< Giobbe 29 >
1 Giobbe continuò a pronunziare le sue sentenze e disse:
Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 Oh, potessi tornare com'ero ai mesi di un tempo, ai giorni in cui Dio mi proteggeva,
“O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 quando brillava la sua lucerna sopra il mio capo e alla sua luce camminavo in mezzo alle tenebre;
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 com'ero ai giorni del mio autunno, quando Dio proteggeva la mia tenda,
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5 quando l'Onnipotente era ancora con me e i giovani mi stavano attorno;
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
6 quando mi lavavo in piedi nel latte e la roccia mi versava ruscelli d'olio!
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
7 Quando uscivo verso la porta della città e sulla piazza ponevo il mio seggio:
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
8 vedendomi, i giovani si ritiravano e i vecchi si alzavano in piedi;
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
9 i notabili sospendevano i discorsi e si mettevan la mano sulla bocca;
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 la voce dei capi si smorzava e la loro lingua restava fissa al palato;
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 con gli orecchi ascoltavano e mi dicevano felice, con gli occhi vedevano e mi rendevano testimonianza,
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 perché soccorrevo il povero che chiedeva aiuto, l'orfano che ne era privo.
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 La benedizione del morente scendeva su di me e al cuore della vedova infondevo la gioia.
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
14 Mi ero rivestito di giustizia come di un vestimento; come mantello e turbante era la mia equità.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15 Io ero gli occhi per il cieco, ero i piedi per lo zoppo.
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 Padre io ero per i poveri ed esaminavo la causa dello sconosciuto;
otac ubogima, zastupnik strancima.
17 rompevo la mascella al perverso e dai suoi denti strappavo la preda.
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18 Pensavo: «Spirerò nel mio nido e moltiplicherò come sabbia i miei giorni».
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
19 La mia radice avrà adito alle acque e la rugiada cadrà di notte sul mio ramo.
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
20 La mia gloria sarà sempre nuova e il mio arco si rinforzerà nella mia mano.
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
21 Mi ascoltavano in attesa fiduciosa e tacevano per udire il mio consiglio.
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
22 Dopo le mie parole non replicavano e su di loro scendevano goccia a goccia i miei detti.
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
23 Mi attendevano come si attende la pioggia e aprivano la bocca come ad acqua primaverile.
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
24 Se a loro sorridevo, non osavano crederlo, né turbavano la serenità del mio volto.
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
25 Indicavo loro la via da seguire e sedevo come capo, e vi rimanevo come un re fra i soldati o come un consolatore d'afflitti.
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.