< Job 29 >
1 Intuloy ni Job ti nagsao ket kinunana,
Job siguió hablando.
2 “O, a kaslaak la koma kadagiti naglabas a bulbulan idi inaywanannak ti Dios,
“¡Ojalá volviera a los viejos tiempos en que Dios me cuidaba!
3 idi nagraniag ti silawna iti ulok, ken idi nagnaak iti kasipngetan babaen iti lawagna.
Su luz brillaba sobre mí y alumbraba mi camino en la oscuridad.
4 O, a kasla ak koma idi kabanbanwagak nga al-aldaw idi adda pay laeng iti uneg ti toldak ti pannakigayyem ti Dios,
Cuando era joven y fuerte, Dios era mi amigo y me hablaba en mi casa.
5 idi adda pay laeng iti sidongko ti Mannakabalin-amin, ken adda pay iti dennak dagiti annakko,
El Todopoderoso seguía conmigo y estaba rodeado de mis hijos.
6 idi agtaptapaw ti gatas iti dalanko, ken idi bukbukannak iti agay-ayus a lana ti dakkel a bato!
Mis rebaños producían mucha leche, y el aceite fluía libremente de mis prensas de aceitunas.
7 Idi rimmuarak a mapan iti ruangan ti siudad, idi nagtugawak iti lugarko idiay paguummongan iti siudad,
Salí a la puerta de la ciudad y me senté en la plaza pública.
8 nakitadak dagiti agtutubo ket immadayoda bassit kaniak ken timmakder dagiti nataengan a tattao kas panagraemda kaniak.
Los jóvenes me veían y se apartaban del camino; los ancianos me defendían.
9 Sumardeng nga agsasao idi dagiti prinsipe no dumtengak; appotenda dagiti ngiwatda babaen kadagiti imada.
Los dirigentes guardaron silencio y se taparon la boca con las manos.
10 Napaulimek dagiti natakneng a tattao, ket dimket dagiti dilada iti ngangaw dagiti ngiwatda.
Las voces de los funcionarios se acallaron; se callaron en mi presencia.
11 Ta kalpasan mangngegandak ket bendisionandak; idi nakitadak, nagbalindan a saksik ken inanamongandak
“Todos los que me escuchaban me alababan; los que me veían me elogiaban,
12 gapu ta isispalek idi ti napanglaw a tao nga umasug, ken kasta met dagiti awanan ti ama, nga awanan iti siasinoman a tumulong kenkuana.
porque daba a los pobres que me llamaban y a los huérfanos que no tenían quien los ayudara.
13 Ti bendision ti tao a dandanin matay ket naited kaniak; pinagkantak a sirarag-o ti puso ti balo.
Los que estaban a punto de morir me bendijeron; hice cantar de alegría a la viuda.
14 Insuotko ti kinalinteg, ket kinawesannak daytoy; kasla kagay ken turban ti kalintegak.
Siendo sincero y actuando correctamente eran lo que yo llevaba como ropa.
15 Nagbalinak a mata kadagiti bulsek a tattao; nagbalinak a saka kadagiti lugpi a tattao.
Fui como los ojos para los ciegos y los pies para los cojos.
16 Nagbalinak nga ama kadagiti agkasapulan a tattao; adalek ti kaso uray iti maysa a tao a saanko nga am-ammo.
Fui como un padre para los pobres, y defendí los derechos de los extranjeros.
17 Tinukkolko ti panga ti saan a nalinteg a tao; rinabsutko ti nakimmeg manipud iti nagbaetan dagiti ngipenna.
Rompí la mandíbula de los malvados y les hice soltar su presa de los dientes.
18 Kalpasanna kinunak, 'Matayakto iti umokko; paaddoekto dagiti aldawko a kasla kadagiti darat.
Pensé que moriría en casa, después de muchos años.
19 Nagwaras dagiti ramutko kadagiti danum, ken agtalinaed ti linnaaw kadagiti sangak iti agpatpatnag.
Como un árbol, mis raíces se extienden hasta el agua; el rocío se posa en mis ramas durante la noche.
20 Ti dayawko ket kanayon a nalapsat, ken ti pana ti pigsak ket kanayon a barbaro iti imak.
Siempre se me concedían nuevos honores; mi fuerza se renovaba como un arco infalible.
21 Dinengngegdak dagiti tattao; inuraydak; nagulimekda a dumngeg iti balakadko.
“La gente escuchaba atentamente lo que yo decía; se callaba al escuchar mis consejos.
22 Kalpasan ti panagsaok, saandan a nagsao; nagtinnag a kasla danum dagiti sasaok kadakuada.
Una vez que yo hablaba, no tenían nada más que decir; lo que yo decía era suficiente.
23 Kanayondak nga ur-urayen a kas iti panagurayda iti tudo; inungapda ti ngiwatda iti nalawa tapno uminomda kadagiti sasaok, a kas iti ar-aramidenda iti maudi a tudo.
Me esperaban como quien espera la lluvia, con la boca abierta por la lluvia de primavera.
24 Inisemak ida idi saanda a namnamaen daytoy; saanda a linaksid ti raniag ti rupak.
Cuando les sonreía, apenas podían creerlo; mi aprobación significaba todo el mundo para ellos.
25 Pinilik ti wagasda ket nagbalinak a kas panguloda; nagbiagak a kas iti maysa nga ari kadagiti armadana, kas maysa a mangliwliwa kadagiti agdung-dung-aw iti natayan.
Decidí el camino a seguir como su líder, viviendo como un rey entre sus soldados, y cuando estaban tristes los consolaba”.