< Job 30 >

1 Ita, dagiti ub-ubing ngem siak ket awan ti ar-aramidenda no di ti manglais kaniak- dagitoy nga agtutubo a dagiti ammada ket pinagkedkedak koma nga agtrabaho a kadua dagiti asok iti arbanko.
“A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
2 Pudno, ti kinapigsa dagiti ima ti amada, kasano koma a natulongandak - dagiti lallaki a ti kinapigsa ti kinalakayda ket napukawen?
Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
3 Narapisda gapu iti kinapanglaw ken bisin; nagkibkibda iti namaga a daga idiay kasipngetan ti let-ang ken iti disso nga awan matagtagitaona.
Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
4 Nagpag-utda kadagiti naraboy a mulmula; dagiti ramut ti buyboy ti nagbalin a taraonda.
Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
5 Napapanawda manipud kadagiti tattao a nangpukkaw kadakuada, a kasla iti panangpukkaw iti maysa a tao iti agtatakaw.
Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
6 Isu a nagnaedda kadagiti tanap nga asideg iti karayan, kadagiti rukib ken kadagiti dadakkel a bato.
Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
7 Aggaraigida a kasla kadagiti asno iti nagbabaetan dagiti naraboy a mulmula; naguummongda iti sirok dagiti narabuy a mulmula.
Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
8 Kaputotan ida dagiti maag, wen, dagiti awan serserbina a tattao; napapanawda iti daga babaen kadagiti saplit.
Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
9 Ngem ita, pinagbalindak dagiti annakda a lallaki a pakasaritaan para iti kanta ti panglais; pudno, maysaak itan a paga-angawan kadakuada.
Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
10 Karuroddak ken ad-adaywandak; kanayonda a tuptupraan ti rupak.
Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
11 Ta pinugsat ti Dios ti tali ti panak ket pinarigatnak, ken isu a napukaw amin ti panagteppel dagitoy a tattao iti sangoanak.
I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
12 Iti makannawan nga imak ken tumakder dagiti naranggas a tattao; pappapanawendak ken igabsuonda kaniak dagiti wagas ti panangdadaelda.
S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
13 Daddadaelenda ti dalanko; iyas-asidegda ti didigra kaniak, lallaki nga awan ti uray maysa a manganawa kadakuada.
Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
14 Umaydak darupen a kasla maysa nga armada manipud iti nalawa nga abot iti pader ti siudad; itulidda dagiti bagbagida kaniak iti katingngaan ti pannakadadael.
prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
15 Ti buteng ti nanglapunos kaniak; naipanaw ti dayawko a kasla intayab ti angin; napukaw ti kinarang-ayko a kasla ulep.
Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
16 Ita, maibukbukbok ti biagko manipud iti kaunggak; dagiti aldaw ti panagsagsagaba ti nangtengngel kaniak.
Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
17 Iti rabii, agut-ot dagiti tulangko; saan a sumardeng ti ut-ot a kasla mangkibkibkib kaniak.
Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
18 Ginammatan ti kinapigsa ti Dios ti pagan-anayko; naiputipot daytoy kaniak a kasla iti kwelyo ti nagayad a pagan-anayko.
Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
19 Impalladawnak iti kapitakan; nagbalinak a kasla tapok ken dapu.
U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
20 Immasugak kenka, O Dios, ngem dinak sungsungbatan; timmakderak, ket kimmitaka laeng kaniak.
K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
21 Nagbaliwkan ket nagbalinka a naulpit kaniak; babaen iti bileg ti imam, pinarigatnak.
Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
22 Impangatonak iti angin ket impallatoknak daytoy; dinadaelnak iti bagio.
U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
23 Ta ammok nga ipannakto iti patay, ti balay a nakaitudingan ti amin a sibibiag.
Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
24 Nupay kasta, awan kadi ti tao a mangiyunnat iti imana a dumawat iti tulong no matinnag isuna? Awan kadi ti mariribukan a tao a dumawat iti tulong?
Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
25 Saanak kadi a nagsangit para kenkuana a mariribukan? Saanak kadi a nagladingit para iti agkasapulan a tao?
Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
26 Idi nagbirukak ti naimbag, ket dakes ti dimteng; idi nagurayak iti lawag, kinasipnget ketdi ti dimteng.
Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
27 Mariribukan ti pusok ken saan nga agtalna; dimteng kaniak dagiti aldaw ti pannakaparigat.
Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
28 Ngimmisiten ti kudilko ngem saan a gapu iti init; nagtakderak iti taripnong ket dimmawatak iti tulong.
Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
29 Kakabsatdak dagiti atap nga aso a kadua dagiti kullaaw.
Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
30 Nangisit ti kudilko ken agregregda manipud iti bagik; kasla napuoran dagiti tulangko gapu iti pudot.
Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
31 Ngarud, ti arpak ket nakatono kadagiti kanta a pangladingit, ti plautak a para iti panagkanta dagiti agdungdung-aw.
Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.

< Job 30 >