< विलापगीत 5 >

1 हे यहोवा, स्मरण कर कि हम पर क्या-क्या बिता है; हमारी ओर दृष्टि करके हमारी नामधराई को देख!
Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
2 हमारा भाग परदेशियों का हो गया और हमारे घर परायों के हो गए हैं।
Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
3 हम अनाथ और पिताहीन हो गए; हमारी माताएँ विधवा सी हो गई हैं।
Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
4 हम मोल लेकर पानी पीते हैं, हमको लकड़ी भी दाम से मिलती है।
Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
5 खदेड़नेवाले हमारी गर्दन पर टूट पड़े हैं; हम थक गए हैं, हमें विश्राम नहीं मिलता।
Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
6 हम स्वयं मिस्र के अधीन हो गए, और अश्शूर के भी, ताकि पेट भर सके।
Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
7 हमारे पुरखाओं ने पाप किया, और मर मिटे हैं; परन्तु उनके अधर्म के कामों का भार हमको उठाना पड़ा है।
Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
8 हमारे ऊपर दास अधिकार रखते हैं; उनके हाथ से कोई हमें नहीं छुड़ाता।
Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
9 जंगल में की तलवार के कारण हम अपने प्राण जोखिम में डालकर भोजनवस्तु ले आते हैं।
Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
10 १० भूख की झुलसाने वाली आग के कारण, हमारा चमड़ा तंदूर के समान काला हो गया है।
Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
11 ११ सिय्योन में स्त्रियाँ, और यहूदा के नगरों में कुमारियाँ भ्रष्ट की गईं हैं।
Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
12 १२ हाकिम हाथ के बल टाँगें गए हैं; और पुरनियों का कुछ भी आदर नहीं किया गया।
Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
13 १३ जवानों को चक्की चलानी पड़ती है; और बाल-बच्चे लकड़ी का बोझ उठाते हुए लड़खड़ाते हैं।
Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
14 १४ अब फाटक पर पुरनिये नहीं बैठते, न जवानों का गीत सुनाई पड़ता है।
Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
15 १५ हमारे मन का हर्ष जाता रहा, हमारा नाचना विलाप में बदल गया है।
Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
16 १६ हमारे सिर पर का मुकुट गिर पड़ा है; हम पर हाय, क्योंकि हमने पाप किया है!
Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
17 १७ इस कारण हमारा हृदय निर्बल हो गया है, इन्हीं बातों से हमारी आँखें धुंधली पड़ गई हैं,
Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
18 १८ क्योंकि सिय्योन पर्वत उजाड़ पड़ा है; उसमें सियार घूमते हैं।
zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
19 १९ परन्तु हे यहोवा, तू तो सदा तक विराजमान रहेगा; तेरा राज्य पीढ़ी-पीढ़ी बना रहेगा।
Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
20 २० तूने क्यों हमको सदा के लिये भुला दिया है, और क्यों बहुत काल के लिये हमें छोड़ दिया है?
Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
21 २१ हे यहोवा, हमको अपनी ओर फेर, तब हम फिर सुधर जाएँगे। प्राचीनकाल के समान हमारे दिन बदलकर ज्यों के त्यों कर दे!
Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
22 २२ क्या तूने हमें बिल्कुल त्याग दिया है? क्या तू हम से अत्यन्त क्रोधित है?
Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

< विलापगीत 5 >