< תהילים 17 >
תפלה לדוד שמעה יהוה צדק הקשיבה רנתי האזינה תפלתי בלא שפתי מרמה׃ | 1 |
Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
מלפניך משפטי יצא עיניך תחזינה מישרים׃ | 2 |
Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.
בחנת לבי פקדת לילה צרפתני בל תמצא זמתי בל יעבר פי׃ | 3 |
Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
לפעלות אדם בדבר שפתיך אני שמרתי ארחות פריץ׃ | 4 |
kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.
תמך אשרי במעגלותיך בל נמוטו פעמי׃ | 5 |
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
אני קראתיך כי תענני אל הט אזנך לי שמע אמרתי׃ | 6 |
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.
הפלה חסדיך מושיע חוסים ממתקוממים בימינך׃ | 7 |
Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.
שמרני כאישון בת עין בצל כנפיך תסתירני׃ | 8 |
Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih
מפני רשעים זו שדוני איבי בנפש יקיפו עלי׃ | 9 |
od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,
חלבמו סגרו פימו דברו בגאות׃ | 10 |
bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
אשרינו עתה סבבוני עיניהם ישיתו לנטות בארץ׃ | 11 |
Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;
דמינו כאריה יכסוף לטרוף וככפיר ישב במסתרים׃ | 12 |
slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.
קומה יהוה קדמה פניו הכריעהו פלטה נפשי מרשע חרבך׃ | 13 |
Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,
ממתים ידך יהוה ממתים מחלד חלקם בחיים וצפינך תמלא בטנם ישבעו בנים והניחו יתרם לעולליהם׃ | 14 |
a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.
אני בצדק אחזה פניך אשבעה בהקיץ תמונתך׃ | 15 |
A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.