< Job 29 >

1 Intuloy ni Job ti nagsao ket kinunana,
Giobbe continuò a pronunziare le sue sentenze e disse:
2 “O, a kaslaak la koma kadagiti naglabas a bulbulan idi inaywanannak ti Dios,
Oh, potessi tornare com'ero ai mesi di un tempo, ai giorni in cui Dio mi proteggeva,
3 idi nagraniag ti silawna iti ulok, ken idi nagnaak iti kasipngetan babaen iti lawagna.
quando brillava la sua lucerna sopra il mio capo e alla sua luce camminavo in mezzo alle tenebre;
4 O, a kasla ak koma idi kabanbanwagak nga al-aldaw idi adda pay laeng iti uneg ti toldak ti pannakigayyem ti Dios,
com'ero ai giorni del mio autunno, quando Dio proteggeva la mia tenda,
5 idi adda pay laeng iti sidongko ti Mannakabalin-amin, ken adda pay iti dennak dagiti annakko,
quando l'Onnipotente era ancora con me e i giovani mi stavano attorno;
6 idi agtaptapaw ti gatas iti dalanko, ken idi bukbukannak iti agay-ayus a lana ti dakkel a bato!
quando mi lavavo in piedi nel latte e la roccia mi versava ruscelli d'olio!
7 Idi rimmuarak a mapan iti ruangan ti siudad, idi nagtugawak iti lugarko idiay paguummongan iti siudad,
Quando uscivo verso la porta della città e sulla piazza ponevo il mio seggio:
8 nakitadak dagiti agtutubo ket immadayoda bassit kaniak ken timmakder dagiti nataengan a tattao kas panagraemda kaniak.
vedendomi, i giovani si ritiravano e i vecchi si alzavano in piedi;
9 Sumardeng nga agsasao idi dagiti prinsipe no dumtengak; appotenda dagiti ngiwatda babaen kadagiti imada.
i notabili sospendevano i discorsi e si mettevan la mano sulla bocca;
10 Napaulimek dagiti natakneng a tattao, ket dimket dagiti dilada iti ngangaw dagiti ngiwatda.
la voce dei capi si smorzava e la loro lingua restava fissa al palato;
11 Ta kalpasan mangngegandak ket bendisionandak; idi nakitadak, nagbalindan a saksik ken inanamongandak
con gli orecchi ascoltavano e mi dicevano felice, con gli occhi vedevano e mi rendevano testimonianza,
12 gapu ta isispalek idi ti napanglaw a tao nga umasug, ken kasta met dagiti awanan ti ama, nga awanan iti siasinoman a tumulong kenkuana.
perché soccorrevo il povero che chiedeva aiuto, l'orfano che ne era privo.
13 Ti bendision ti tao a dandanin matay ket naited kaniak; pinagkantak a sirarag-o ti puso ti balo.
La benedizione del morente scendeva su di me e al cuore della vedova infondevo la gioia.
14 Insuotko ti kinalinteg, ket kinawesannak daytoy; kasla kagay ken turban ti kalintegak.
Mi ero rivestito di giustizia come di un vestimento; come mantello e turbante era la mia equità.
15 Nagbalinak a mata kadagiti bulsek a tattao; nagbalinak a saka kadagiti lugpi a tattao.
Io ero gli occhi per il cieco, ero i piedi per lo zoppo.
16 Nagbalinak nga ama kadagiti agkasapulan a tattao; adalek ti kaso uray iti maysa a tao a saanko nga am-ammo.
Padre io ero per i poveri ed esaminavo la causa dello sconosciuto;
17 Tinukkolko ti panga ti saan a nalinteg a tao; rinabsutko ti nakimmeg manipud iti nagbaetan dagiti ngipenna.
rompevo la mascella al perverso e dai suoi denti strappavo la preda.
18 Kalpasanna kinunak, 'Matayakto iti umokko; paaddoekto dagiti aldawko a kasla kadagiti darat.
Pensavo: «Spirerò nel mio nido e moltiplicherò come sabbia i miei giorni».
19 Nagwaras dagiti ramutko kadagiti danum, ken agtalinaed ti linnaaw kadagiti sangak iti agpatpatnag.
La mia radice avrà adito alle acque e la rugiada cadrà di notte sul mio ramo.
20 Ti dayawko ket kanayon a nalapsat, ken ti pana ti pigsak ket kanayon a barbaro iti imak.
La mia gloria sarà sempre nuova e il mio arco si rinforzerà nella mia mano.
21 Dinengngegdak dagiti tattao; inuraydak; nagulimekda a dumngeg iti balakadko.
Mi ascoltavano in attesa fiduciosa e tacevano per udire il mio consiglio.
22 Kalpasan ti panagsaok, saandan a nagsao; nagtinnag a kasla danum dagiti sasaok kadakuada.
Dopo le mie parole non replicavano e su di loro scendevano goccia a goccia i miei detti.
23 Kanayondak nga ur-urayen a kas iti panagurayda iti tudo; inungapda ti ngiwatda iti nalawa tapno uminomda kadagiti sasaok, a kas iti ar-aramidenda iti maudi a tudo.
Mi attendevano come si attende la pioggia e aprivano la bocca come ad acqua primaverile.
24 Inisemak ida idi saanda a namnamaen daytoy; saanda a linaksid ti raniag ti rupak.
Se a loro sorridevo, non osavano crederlo, né turbavano la serenità del mio volto.
25 Pinilik ti wagasda ket nagbalinak a kas panguloda; nagbiagak a kas iti maysa nga ari kadagiti armadana, kas maysa a mangliwliwa kadagiti agdung-dung-aw iti natayan.
Indicavo loro la via da seguire e sedevo come capo, e vi rimanevo come un re fra i soldati o come un consolatore d'afflitti.

< Job 29 >