< Abụ Ọma 122 >
1 Abụ nrigo, nke Devid. Aṅụrịrị m ọṅụ mgbe ha sị m, “Ka anyị gaa nʼụlọnsọ Onyenwe anyị.”
Pesem preizvrstna Davidova. Veselim se tega, ker se mi pravi: Pojdimo v hišo Gospodovo.
2 Ụkwụ anyị eguzola ugbu a nʼọnụ ụzọ ama gị niile, gị obodo Jerusalem.
Noge naše stojé med vrati tvojimi, o Jeruzalem!
3 E wuru Jerusalem dịka obodo a chịkọtara ọnụ nke ọma.
Jeruzalem, prelepo zidan, mesto, katero je popolnem zvezano med sabo.
4 Ọ bụ ebe ahụ ka ebo niile na-arịgo, bụ ebo niile nke Onyenwe anyị, ịbụku aha Onyenwe anyị abụ dịka iwu o nyere ndị Izrel si dị.
Kamor hodijo rodovi, rodovi Gospodovi po pričanji Izraelcev, slavit ime Gospodovo.
5 Nʼebe ahụ ka ocheeze niile nke ikpe ikpe dị, bụ ocheeze niile nke ezinaụlọ Devid.
Ker tam stojé prestoli pravice, prestoli hiše Davidove.
6 Kpeenụ ekpere maka udo Jerusalem: “Ka ndị niile hụrụ gị nʼanya nọọ nʼudo.
Prosite mir Jeruzalemu govoreč: Mirni naj bodejo kateri ljubijo tebe.
7 Ka udo dịrị nʼime mgbidi gị niile nchekwa dịrịkwa nʼime ebe nche gị niile e wusiri ike.”
Mir bodi v ozidji tvojem, pokoj v palačah tvojih.
8 Nʼihi ụmụnne m na ndị enyi m, ana m ekwu okwu sị, “Udo dịrị gị.”
Zavoljo bratov mojih in prijateljev mojih govorim sedaj: Mir v tebi!
9 Nʼihi ụlọ Onyenwe anyị, Chineke anyị, aga m achọ ọganihu gị.
Zavoljo hiše Gospodove, Boga našega, pripravim ti dobro.