< איוב 39 >
הידעת--עת לדת יעלי-סלע חלל אילות תשמר | 1 |
Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
תספר ירחים תמלאנה וידעת עת לדתנה | 2 |
Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
תכרענה ילדיהן תפלחנה חבליהם תשלחנה | 3 |
Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
יחלמו בניהם ירבו בבר יצאו ולא-שבו למו | 4 |
a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
מי-שלח פרא חפשי ומסרות ערוד מי פתח | 5 |
Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
אשר-שמתי ערבה ביתו ומשכנותיו מלחה | 6 |
U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
ישחק להמון קריה תשאות נגש לא ישמע | 7 |
Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
יתור הרים מרעהו ואחר כל-ירוק ידרוש | 8 |
Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
היאבה רים עבדך אם-ילין על-אבוסך | 9 |
Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
התקשר-רים בתלם עבתו אם-ישדד עמקים אחריך | 10 |
Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
התבטח-בו כי-רב כחו ותעזב אליו יגיעך | 11 |
Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
התאמין בו כי-ישוב (ישיב) זרעך וגרנך יאסף | 12 |
Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
כנף-רננים נעלסה אם-אברה חסידה ונצה | 13 |
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
כי-תעזב לארץ בציה ועל-עפר תחמם | 14 |
On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
ותשכח כי-רגל תזורה וחית השדה תדושה | 15 |
ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
הקשיח בניה ללא-לה לריק יגיעה בלי-פחד | 16 |
S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
כי-השה אלוה חכמה ולא-חלק לה בבינה | 17 |
Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
כעת במרום תמריא תשחק לסוס ולרכבו | 18 |
Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
התתן לסוס גבורה התלביש צוארו רעמה | 19 |
Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
התרעישנו כארבה הוד נחרו אימה | 20 |
Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
יחפרו בעמק וישיש בכח יצא לקראת-נשק | 21 |
Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
ישחק לפחד ולא יחת ולא-ישוב מפני-חרב | 22 |
Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
עליו תרנה אשפה להב חנית וכידון | 23 |
Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
ברעש ורגז יגמא-ארץ ולא-יאמין כי-קול שופר | 24 |
Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
בדי שפר יאמר האח-- ומרחוק יריח מלחמה רעם שרים ותרועה | 25 |
na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
המבינתך יאבר-נץ יפרש כנפו לתימן | 26 |
Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
אם-על-פיך יגביה נשר וכי ירים קנו | 27 |
Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
סלע ישכן ויתלנן-- על שן-סלע ומצודה | 28 |
Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
משם חפר-אכל למרחוק עיניו יביטו | 29 |
Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
ואפרחו יעלעו-דם ובאשר חללים שם הוא | 30 |
Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.”