< איוב 9 >
אמנם ידעתי כי כן ומה יצדק אנוש עם אל׃ | 2 |
“Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
אם יחפץ לריב עמו לא יעננו אחת מני אלף׃ | 3 |
Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
חכם לבב ואמיץ כח מי הקשה אליו וישלם׃ | 4 |
Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
המעתיק הרים ולא ידעו אשר הפכם באפו׃ | 5 |
On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
המרגיז ארץ ממקומה ועמודיה יתפלצון׃ | 6 |
Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
האמר לחרס ולא יזרח ובעד כוכבים יחתם׃ | 7 |
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
נטה שמים לבדו ודורך על במתי ים׃ | 8 |
Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
עשה עש כסיל וכימה וחדרי תמן׃ | 9 |
Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
עשה גדלות עד אין חקר ונפלאות עד אין מספר׃ | 10 |
Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
הן יעבר עלי ולא אראה ויחלף ולא אבין לו׃ | 11 |
Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
הן יחתף מי ישיבנו מי יאמר אליו מה תעשה׃ | 12 |
Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
אלוה לא ישיב אפו תחתו שחחו עזרי רהב׃ | 13 |
Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
אף כי אנכי אעננו אבחרה דברי עמו׃ | 14 |
Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
אשר אם צדקתי לא אענה למשפטי אתחנן׃ | 15 |
I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
אם קראתי ויענני לא אאמין כי יאזין קולי׃ | 16 |
A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
אשר בשערה ישופני והרבה פצעי חנם׃ | 17 |
Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
לא יתנני השב רוחי כי ישבעני ממררים׃ | 18 |
Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
אם לכח אמיץ הנה ואם למשפט מי יועידני׃ | 19 |
Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
אם אצדק פי ירשיעני תם אני ויעקשני׃ | 20 |
Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
תם אני לא אדע נפשי אמאס חיי׃ | 21 |
A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
אחת היא על כן אמרתי תם ורשע הוא מכלה׃ | 22 |
Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
אם שוט ימית פתאם למסת נקים ילעג׃ | 23 |
I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
ארץ נתנה ביד רשע פני שפטיה יכסה אם לא אפוא מי הוא׃ | 24 |
U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
וימי קלו מני רץ ברחו לא ראו טובה׃ | 25 |
Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
חלפו עם אניות אבה כנשר יטוש עלי אכל׃ | 26 |
K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
אם אמרי אשכחה שיחי אעזבה פני ואבליגה׃ | 27 |
Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
יגרתי כל עצבתי ידעתי כי לא תנקני׃ | 28 |
od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
אנכי ארשע למה זה הבל איגע׃ | 29 |
Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
אם התרחצתי במו שלג והזכותי בבר כפי׃ | 30 |
Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
אז בשחת תטבלני ותעבוני שלמותי׃ | 31 |
u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
כי לא איש כמני אעננו נבוא יחדו במשפט׃ | 32 |
Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
לא יש בינינו מוכיח ישת ידו על שנינו׃ | 33 |
Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
יסר מעלי שבטו ואמתו אל תבעתני׃ | 34 |
da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
אדברה ולא איראנו כי לא כן אנכי עמדי׃ | 35 |
Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!