< איוב 6 >
לו--שקול ישקל כעשי והיתי (והותי) במאזנים ישאו-יחד | 2 |
“O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!
כי-עתה--מחול ימים יכבד על-כן דברי לעו | 3 |
Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.
כי חצי שדי עמדי--אשר חמתם שתה רוחי בעותי אלוה יערכוני | 4 |
Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
הינהק-פרא עלי-דשא אם יגעה-שור על-בלילו | 5 |
TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?
היאכל תפל מבלי-מלח אם-יש-טעם בריר חלמות | 6 |
Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
מאנה לנגוע נפשי המה כדוי לחמי | 7 |
Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
מי-יתן תבוא שאלתי ותקותי יתן אלוה | 8 |
O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
ויאל אלוה וידכאני יתר ידו ויבצעני | 9 |
O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
ותהי-עוד נחמתי-- ואסלדה בחילה לא יחמול כי-לא כחדתי אמרי קדוש | 10 |
Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
מה-כחי כי-איחל ומה-קצי כי-אאריך נפשי | 11 |
Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
אם-כח אבנים כחי אם-בשרי נחוש | 12 |
Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
האם אין עזרתי בי ותשיה נדחה ממני | 13 |
Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?
למס מרעהו חסד ויראת שדי יעזוב | 14 |
Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
אחי בגדו כמו-נחל כאפיק נחלים יעברו | 15 |
Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.
הקדרים מני-קרח עלימו יתעלם-שלג | 16 |
Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;
בעת יזרבו נצמתו בחמו נדעכו ממקומם | 17 |
al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
ילפתו ארחות דרכם יעלו בתהו ויאבדו | 18 |
Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
הביטו ארחות תמא הליכת שבא קוו-למו | 19 |
Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
בשו כי-בטח באו עדיה ויחפרו | 20 |
A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
כי-עתה הייתם לא תראו חתת ותיראו | 21 |
U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
הכי-אמרתי הבו לי ומכחכם שחדו בעדי | 22 |
Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
ומלטוני מיד-צר ומיד עריצים תפדוני | 23 |
iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'
הורוני ואני אחריש ומה-שגיתי הבינו לי | 24 |
Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.
מה-נמרצו אמרי-ישר ומה-יוכיח הוכח מכם | 25 |
O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?
הלהוכח מלים תחשבו ולרוח אמרי נואש | 26 |
Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!
אף-על-יתום תפילו ותכרו על-ריעכם | 27 |
Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
ועתה הואילו פנו-בי ועל-פניכם אם-אכזב | 28 |
U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.
שובו-נא אל-תהי עולה ושבי (ושבו) עוד צדקי-בה | 29 |
Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!
היש-בלשוני עולה אם-חכי לא-יבין הוות | 30 |
Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?