< בראשית 49 >
ויקרא יעקב אל בניו ויאמר האספו ואגידה לכם את אשר יקרא אתכם באחרית הימים׃ | 1 |
Poslije sazva Jakov sinove svoje i reèe: skupite se da vam javim šta æe vam biti do pošljetka.
הקבצו ושמעו בני יעקב ושמעו אל ישראל אביכם׃ | 2 |
Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svojega.
ראובן בכרי אתה כחי וראשית אוני יתר שאת ויתר עז׃ | 3 |
Ruvime, ti si prvenac moj, krjepost moja i poèetak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.
פחז כמים אל תותר כי עלית משכבי אביך אז חללת יצועי עלה׃ | 4 |
Navro si kao voda; neæeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svojega i oskvrnio je legav na nju.
שמעון ולוי אחים כלי חמס מכרתיהם׃ | 5 |
Simeun i Levije, braæa, maèevi su im oružje nepravdi.
בסדם אל תבא נפשי בקהלם אל תחד כבדי כי באפם הרגו איש וברצנם עקרו שור׃ | 6 |
U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svojem pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.
ארור אפם כי עז ועברתם כי קשתה אחלקם ביעקב ואפיצם בישראל׃ | 7 |
Proklet da je gnjev njihov, što bješe nagao, i ljutina njihova, što bješe žestoka; razdijeliæu ih po Jakovu, i rasuæu ih po Izrailju.
יהודה אתה יודוך אחיך ידך בערף איביך ישתחוו לך בני אביך׃ | 8 |
Juda, tebe æe hvaliti braæa tvoja, a ruka æe ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaæe ti se sinovi oca tvojega.
גור אריה יהודה מטרף בני עלית כרע רבץ כאריה וכלביא מי יקימנו׃ | 9 |
Laviæu Juda! s plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko æe ga probuditi?
לא יסור שבט מיהודה ומחקק מבין רגליו עד כי יבא שילה ולו יקהת עמים׃ | 10 |
Palica vladalaèka neæe se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne doðe onaj kome pripada, i njemu æe se pokoravati narodi.
אסרי לגפן עירה ולשרקה בני אתנו כבס ביין לבשו ובדם ענבים סותה׃ | 11 |
Veže za èokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtaè svoj u soku od grožða.
חכלילי עינים מיין ולבן שנים מחלב׃ | 12 |
Oèi mu se crvene od vina i zubi bijele od mlijeka.
זבולן לחוף ימים ישכן והוא לחוף אניות וירכתו על צידן׃ | 13 |
Zavulon æe živjeti pokraj mora i gdje pristaju laðe, a meða æe mu biti do Sidona.
יששכר חמר גרם רבץ בין המשפתים׃ | 14 |
Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru,
וירא מנחה כי טוב ואת הארץ כי נעמה ויט שכמו לסבל ויהי למס עבד׃ | 15 |
I vidjev da je poèivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuæe ramena svoja da nosi, i plaæaæe danak.
דן ידין עמו כאחד שבטי ישראל׃ | 16 |
Dan æe suditi svojemu narodu, kao jedno izmeðu plemena Izrailjevih.
יהי דן נחש עלי דרך שפיפן עלי ארח הנשך עקבי סוס ויפל רכבו אחור׃ | 17 |
Dan æe biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kièicu, te pada konjik nauznako.
Gospode, tebe èekam da me izbaviš.
גד גדוד יגודנו והוא יגד עקב׃ | 19 |
A Gad, njega æe vojska svladati; ali æe najposlije on nadvladati.
מאשר שמנה לחמו והוא יתן מעדני מלך׃ | 20 |
U Asira æe biti obilata hrana, i on æe davati slasti carske.
נפתלי אילה שלחה הנתן אמרי שפר׃ | 21 |
Neftalim je košuta puštena, i govoriæe lijepe rijeèi.
בן פרת יוסף בן פרת עלי עין בנות צעדה עלי שור׃ | 22 |
Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida.
וימררהו ורבו וישטמהו בעלי חצים׃ | 23 |
Ako ga i ucvijeliše ljuto i strijeljaše na nj, i biše mu neprijatelji strijelci,
ותשב באיתן קשתו ויפזו זרעי ידיו מידי אביר יעקב משם רעה אבן ישראל׃ | 24 |
Opet osta jak luk njegov i ojaèaše mišice ruku njegovijeh od ruku jakoga Boga Jakovljeva, odakle posta pastir, kamen Izrailju,
מאל אביך ויעזרך ואת שדי ויברכך ברכת שמים מעל ברכת תהום רבצת תחת ברכת שדים ורחם׃ | 25 |
Od silnoga Boga oca tvojega, koji æe ti pomagati, i od svemoguæega, koji æe te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice.
ברכת אביך גברו על ברכת הורי עד תאות גבעת עולם תהיין לראש יוסף ולקדקד נזיר אחיו׃ | 26 |
Blagoslovi oca tvojega nadvisiše blagoslove mojih starijeh svrh brda vjeènijeh, neka budu nad glavom Josifovom i nad tjemenom odvojenoga izmeðu braæe.
בנימין זאב יטרף בבקר יאכל עד ולערב יחלק שלל׃ | 27 |
Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a veèerom dijeli plijen.
כל אלה שבטי ישראל שנים עשר וזאת אשר דבר להם אביהם ויברך אותם איש אשר כברכתו ברך אתם׃ | 28 |
Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovijem blagoslovi ih.
ויצו אותם ויאמר אלהם אני נאסף אל עמי קברו אתי אל אבתי אל המערה אשר בשדה עפרון החתי׃ | 29 |
Potom im zapovjedi i reèe im: kad se priberem k rodu svojemu, pogrebite me kod otaca mojih u peæini koja je na njivi Efrona Hetejina,
במערה אשר בשדה המכפלה אשר על פני ממרא בארץ כנען אשר קנה אברהם את השדה מאת עפרן החתי לאחזת קבר׃ | 30 |
U peæini koja je na njivi Makpelskoj prema Mamriji u zemlji Hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob.
שמה קברו את אברהם ואת שרה אשתו שמה קברו את יצחק ואת רבקה אשתו ושמה קברתי את לאה׃ | 31 |
Ondje pogreboše Avrama i Saru ženu njegovu, ondje pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i ondje pogreboh Liju.
מקנה השדה והמערה אשר בו מאת בני חת׃ | 32 |
A kupljena je njiva i peæina na njoj u sinova Hetovijeh.
ויכל יעקב לצות את בניו ויאסף רגליו אל המטה ויגוע ויאסף אל עמיו׃ | 33 |
A kad izgovori Jakov zapovjesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umrije, i pribran bi k rodu svojemu.