< Giobbe 29 >

1 Giobbe continuò a pronunziare le sue sentenze e disse:
Job ni a dei lawk hah bout a patawp teh,
2 Oh, potessi tornare com'ero ai mesi di un tempo, ai giorni in cui Dio mi proteggeva,
Oe ka loum tangcoung e a kum hoi thapa naw dawk bout kaawm haw pawiteh, Cathut ni na kountouknae a hnin patetlah
3 quando brillava la sua lucerna sopra il mio capo e alla sua luce camminavo in mezzo alle tenebre;
ka lû dawk hmaiim a ang teh, a angnae dawk hoi hmonae ka tapuet thai navah,
4 com'ero ai giorni del mio autunno, quando Dio proteggeva la mia tenda,
Ka roung takhangnae a tueng, ka im dawk Cathut hoi kâhuikonae tueng, hatnae patetlah bout kaawm haw pawiteh,
5 quando l'Onnipotente era ancora con me e i giovani mi stavano attorno;
Athakasaipounge, kai koe na okhai e hoi, ka canaw ka teng vah petkâkalup lah ao awh navah,
6 quando mi lavavo in piedi nel latte e la roccia mi versava ruscelli d'olio!
Ka ceinae lamthung dawk maito sanutui a lawng, lungsongpui ni kai hanelah satui pou a lawng sak navah,
7 Quando uscivo verso la porta della città e sulla piazza ponevo il mio seggio:
khopui kâennae longkha koe ouk ka cei navah, thongma dawk ouk ka tahungnae koe ka ceikhai navah,
8 vedendomi, i giovani si ritiravano e i vecchi si alzavano in piedi;
Thoundounnaw ni na hmu awh teh, a kâhro awh. Kacuenaw ni a thaw awh teh a kangdue awh.
9 i notabili sospendevano i discorsi e si mettevan la mano sulla bocca;
Bawinaw ni lawk dei hane pahni a cakuep awh. A kut hoi pahni a tabuem awh.
10 la voce dei capi si smorzava e la loro lingua restava fissa al palato;
Bawinaw hai lawkkamuem lah duem ao awh teh, a lai teh adangka dawk rapkâbet pouh.
11 con gli orecchi ascoltavano e mi dicevano felice, con gli occhi vedevano e mi rendevano testimonianza,
A hnâ ni a thai torei teh, yawhawi na poe awh. A mit hoi a hmu awh torei teh na panuikhai awh.
12 perché soccorrevo il povero che chiedeva aiuto, l'orfano che ne era privo.
Bangkongtetpawiteh, karoedengnaw hah ka rungngang teh na pa hoi kabawmkung ka tawn hoeh e naw hah ouk ka kabawp.
13 La benedizione del morente scendeva su di me e al cuore della vedova infondevo la gioia.
Kahmatkatanaw e yawhawinaw hah, ka lathueng vah a pha. Lahmainaw e lungthin hah lunghawinae la ka sak sak.
14 Mi ero rivestito di giustizia come di un vestimento; come mantello e turbante era la mia equità.
Lannae hah ka khohna teh, ka lannae teh angkidung hoi bawilakhung patetlah ao.
15 Io ero gli occhi per il cieco, ero i piedi per lo zoppo.
Mitdawnnaw hanelah mit lah ka o teh, khokkhemnaw hanelah khok lah ka o.
16 Padre io ero per i poveri ed esaminavo la causa dello sconosciuto;
Karoedengnaw, hanelah na pa lah ka o teh, ka panue hoeh e naw e lawk hai ka ngai pouh.
17 rompevo la mascella al perverso e dai suoi denti strappavo la preda.
Tamikathoutnaw e a no hah ka khoe pouh teh, a hâ hoi a kei e hah ka rasa pouh.
18 Pensavo: «Spirerò nel mio nido e moltiplicherò come sabbia i miei giorni».
Hottelah ka tabu thung ka due vaiteh, ka hninnaw teh sadi patetlah ka pung sak han.
19 La mia radice avrà adito alle acque e la rugiada cadrà di notte sul mio ramo.
Tui aonae koe vah ka tangphanaw ka payang vaiteh, ka kangnaw dawk karum khodai tadamtui ao han.
20 La mia gloria sarà sempre nuova e il mio arco si rinforzerà nella mia mano.
Ka bawilennae teh ka thung vah bout a katha teh, ka pala teh ka kut dawk a tha hoi a kawi han.
21 Mi ascoltavano in attesa fiduciosa e tacevano per udire il mio consiglio.
Taminaw ni na ring teh na rabui awh. Ka khokhangnae dawk duem ao awh.
22 Dopo le mie parole non replicavano e su di loro scendevano goccia a goccia i miei detti.
Ka dei hnukkhu hoi banghai dei awh hoeh toe. Ka dei e teh ahnimouh koe tadamtui patetlah a bo.
23 Mi attendevano come si attende la pioggia e aprivano la bocca come ad acqua primaverile.
Khotui patetlah na ring awh teh, a hnukteng e kho ka rak e patetlah kakawpoung lah pahni a ang awh.
24 Se a loro sorridevo, non osavano crederlo, né turbavano la serenità del mio volto.
Ka panuikhai pawiteh yuem awh mahoeh. Ka minhmai a angnae teh, hmonae lah awm sak awh hoeh.
25 Indicavo loro la via da seguire e sedevo come capo, e vi rimanevo come un re fra i soldati o come un consolatore d'afflitti.
Ahnimouh hane lamthung ka rawi teh, kahrawikung patetlah ka tahung. Hottelah ransanaw thung vah siangpahrang patetlah kho ka sak. A lung ka mathoutnaw lungpahawi e patetlah ka o.

< Giobbe 29 >