< Giovanni 21 >
1 Dopo questi fatti, Gesù si manifestò di nuovo ai discepoli sul mare di Tiberìade. E si manifestò così:
Erah lini, Taiberia juusitum adi heliphante loong ah damdi Jisu emah we dongkhoomta.
2 si trovavano insieme Simon Pietro, Tommaso detto Dìdimo, Natanaèle di Cana di Galilea, i figli di Zebedèo e altri due discepoli.
Erah di Simon Pitar, Thomas (Khaangpeh ngeh ih poon rumta ah), Nathanel (Galili kooni Kana dowa), Jebedi sah nyia Jisu liphante wanyi loongtang eroom ang rumta.
3 Disse loro Simon Pietro: «Io vado a pescare». Gli dissero: «Veniamo anche noi con te». Allora uscirono e salirono sulla barca; ma in quella notte non presero nulla.
Eno Simon Pitar ih heh joonte loong asuh baat rumta, [Ngah bah chaak ha kah ang.] Eno heh joon loong ah ih li rumta, “Seng uh wakkaat ehe,” eno neng loong khoonkhu ni karumta. Erah rangpheeja pheetang ih chaak ah taat ha rum adi tiim uh takap rumta.
4 Quando gia era l'alba Gesù si presentò sulla riva, ma i discepoli non si erano accorti che era Gesù.
Rangsa dong damdam di, Jisu juukaang ni banchapta, eno heliphante loong ah ih Jisu ngeh ih tajat rumta.
5 Gesù disse loro: «Figlioli, non avete nulla da mangiare?». Gli risposero: «No».
Eno Jisu ih cheng rumta, [Jaaro loong, tiim uh tanih kap kan?] [Tiim uh takapke,” Jaaro loong ih baat rumta.
6 Allora disse loro: «Gettate la rete dalla parte destra della barca e troverete». La gettarono e non potevano più tirarla su per la gran quantità di pesci.
Eno Jisu ih baat rumta, khoonkhu chap thuk lan dakmiiko adoh chaak ah haat an, nyah erah doh kap ih an.] Erah raangtaan ih neng chaak ah haat rum ano tajen ngaak hom rumta, chaak adi nyah hantek nyaanta.
7 Allora quel discepolo che Gesù amava disse a Pietro: «E' il Signore!». Simon Pietro appena udì che era il Signore, si cinse ai fianchi il camiciotto, poiché era spogliato, e si gettò in mare.
Eno heliphante Jisu moongnook warah ih Pitar suh liita, [Teesu bo ah!] Pitar ih Teesu ngeh ih japchaat ano heh nyuh ah toonkap ano (heh nyuh ah khookpi eta) juukhoh ni datpit kata.
8 Gli altri discepoli invece vennero con la barca, trascinando la rete piena di pesci: infatti non erano lontani da terra se non un centinaio di metri.
Heliphante wahoh loong ah chaak adi nyah hesiit ih hoom rum ano juukaang ko ih wang rumta. Saanghook dowa ih ju ah haloh tah angta, ngookchaajom taan haloot angta.
9 Appena scesi a terra, videro un fuoco di brace con del pesce sopra, e del pane.
Neng loong ah juukaang adi thok rum adi, we khoni nyah nyia baanlo tupwang rumta.
10 Disse loro Gesù: «Portate un pò del pesce che avete preso or ora».
Eno Jisu ih li rumta, [Sen ih kaptan nyah dowa esiitnyi than piiwan han.]
11 Allora Simon Pietro salì nella barca e trasse a terra la rete piena di centocinquantatrè grossi pesci. E benché fossero tanti, la rete non si spezzò.
Simon Pitar ah khoonkhu ko ngaak kah ano chaak adi nyah elonglongwah juukaang ko ih toonhoom kata, erah di elonglong ah chaasiit rookbanga ejom angta; nyah hantek ang ah bah uh chaak ah tah randatta.
12 Gesù disse loro: «Venite a mangiare». Enessuno dei discepoli osava domandargli: «Chi sei?», poiché sapevano bene che era il Signore.
Jisu ih poon rumta, [Phaksah wanghan.] Eno heliphante loong ah ih o ih uh tanaan cheng rumta, [An o anglu ngeh ah?] Neng loong ah ih jat ih rumta heh Teesu ngeh ah.
13 Allora Gesù si avvicinò, prese il pane e lo diede a loro, e così pure il pesce.
Eno Jisu ah toonchapkah ano baanlo nyia nyah ah pheekoh rumta.
14 Questa era la terza volta che Gesù si manifestava ai discepoli, dopo essere risuscitato dai morti.
Jisu tek nawa ngaaksaat lidi erah ih takjom chomui rumta.
15 Quand'ebbero mangiato, Gesù disse a Simon Pietro: «Simone di Giovanni, mi vuoi bene tu più di costoro?». Gli rispose: «Certo, Signore, tu lo sai che ti voglio bene». Gli disse: «Pasci i miei agnelli».
Jen phaksah rum ano, Jisu ih Simon Pitar suh liita, [Joon sah Simon, wahoh loong ih minchan halang nang ih an ih ehan tam minchan halang?] [Minchan ih hala, Teesu, ] Pitar ih ngaak liita, [an ih jat ih hu ngah ih an minchan ih hala[ ngeh ah. Jisu ih Pitar suh baatta, [Nga saapsah loong ah sokboi uh.]
16 Gli disse di nuovo: «Simone di Giovanni, mi vuoi bene?». Gli rispose: «Certo, Signore, tu lo sai che ti voglio bene». Gli disse: «Pasci le mie pecorelle».
Jisu ih Pitar suh taknyi chengta, [Joon sah Simon, [ngah an ih minchan nih ehalang?] “Em Teesu,” “an ih jat ih hu ngah ih an minchan ih hala[ ngeh ah. Jisu ih baatta, [Nga saapsah loong ah sokboi uh.]
17 Gli disse per la terza volta: «Simone di Giovanni, mi vuoi bene?». Pietro rimase addolorato che per la terza volta gli dicesse: Mi vuoi bene?, e gli disse: «Signore, tu sai tutto; tu sai che ti voglio bene». Gli rispose Gesù: «Pasci le mie pecorelle.
Jisu ih takjom chengta, [Joon sah Simon, an ih ngah minchan nih ih halang?] Jisu ih takjom cheng kano Pitar ah thungjoong eta, [ngah an ih minchan nih ih halang?] ngeh ih cheng kano ah. Erah raangtaan ih Pitar ih Jisu suh liita, [Teesu an ih jirep ah jat ih hu; an ih jat ih hu ngah ih an minchan ih hala ngeh ah!” Jisu ih Pitar suh baatta, [Nga saap ah sokboi uh.
18 In verità, in verità ti dico: quando eri più giovane ti cingevi la veste da solo, e andavi dove volevi; ma quando sarai vecchio tenderai le tue mani, e un altro ti cingerà la veste e ti porterà dove tu non vuoi».
Ngah ih amiitiit baat hala; an jaaro tokdi mani kaat thung ah erah di katu; enoothong teekaang ang udoh, an lak jaanghaat kuno wahoh ih an thung lahaan ko adoh siitkaat ho.]
19 Questo gli disse per indicare con quale morte egli avrebbe glorificato Dio. E detto questo aggiunse: «Seguimi».
(Arah liiha langla, Jisu ih Pitar ah mamah ti ano Rangte rangka thuk ah erah tiit ah baat ha.) Eno Jisu ih baatta, [Nga lilih eho!]
20 Pietro allora, voltatosi, vide che li seguiva quel discepolo che Gesù amava, quello che nella cena si era trovato al suo fianco e gli aveva domandato: «Signore, chi è che ti tradisce?».
Pitar lengsok adi heh liko ni heh mongnook warah, japtupta—heh ih phaksat tokdi Jisu reeni tiittong ano chengta warah ah, [Teesu an mokwaante ah o ang ah?]
21 Pietro dunque, vedutolo, disse a Gesù: «Signore, e lui?».
Pitar ih heh ah japtup ano Jisu suh chengta, [Teesu, erah mih ah mamah ang ah?]
22 Gesù gli rispose: «Se voglio che egli rimanga finché io venga, che importa a te? Tu seguimi».
Jisu ih Pitar suh liita, [Erah mih ah ngah maang ngaak raara ething tongthuk ang bah, an raangtaan ih tiimjih ang ah? Nga lilih ih ho!]
23 Si diffuse perciò tra i fratelli la voce che quel discepolo non sarebbe morto. Gesù però non gli aveva detto che non sarebbe morto, ma: «Se voglio che rimanga finché io venga, che importa a te?».
Erah raangtaan ih kristaan loong laktung ni tiit hu moong ruurangta heliphante erah tatiika tih ngeh ah. Enoothong Jisu ih liimuh; erah mih ah tatiika ngeh ah; Jisu ih amah ba liita, [Erah mih ah ngah maang ngaak raara ething mok tongthuk ang bah, an raangtaan ih tiimjih ang ah?]
24 Questo è il discepolo che rende testimonianza su questi fatti e li ha scritti; e noi sappiamo che la sua testimonianza è vera.
Erah jengkhaap jengte ah heliphante dowa wasiit angta, erah raangthiinte ah uh heh angta; eno seng ih jat ehi heh ih baat ha ah amiitiit ah baat ha.
25 Vi sono ancora molte altre cose compiute da Gesù, che, se fossero scritte una per una, penso che il mondo stesso non basterebbe a contenere i libri che si dovrebbero scrivere.
Amadi uh, Jisu mokah arah jihoh tiit uh rapne ih je ah. Erah loong ah esiit esiit ih mok raangthiinta bah, ngah ih thaakthun angdi erah leedap ah mongrep mina loongtang ih tajen toonpi thengta.