< Giobbe 13 >

1 Ecco, tutto questo ha visto il mio occhio, l'ha udito il mio orecchio e l'ha compreso.
Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.
2 Quel che sapete voi, lo so anch'io; non sono da meno di voi.
Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.
3 Ma io all'Onnipotente vorrei parlare, a Dio vorrei fare rimostranze.
Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.
4 Voi siete raffazzonatori di menzogne, siete tutti medici da nulla.
Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!
5 Magari taceste del tutto! sarebbe per voi un atto di sapienza!
Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
6 Ascoltate dunque la mia riprensione e alla difesa delle mie labbra fate attenzione.
Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.
7 Volete forse in difesa di Dio dire il falso e in suo favore parlare con inganno?
Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?
8 Vorreste trattarlo con parzialità e farvi difensori di Dio?
Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?
9 Sarebbe bene per voi se egli vi scrutasse? Come s'inganna un uomo, credete di ingannarlo?
Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?
10 Severamente vi redarguirà, se in segreto gli siete parziali.
Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
11 Forse la sua maestà non vi incute spavento e il terrore di lui non vi assale?
Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?
12 Sentenze di cenere sono i vostri moniti, difese di argilla le vostre difese.
Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.
13 Tacete, state lontani da me: parlerò io, mi capiti quel che capiti.
Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.
14 Voglio afferrare la mia carne con i denti e mettere sulle mie mani la mia vita.
Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?
15 Mi uccida pure, non me ne dolgo; voglio solo difendere davanti a lui la mia condotta!
On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.
16 Questo mi sarà pegno di vittoria, perché un empio non si presenterebbe davanti a lui.
I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
17 Ascoltate bene le mie parole e il mio esposto sia nei vostri orecchi.
Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.
18 Ecco, tutto ho preparato per il giudizio, son convinto che sarò dichiarato innocente.
Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
19 Chi vuol muover causa contro di me? Perché allora tacerò, pronto a morire.
Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.
20 Solo, assicurami due cose e allora non mi sottrarrò alla tua presenza;
Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
21 allontana da me la tua mano e il tuo terrore più non mi spaventi;
digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.
22 poi interrogami pure e io risponderò oppure parlerò io e tu mi risponderai.
Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.
23 Quante sono le mie colpe e i miei peccati? Fammi conoscere il mio misfatto e il mio peccato.
Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.
24 Perché mi nascondi la tua faccia e mi consideri come un nemico?
Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?
25 Vuoi spaventare una foglia dispersa dal vento e dar la caccia a una paglia secca?
Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?
26 Poiché scrivi contro di me sentenze amare e mi rinfacci i miei errori giovanili;
O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,
27 tu metti i miei piedi in ceppi, spii tutti i miei passi e ti segni le orme dei miei piedi.
koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!
28 Intanto io mi disfò come legno tarlato o come un vestito corroso da tignola.
Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!

< Giobbe 13 >