Sálmarnir 147
1 Hallelúja! Já, lofið Drottin! Það er gott að lofa Drottin! Indælt og rétt!
Hvalite Gospoda; ker dobro je prepevati Bogu našemu; ker prijetno, spodobno je hvaljenje.
2 Hann er að endurreisa Jerúsalem og flytja hina herleiddu heim.
Zidar Jeruzalema Gospod, Izraelce zbira razkropljene.
3 Hann reisir upp hina niðurbeygðu og bindur um sár þeirra.
On ozdravlja potrte v srci in obvezuje v njih bolečinah.
4 Hann þekkir fjölda stjarnanna, já og hverja fyrir sig með nafni!
Prešteva zvezd število, kliče jih, kolikor jih je, po imenih.
5 Mikill er Drottinn! Vald hans er stórkostlegt! Þekking hans er takmarkalaus.
Velik je Gospod, Bog naš, in mnoga moč njegova, razumnost njegova brezmerna.
6 Drottinn styður auðmjúka, en varpar illmennum til jarðar.
Krotke podpira Gospod, hudobne potiska noter do tal.
7 Syngið honum þakkarljóð, lofið Guð með hörpuleik.
Pojte hvalne pesmi Gospodu, na strune prepevajte našemu Bogu.
8 Hann fyllir himininn skýjum, gefur steypiregn og klæðir fjöllin grænu grasi.
On zagrinja z gostimi oblaki nebesa; dež napravlja zemlji, daje, da seno rodevajo gore.
9 Hann fæðir hin villtu dýr og hrafnarnir krunka til hans eftir æti.
Živež svoj daje živini, mladim krokarjem, ki čivkajo.
10 Í hans augum kemst sprettharður foli varla úr sporunum og máttur mannsins má sín lítils.
Moči konjeve se ne veseli, stegna odličnega moža mu niso po volji;
11 En hann gleðst yfir þeim sem elska hann og reiða sig á kærleika hans og gæsku.
Po volji so Gospodu boječi se njega, kateri imajo nado v milosti njegovi.
12 Lofa þú hann, Jerúsalem! Vegsama Guð þinn, Síon!
S hvalo slávi Jeruzalem Gospoda, hvali Boga svojega, o Sijon.
13 Því að hann hefur gert múra þína öfluga og blessað börnin þín.
Ker zapahe tvojih vrát utrjuje, sinove tvoje blagoslavlja sredi tebe.
14 Hann lætur frið haldast í landinu og fyllir hlöður þínar af úrvals hveiti.
Mir daje pokrajinam tvojim, z mozgom pšenice te siti.
15 Hann sendir boð sín til jarðar, skipanir hans berast hratt eins og vindurinn.
Ko pošlje govor svoj na zemljo, urno izteče beseda njegova.
16 Skjannahvít mjöllin er frá honum komin og hrímið sem glitrar á jörðinni.
Sneg daje kakor volno, slano razsiplje kakor pepél.
17 Haglélið er líka hans verk og frostið sem bítur í kinnarnar.
Led svoj meče dol, kakor koščke; pred mrazom njegovim kdo prebije?
18 En síðan sendir hann hlýjan vorvind, snjórinn þiðnar og árnar ryðja sig.
Besedo svojo pošlje in jih raztaja; kakor hitro pihne veter svoj, iztekó vodé.
19 Hann kunngjörði Ísrael lögmál sitt og ákvæði
Besede svoje naznanja Jakobu; postave svoje in pravice svoje Izraelu.
20 – það hefur hann ekki gert við neina aðra þjóð, nei, þeim kennir hann ekki fyrirmæli sín. Hallelúja! Dýrð sé Drottni!
Ni storil tako nobenemu narodu; zatorej ne poznajo tistih pravic. Aleluja.
