< Genesi 13 >
1 Dall'Egitto Abram ritornò nel Negheb con la moglie e tutti i suoi averi; Lot era con lui.
Te dongah Abram loh a yuu khaw, anih taengah aka om boeih te khaw, amah taengkah Lot khaw Egypt lamkah Negev la a khuen.
2 Abram era molto ricco in bestiame, argento e oro.
Te daengah te Abram loh boiva neh, ngun neh, sui nen khaw lutlut boei.
3 Poi di accampamento in accampamento egli dal Negheb si portò fino a Betel, fino al luogo dove era stata gia prima la sua tenda, tra Betel e Ai,
Te dongah Negev lamkah a longpueng vaengah amah kah dap a om nah hmuen Bethel la cet. A moecuek vaengah anih kah dap te Bethel neh Ai laklo ah om.
4 al luogo dell'altare, che aveva là costruito prima: lì Abram invocò il nome del Signore.
Lamhma ah hmueihtuk hmuen la pahoi a khueh coeng dongah Abram loh BOEIPA ming pahoi a phoei.
5 Ma anche Lot, che andava con Abram, aveva greggi e armenti e tende.
Te vaengah Lot khaw Abram neh puei uh tih boiva saelhung khaw, dap khaw, rhen a puen.
6 Il territorio non consentiva che abitassero insieme, perché avevano beni troppo grandi e non potevano abitare insieme.
Tedae tun khosak ham te khohmuen amih te noeng voel pawh. Amih rhoi kah khuehtawn khaw muep lo coeng tih tun khosak ham coeng pawh.
7 Per questo sorse una lite tra i mandriani di Abram e i mandriani di Lot, mentre i Cananei e i Perizziti abitavano allora nel paese.
Te dongah Abram kah boiva aka dawn rhoek neh Lot kah boiva aka dawn rhoek laklo ah khaw, te vaengah khohmuen kah kho aka sa Kanaan rhoek, Perizzi rhoek nen khaw tuituknah vik om.
8 Abram disse a Lot: «Non vi sia discordia tra me e te, tra i miei mandriani e i tuoi, perché noi siamo fratelli.
Te dongah Abram loh Lot te, “Kai laklo neh nang laklo ah, ka boiva aka dawn laklo neh na boiva aka dawn laklo ah khaw tohhaemnah om mai boel saeh. Mamih boeina he tongpa rhoi ni.
9 Non sta forse davanti a te tutto il paese? Sepàrati da me. Se tu vai a sinistra, io antra, io andrò a destra; se tu vai a destra, io andrò a sinistra».
Na hmai ah khohmuen a pum la a om pawt moenih a? Kai taeng lamloh hoep uh laeh. Banvoei te na loh atah bantang la ka cet vetih bantang te na loh atah ka banvoei bitni,” a ti nah.
10 Allora Lot alzò gli occhi e vide che tutta la valle del Giordano era un luogo irrigato da ogni parte - prima che il Signore distruggesse Sòdoma e Gomorra -; era come il giardino del Signore, come il paese d'Egitto, fino ai pressi di Zoar.
Tedae Lot loh a mik te a huel vaengah Jordan vannaem boeih te tuisuep tangtae bangla boeih a om pah. Yahovah loh a phae hlankah Sodom neh Gomorrah khaw BOEIPA dum bangla, Zoar la a caeh vaengkah Egypt kho bangla a hmuh.
11 Lot scelse per sé tutta la valle del Giordano e trasportò le tende verso oriente. Così si separarono l'uno dall'altro:
Te dongah Lot loh amah ham te Jordan vannaem boeih te a tuek. Te dongah Lot te khothoeng la puen uh tih a manuca taeng lakah khat neh khat paek uh rhoi.
12 Abram si stabilì nel paese di Canaan e Lot si stabilì nelle città della valle e piantò le tende vicino a Sòdoma.
Abram tah Kanaan kho ah kho a sak dae Lot tah vannaem kah khopuei rhoek ah kho a sak tih Sodom la puen uh.
13 Ora gli uomini di Sòdoma erano perversi e peccavano molto contro il Signore.
Tedae Sodom hlang rhoek tah thae uh tih BOEIPA taengah hlangtholh koek la om uh.
14 Allora il Signore disse ad Abram, dopo che Lot si era separato da lui: «Alza gli occhi e dal luogo dove tu stai spingi lo sguardo verso il settentrione e il mezzogiorno, verso l'oriente e l'occidente.
Tedae Lot a nong phoeiah BOEIPA loh Abram te, “Na mik huel lamtah na hmuen lamkah tlangpuei neh tuithim khaw, khothoeng neh tuitunli khaw so laeh.
15 Tutto il paese che tu vedi, io lo darò a te e alla tua discendenza per sempre.
Tekah khohmuen na hmuh boeih te kumhal duela nang taeng neh na tiingan taengah kam paek ni.
16 Renderò la tua discendenza come la polvere della terra: se uno può contare la polvere della terra, potrà contare anche i tuoi discendenti.
Te dongah na tiingan te diklai kah laipi bangla ka khueh ni. Diklai laipi te hlang loh tae ham a noeng atah nang kah tiingan te a tae thai van ni.
17 Alzati, percorri il paese in lungo e in largo, perché io lo darò a te».
Khohmuen te nang kan paek ham coeng dongah thoo lamtah khohmuen te a yun long khaw, a daang long khaw, hil lah,” a ti nah.
18 Poi Abram si spostò con le sue tende e andò a stabilirsi alle Querce di Mamre, che sono ad Ebron, e vi costruì un altare al Signore.
Te dongah Abram te puen uh tih a caeh vaengah Mamre thingnu ah kho a sak. Tekah thingnu te Hebron ah om tih tekah Hebron ah BOEIPA ham hmueihtuk a suem.