< תהילים 102 >
תפלה לעני כי-יעטף-- ולפני יהוה ישפך שיחו ב יהוה שמעה תפלתי ושועתי אליך תבוא | 1 |
Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
אל-תסתר פניך ממני-- ביום צר-לי הטה-אלי אזנך ביום אקרא מהר ענני | 2 |
Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
כי-כלו בעשן ימי ועצמותי כמוקד נחרו | 3 |
Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
הוכה-כעשב ויבש לבי כי-שכחתי מאכל לחמי | 4 |
Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
מקול אנחתי-- דבקה עצמי לבשרי | 5 |
Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
דמיתי לקאת מדבר הייתי ככוס חרבות | 6 |
Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
שקדתי ואהיה-- כצפור בודד על-גג | 7 |
Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
כל-היום חרפוני אויבי מהוללי בי נשבעו | 8 |
Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
כי-אפר כלחם אכלתי ושקוי בבכי מסכתי | 9 |
Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
מפני-זעמך וקצפך-- כי נשאתני ותשליכני | 10 |
zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
ימי כצל נטוי ואני כעשב איבש | 11 |
Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
ואתה יהוה לעולם תשב וזכרך לדר ודר | 12 |
A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
אתה תקום תרחם ציון כי-עת לחננה כי-בא מועד | 13 |
Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
כי-רצו עבדיך את-אבניה ואת-עפרה יחננו | 14 |
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
וייראו גוים את-שם יהוה וכל-מלכי הארץ את-כבודך | 15 |
Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
כי-בנה יהוה ציון-- נראה בכבודו | 16 |
kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
פנה אל-תפלת הערער ולא-בזה את-תפלתם | 17 |
kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
תכתב זאת לדור אחרון ועם נברא יהלל-יה | 18 |
Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
כי-השקיף ממרום קדשו יהוה משמים אל-ארץ הביט | 19 |
Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
לשמע אנקת אסיר לפתח בני תמותה | 20 |
da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
לספר בציון שם יהוה ותהלתו בירושלם | 21 |
da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
בהקבץ עמים יחדו וממלכות לעבד את-יהוה | 22 |
kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
ענה בדרך כחו (כחי) קצר ימי | 23 |
Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
אמר--אלי אל תעלני בחצי ימי בדור דורים שנותיך | 24 |
Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
לפנים הארץ יסדת ומעשה ידיך שמים | 25 |
U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
המה יאבדו-- ואתה תעמד וכלם כבגד יבלו כלבוש תחליפם ויחלפו | 26 |
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
ואתה-הוא ושנותיך לא יתמו | 27 |
ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
בני-עבדיך ישכונו וזרעם לפניך יכון | 28 |
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.