< איוב 31 >

ברית כרתי לעיני ומה אתבונן על בתולה׃ 1
Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?
ומה חלק אלוה ממעל ונחלת שדי ממרמים׃ 2
Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?
הלא איד לעול ונכר לפעלי און׃ 3
Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?
הלא הוא יראה דרכי וכל צעדי יספור׃ 4
Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?
אם הלכתי עם שוא ותחש על מרמה רגלי׃ 5
Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
ישקלני במאזני צדק וידע אלוה תמתי׃ 6
Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.
אם תטה אשרי מני הדרך ואחר עיני הלך לבי ובכפי דבק מאום׃ 7
Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,
אזרעה ואחר יאכל וצאצאי ישרשו׃ 8
Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
אם נפתה לבי על אשה ועל פתח רעי ארבתי׃ 9
Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
תטחן לאחר אשתי ועליה יכרעון אחרין׃ 10
Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
כי הוא זמה והיא עון פלילים׃ 11
Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
כי אש היא עד אבדון תאכל ובכל תבואתי תשרש׃ 12
Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.
אם אמאס משפט עבדי ואמתי ברבם עמדי׃ 13
Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
ומה אעשה כי יקום אל וכי יפקד מה אשיבנו׃ 14
Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
הלא בבטן עשני עשהו ויכננו ברחם אחד׃ 15
Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?
אם אמנע מחפץ דלים ועיני אלמנה אכלה׃ 16
Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,
ואכל פתי לבדי ולא אכל יתום ממנה׃ 17
I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
כי מנעורי גדלני כאב ומבטן אמי אנחנה׃ 18
Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
אם אראה אובד מבלי לבוש ואין כסות לאביון׃ 19
Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,
אם לא ברכוני חלצו ומגז כבשי יתחמם׃ 20
Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
אם הניפותי על יתום ידי כי אראה בשער עזרתי׃ 21
Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,
כתפי משכמה תפול ואזרעי מקנה תשבר׃ 22
Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.
כי פחד אלי איד אל ומשאתו לא אוכל׃ 23
Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.
אם שמתי זהב כסלי ולכתם אמרתי מבטחי׃ 24
Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!
אם אשמח כי רב חילי וכי כביר מצאה ידי׃ 25
Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,
אם אראה אור כי יהל וירח יקר הלך׃ 26
Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,
ויפת בסתר לבי ותשק ידי לפי׃ 27
I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
גם הוא עון פלילי כי כחשתי לאל ממעל׃ 28
I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;
אם אשמח בפיד משנאי והתעררתי כי מצאו רע׃ 29
Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,
ולא נתתי לחטא חכי לשאל באלה נפשו׃ 30
Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;
אם לא אמרו מתי אהלי מי יתן מבשרו לא נשבע׃ 31
Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;
בחוץ לא ילין גר דלתי לארח אפתח׃ 32
Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;
אם כסיתי כאדם פשעי לטמון בחבי עוני׃ 33
Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,
כי אערוץ המון רבה ובוז משפחות יחתני ואדם לא אצא פתח׃ 34
Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.
מי יתן לי שמע לי הן תוי שדי יענני וספר כתב איש ריבי׃ 35
O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.
אם לא על שכמי אשאנו אענדנו עטרות לי׃ 36
Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
מספר צעדי אגידנו כמו נגיד אקרבנו׃ 37
Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
אם עלי אדמתי תזעק ויחד תלמיה יבכיון׃ 38
Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
אם כחה אכלתי בלי כסף ונפש בעליה הפחתי׃ 39
Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,
תחת חטה יצא חוח ותחת שערה באשה תמו דברי איוב׃ 40
Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.

< איוב 31 >