< איוב 39 >
הֲיָדַעְתָּ עֵת לֶדֶת יַעֲלֵי־סָלַע חֹלֵל אַיָּלוֹת תִּשְׁמֹֽר׃ | 1 |
Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
תִּסְפֹּר יְרָחִים תְּמַלֶּאנָה וְיָדַעְתָּ עֵת לִדְתָּֽנָה׃ | 2 |
Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
תִּכְרַעְנָה יַלְדֵיהֶן תְּפַלַּחְנָה חֶבְלֵיהֶם תְּשַׁלַּֽחְנָה׃ | 3 |
Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
יַחְלְמוּ בְנֵיהֶם יִרְבּוּ בַבָּר יָצְאוּ וְלֹא־שָׁבוּ לָֽמוֹ׃ | 4 |
a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
מִֽי־שִׁלַּח פֶּרֶא חָפְשִׁי וּמֹסְרוֹת עָרוֹד מִי פִתֵּֽחַ׃ | 5 |
Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
אֲשֶׁר־שַׂמְתִּי עֲרָבָה בֵיתוֹ וּֽמִשְׁכְּנוֹתָיו מְלֵֽחָה׃ | 6 |
U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
יִשְׂחַק לַהֲמוֹן קִרְיָה תְּשֻׁאוֹת נוֹגֵשׂ לֹא יִשְׁמָֽע׃ | 7 |
Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
יְתוּר הָרִים מִרְעֵהוּ וְאַחַר כָּל־יָרוֹק יִדְרֽוֹשׁ׃ | 8 |
Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
הֲיֹאבֶה רֵּים עָבְדֶךָ אִם־יָלִין עַל־אֲבוּסֶֽךָ׃ | 9 |
Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
הֲֽתִקְשָׁר־רֵים בְּתֶלֶם עֲבֹתוֹ אִם־יְשַׂדֵּד עֲמָקִים אַחֲרֶֽיךָ׃ | 10 |
Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
הֲֽתִבְטַח־בּוֹ כִּי־רַב כֹּחוֹ וְתַעֲזֹב אֵלָיו יְגִיעֶֽךָ׃ | 11 |
Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
הֲתַאֲמִין בּוֹ כִּי־ישוב יָשִׁיב זַרְעֶךָ וְֽגָרְנְךָ יֶאֱסֹֽף׃ | 12 |
Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
כְּנַף־רְנָנִים נֶעֱלָסָה אִם־אֶבְרָה חֲסִידָה וְנֹצָֽה׃ | 13 |
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
כִּֽי־תַעֲזֹב לָאָרֶץ בֵּצֶיהָ וְֽעַל־עָפָר תְּחַמֵּֽם׃ | 14 |
On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
וַתִּשְׁכַּח כִּי־רֶגֶל תְּזוּרֶהָ וְחַיַּת הַשָּׂדֶה תְּדוּשֶֽׁהָ׃ | 15 |
ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
הִקְשִׁיחַ בָּנֶיהָ לְּלֹא־לָהּ לְרִיק יְגִיעָהּ בְּלִי־פָֽחַד׃ | 16 |
S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
כִּֽי־הִשָּׁהּ אֱלוֹהַּ חָכְמָה וְלֹא־חָלַק לָהּ בַּבִּינָֽה׃ | 17 |
Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
כָּעֵת בַּמָּרוֹם תַּמְרִיא תִּֽשְׂחַק לַסּוּס וּלְרֹֽכְבֽוֹ׃ | 18 |
Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
הֲתִתֵּן לַסּוּס גְּבוּרָה הֲתַלְבִּישׁ צַוָּארוֹ רַעְמָֽה׃ | 19 |
Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
הְֽתַרְעִישֶׁנּוּ כָּאַרְבֶּה הוֹד נַחְרוֹ אֵימָֽה׃ | 20 |
Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
יַחְפְּרוּ בָעֵמֶק וְיָשִׂישׂ בְּכֹחַ יֵצֵא לִקְרַאת־נָֽשֶׁק׃ | 21 |
Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
יִשְׂחַק לְפַחַד וְלֹא יֵחָת וְלֹֽא־יָשׁוּב מִפְּנֵי־חָֽרֶב׃ | 22 |
Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
עָלָיו תִּרְנֶה אַשְׁפָּה לַהַב חֲנִית וְכִידֽוֹן׃ | 23 |
Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
בְּרַעַשׁ וְרֹגֶז יְגַמֶּא־אָרֶץ וְלֹֽא־יַאֲמִין כִּי־קוֹל שׁוֹפָֽר׃ | 24 |
Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
בְּדֵי שֹׁפָר ׀ יֹאמַר הֶאָח וּֽמֵרָחוֹק יָרִיחַ מִלְחָמָה רַעַם שָׂרִים וּתְרוּעָֽה׃ | 25 |
na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
הֲֽמִבִּינָתְךָ יַֽאֲבֶר־נֵץ יִפְרֹשׂ כנפו כְּנָפָיו לְתֵימָֽן׃ | 26 |
Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
אִם־עַל־פִּיךָ יַגְבִּיהַּ נָשֶׁר וְכִי יָרִים קִנּֽוֹ׃ | 27 |
Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
סֶלַע יִשְׁכֹּן וְיִתְלֹנָן עַֽל־שֶׁן־סֶלַע וּמְצוּדָֽה׃ | 28 |
Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
מִשָּׁם חָֽפַר־אֹכֶל לְמֵרָחוֹק עֵינָיו יַבִּֽיטוּ׃ | 29 |
Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
ואפרחו וְאֶפְרֹחָיו יְעַלְעוּ־דָם וּבַאֲשֶׁר חֲלָלִים שָׁם הֽוּא׃ | 30 |
Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.”