< איוב 17 >
רוחי חבלה ימי נזעכו קברים לי׃ | 1 |
Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji.
אם לא התלים עמדי ובהמרותם תלן עיני׃ | 2 |
Kod mene su rugaèi, i oko moje provodi noæi u jadu koji mi zadaju.
שימה נא ערבני עמך מי הוא לידי יתקע׃ | 3 |
Daj mi ko æe jamèiti kod tebe; ko je taj koji æe se rukovati sa mnom?
כי לבם צפנת משכל על כן לא תרמם׃ | 4 |
Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih neæeš uzvisiti.
לחלק יגיד רעים ועיני בניו תכלנה׃ | 5 |
Ko laska prijateljima, njegovijem æe sinovima oèi posahnuti.
והצגני למשל עמים ותפת לפנים אהיה׃ | 6 |
Uèinio je od mene prièu narodima, i postao sam bubnjanje meðu njima.
ותכה מכעש עיני ויצרי כצל כלם׃ | 7 |
Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen.
ישמו ישרים על זאת ונקי על חנף יתערר׃ | 8 |
Zaèudiæe se tome pravi, i bezazleni æe ustati na licemjere.
ויאחז צדיק דרכו וטהר ידים יסיף אמץ׃ | 9 |
Ali æe se pravednik držati svojega puta, i ko je èistijeh ruku veæma æe ojaèati.
ואולם כלם תשבו ובאו נא ולא אמצא בכם חכם׃ | 10 |
A vi vratite se svikoliki i hodite; neæu naæi mudra meðu vama.
ימי עברו זמתי נתקו מורשי לבבי׃ | 11 |
Dani moji proðoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu.
לילה ליום ישימו אור קרוב מפני חשך׃ | 12 |
Od noæi naèiniše dan, i svjetlost je blizu mraka.
אם אקוה שאול ביתי בחשך רפדתי יצועי׃ (Sheol ) | 13 |
Da bih se nadao, grob æe mi biti kuæa; u tami æu prostrijeti postelju sebi. (Sheol )
לשחת קראתי אבי אתה אמי ואחתי לרמה׃ | 14 |
Grobu vièem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja.
ואיה אפו תקותי ותקותי מי ישורנה׃ | 15 |
I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko æe vidjeti?
בדי שאל תרדנה אם יחד על עפר נחת׃ (Sheol ) | 16 |
U grob æe siæi, poèinuæe sa mnom u grobu. (Sheol )