< Abụ Ọma 147 >

1 Toonu Onyenwe anyị! Ọ bụ ihe dị mma ịbụku Chineke anyị abụ otuto. Ọ bụ ihe na-eweta mmasị, bụrụkwa ihe ziri ezi ito ya!
Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
2 Onyenwe anyị na-ewu Jerusalem: ọ na-akpọghachita ụmụ Izrel ndị a dọọrọ nʼagha gaa nʼala ọzọ.
Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
3 Ọ na-agwọ ndị niile obi ha tiwara etiwa na-ekechikọtakwa ebe niile ha merụrụ ahụ.
Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
4 Ọ bụ ya na-ekpebi ọnụọgụgụ kpakpando niile na-akpọkwa ha nʼotu na otu.
Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
5 Onyenwe anyị dị ukwuu, ike ya dịkwa ukwuu; nghọta ya enweghị nsọtụ.
Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
6 Onyenwe anyị na-agba ndị dị umeala nʼobi ume ma ọ na-atụda ndị ajọ omume nʼala.
Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
7 Jirinụ ekele bụkuo Onyenwe anyị abụ; jirinụ ụbọ akwara kpọọrọ Chineke anyị egwu.
Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
8 Ọ na-eji igwe ojii na-ekpuchi mbara eluigwe; ọ na-ewetara elu ụwa mmiri ozuzo na-eme ka ahịhịa puo nʼelu ugwu niile.
On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
9 Ọ na-enye ehi niile nri na-enyekwa ụmụ ugolọma nri mgbe ha na-ebeku ya akwa nʼihi nri.
Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
10 Mmasị ya adịghị nʼike nke ịnyịnya, maọbụ nʼike ụkwụ nke mmadụ.
Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
11 Onyenwe anyị na-enwe mmasị nʼebe ndị na-atụ egwu ya nọ, ndị olileanya ha dị na ịhụnanya ya nke na-adịghị agharịpụ.
Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
12 O Jerusalem, jaa Onyenwe anyị mma; o Zayọn, too Chineke gị.
Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
13 Nʼihi na o wusiela mkpọrọ ọnụ ụzọ ama gị niile ike, na-agọzikwa ndị niile bi nʼime gị.
Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
14 Ọ na-eme ka oke ala gị nwee udo, jirikwa ọka wiiti kachasị mma nyejuo gị afọ.
Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
15 Ọ na-ezipụ iwu ya nʼelu ụwa niile; okwu ya na-agbasa ngwangwa.
Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
16 Ọ na-atụsa snoo nʼala dịka ajị anụ, na-efesasị igirigi snoo dịka ntụ.
Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
17 Ọ na-atụdata mkpụrụ mmiri ya dị ka mkpụrụ okwute. Onye pụrụ iguzogide oke ifufe oyi ya?
Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
18 Ọ na-ezipụ okwu ya na-agbaze ha; ọ na-akpalịte ikuku ya mee ka mmiri bido ịsọgharị.
Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
19 O kpugheela okwu ya nye Jekọb, iwu ya na ụkpụrụ ya niile nye Izrel.
On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
20 O mesobeghị mba ọzọ ụdị mmeso dị otu a. Ha amakwaghị iwu ya niile. Toonu Onyenwe anyị!
Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!

< Abụ Ọma 147 >