Sálmarnir 91
1 Sæll er sá sem nýtur verndar hins hæsta og hvílir í skjóli hins almáttuga,
Kto mieszka pod osłoną Najwyższego, w cieniu Wszechmocnego przebywać będzie.
2 sá sem getur sagt við Drottin: „Þú ert skjól mitt og vörn! Þú ert minn Guð, ég treysti þér!“
Będę mówił o PANU: Moja ucieczka i twierdza, mój Bóg, jemu będę ufał.
3 Hann frelsar þig úr snörunni og bjargar þér undan plágunni.
Zaprawdę, on wybawi cię z sideł łowcy [i] od zgubnej zarazy.
4 Hann mun skýla þér undir vængjum sínum. Þar muntu finna öruggt skjól! Hann hefur lofað að vernda þig og frelsa.
Okryje cię swymi piórami i pod jego skrzydłami będziesz bezpieczny; jego prawda [będzie ci] tarczą i puklerzem.
5 Nú þarftu ekki lengur að óttast ógnir myrkursins, né örina sem þýtur að morgni.
Nie ulękniesz się strachu nocnego ani strzały lecącej za dnia;
6 Heldur ekki drepsótt næturinnar né skelfingu um hábjartan dag.
Ani zarazy, [która] przychodzi w ciemności, ani dżumy, [która] pustoszy w południe.
7 Þótt þúsund falli mér við hlið og tíu þúsund mér til hægri handar, þá mun hið illa ekki ná til mín.
Tysiąc padnie u twego boku, a dziesięć tysięcy po twojej prawicy, [lecz] ciebie to nie dosięgnie.
8 Ég mun horfa á þegar óguðlegum er refsað en sjálfur vera óhultur,
Tylko zobaczysz na własne oczy i ujrzysz zapłatę daną niegodziwym.
9 því að Drottinn er skjól mitt! Ég hef valið hinn hæsta Guð mér til varnar.
Ponieważ PANA, moją ucieczkę [i] Najwyższego, uczyniłeś swoim mieszkaniem;
10 Hvernig ætti þá ógæfa að yfirbuga mig eða plága að nálgast hús mitt?
Nie spotka cię nic złego ani [żadna] plaga nie zbliży się do twego namiotu.
11 Eins skipar hann englum sínum að vernda þig, hvar sem þú ert.
Rozkaże bowiem o tobie swoim aniołom, aby cię strzegli na wszystkich twoich drogach.
12 Þeir munu styðja þig á göngunni og forða þér frá hrösun.
Na rękach będą cię nosić, byś przypadkiem nie uderzył swojej nogi o kamień.
13 Þótt þú mætir ljóni eða snák, þá er ekkert að óttast – þú munt jafnvel troða þau fótum!
Będziesz stąpał po lwie i po żmii, lwiątko i smoka podepczesz.
14 Hefur Drottinn ekki sagt: „Vegna þess að þú elskar mig, mun ég frelsa þig. Ég bjarga þér af því að þú þekkir mig og veist að mér er óhætt að treysta.
Wybawię go, bo mnie umiłował; wywyższę go, bo poznał moje imię.
15 Þegar þú kallar á mig, svara ég þér. Ég er með þér á hættustund, frelsa þig og held uppi heiðri þínum.
Będzie mnie wzywał, a ja go wysłucham; będę z nim w utrapieniu, wyrwę go i otoczę chwałą.
16 Ég mun gefa þér langa og góða ævi og láta þig sjá hjálpræði mitt.“
Długimi dniami go nasycę i ukażę mu moje zbawienie.
