 Il buono si attira il favore del Signore, ma egli condanna l'intrigante.
Hlang then loh BOEIPA taengkah kolonah a dang tih, tangkhuepnah aka khueh hlang tah a poehlip sak.
3 Non resta saldo l'uomo con l'empietà, ma la radice dei giusti non sarà smossa.
Halangnah lamloh hlang cikngae pawt tih, aka dueng kah a yung tah a tuen sak moenih.
4 La donna perfetta è la corona del marito, ma quella che lo disonora è come carie nelle sue ossa.
Tatthai nu tah a boei kah rhuisam la om, tedae yah aka bai tah a rhuh khuiah keet la om.
5 I pensieri dei giusti sono equità, i propositi degli empi sono frode.
Aka dueng tah kopoek tiktam tih, halang kah a niing tah thailatnah la poeh.
6 Le parole degli empi sono agguati sanguinari, ma la bocca degli uomini retti vi si sottrarrà.
Halang rhoek kah olka loh thii a rhongngol tih, aka thuem kah a ka loh hlang a huul.
7 Gli empi, una volta abbattuti, più non sono, ma la casa dei giusti sta salda.
Halang rhoek te a palet nen tah om uh voel pawh, tedae aka dueng rhoek kah im tah pai yoeyah.
8 Un uomo è lodato per il senno, chi ha un cuore perverso è disprezzato.
A lungmingnah olka dongah hlang loh a thangthen tih, lungbuei aka paihaeh tah nueihbu la poeh.
9 Un uomo di poco conto che basta a se stesso vale più di un uomo esaltato a cui manca il pane.
Rhaidaeng mai cakhaw a taengah sal aka khueh tah, thangpom uh tih caak aka nai lakah then.
10 Il giusto ha cura del suo bestiame, ma i sentimenti degli empi sono spietati.
Aka dueng long tah a rhamsa kah a hinglu te a ming dae, halang kah haidamnah tah muenying muenyang la om.
11 Chi coltiva la sua terra si sazia di pane, chi insegue chimere è privo di senno.
Amah khohmuen aka tawn loh buh a cung sak tih, a lungbuei aka talh long tah a hoenghoep te a hloem.
12 Le brame dell'empio sono una rete di mali, la radice dei giusti produce frutti.
Boethae rhoek kah tluum te halang loh a nai dae, aka dueng rhoek kah a yung tah cuen yoeyah.
13 Nel peccato delle sue labbra si impiglia il malvagio, ma il giusto sfuggirà a tale angoscia.
Hmuilai kah boekoek dongah boethae kah hlaeh om dae, aka dueng tah citcai lamloh loeih.
14 Ognuno si sazia del frutto della sua bocca, ma ciascuno sarà ripagato secondo le sue opere.
Hlang kah lai thaih loh hnothen a cung sak tih, hlang kut neh a tiing la amah taengah a mael rhoe, a mael pah.
15 Lo stolto giudica diritta la sua condotta, il saggio, invece, ascolta il consiglio.
Aka ang kah longpuei tah a mikhmuh ah thuem dae, aka cueih kah cilsuep te ni a. hnatun.
16 Lo stolto manifesta subito la sua collera, l'accorto dissimula l'offesa.
Aka ang loh khothaih ah a konoinah te a phoe dae, aka thaai loh yah koi te a dah.
17 Chi aspira alla verità proclama la giustizia, il falso testimone proclama l'inganno.
Uepomnah aka sat loh duengnah a thui tih, a honghi kah laipai tah hlangthai palat ni.
18 V'è chi parla senza riflettere: trafigge come una spada; ma la lingua dei saggi risana.
cunghang kah tingtoehnah bangla aka cal buengrhuet khaw om dae, aka cueih kah a lai tah hoeihnah la om.
19 La bocca verace resta ferma per sempre, la lingua bugiarda per un istante solo.
Oltak kah hmuilai tah a yoeyah la cikngae tih, a honghi ol cat ka paa sak.
20 Amarezza è nel cuore di chi trama il male, gioia hanno i consiglieri di pace.
Hlangthai palat loh a lungbuei khuikah boethae te a uep tih, rhoepnah ham aka uen loh kohoenah a dang.
21 Al giusto non può capitare alcun danno, gli empi saranno pieni di mali.
Aka dueng te boethae pakhat long khaw a cuhu thil moenih. Tedae halang rhoek tah boethae neh baetawt uh.
22 Le labbra menzognere sono un abominio per il Signore che si compiace di quanti agiscono con sincerità.
A honghi kah hmuilai tah BOEIPA kah a tueilaehkoi tih uepomnah aka saii te a kolonah la a khueh.
23 L'uomo accorto cela il sapere, il cuore degli stolti proclama la stoltezza.
Aka thaai hlang long tah mingnah te a tuem tih, aka ang kah lungbuei long tah a anglat te a yan.
24 La mano operosa ottiene il comando, quella pigra sarà per il lavoro forzato.
Aka haam kah kut loh a taemrhai vetih palyal te saldong la a om sak ni.
25 L'affanno deprime il cuore dell'uomo, una parola buona lo allieta.
Lungbuei kah mawnnah loh hlang a bungkawn tih, ol then loh ko a hoe sak.
26 Il giusto è guida per il suo prossimo, ma la via degli empi fa smarrire.
Aka dueng long tah a hui te a tlap tih, halang rhoek kah longpuei tah amamih te kho a hmang puei.
27 Il pigro non troverà selvaggina; la diligenza è per l'uomo un bene prezioso.
Palyal loh a sakah pataeng a kaeh moenih, tedae hlang haam kah a boeirhaeng tah a phu tlo.
28 Nella strada della giustizia è la vita, il sentiero dei perversi conduce alla morte.
Duengnah caehlong ah hingnah om tih, a hawn longpuei khaw dueknah moenih.

< Proverbi 12 >