Zekaria 6
1 NANA hou ae la au iluna, ike aku la, aia hoi, puka mai la na halekaa eha mai waena mai o na mauna elua, a he mau mauna keleawe melemele laua.
Potom opet podigoh oèi svoje, i vidjeh, a to èetvora kola izlažahu izmeðu dvije gore, a te gore bijahu od mjedi.
2 Ma ka halekaa mua he mau lio ulaula; ma ka lua o ka halekaa he mau lio eleele;
U prvijem kolima bjehu konji riði, a u drugim kolima konji vrani,
3 I ke kolu o ka halekaa, he mau lio keokeo, a i ka ha o ka halekaa he mau lio kaliko a he makue.
A u treæim kolima konji bijeli, a u èetvrtijem kolima konji šareni, jaki.
4 Alaila, ninau aku laau, i aku la i ka anela i kamailio me au, E ka haku, heaha keia mau mea?
I progovoriv rekoh anðelu koji govoraše sa mnom: šta je to, gospodaru moj?
5 Olelo mai la ka anela, i mai la ia'u, Eia na uhane eha o ka lani, e hele ae ana mai kahi a lakou i ku aku ai imua o ka Haku o ka honua a pau.
A anðeo odgovori i reèe mi: to su èetiri vjetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, gdje stajaše.
6 A hele aku no ko laila mau lio eleele i ka aina kukulu akau; a hele aku na mea keokeo mamuli o laua; a hele aku hoi na mea kaliko ma ka aina kukulu hema.
Konji vrani što su u jednijem, oni idu u sjevernu zemlju; a bijeli idu za njima; a šareni idu u zemlju južnu.
7 Aka, hele iho la na mea makue e imi e holoholo maluna o ka honua: i aku la kela ia lakou, Ou haele, e holoholo ae oukou mai o a o, ma ka honua. A holoholo ae la lakou mai o a o, ma ka honua.
I jaki izašavši šæahu da idu i prolaze zemlju; i reèe: idite, prolazite zemlju. I stadoše prolaziti zemlju.
8 Alaila kahea mai la kela ia'u, i mai la ia'u, Aia hoi, o ka poe i hele ma ka aina kukuluakau, ua hoomalielie lakou i kuu inaina ma ka aina kukuluakau.
Tada me zovnu, i reèe mi: vidi, koji otidoše u zemlju sjevernu, umiriše duh moj u zemlji sjevernoj.
9 Hiki hou mai la ka olelo a Iehova ia'u, i mai la,
Potom mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi:
10 E kono oe i kekahi poe i lawe pio, i ko Heledai, i ko Tobiia, a i ko Iedaia, i ko ka poe i hoi mai, mai Babulona mai, a hele oe a e komo ia la iloko o ka hale o Iosia o ke keiki a Zepania;
Uzmi od roblja, od Heldaja i od Tovije i od Jedaje, koji doðoše iz Vavilonske, pa doði istoga dana i uði u dom Josije sina Sofonijina.
11 E lawe hoi oe i ke kala a me ke gula, a e hana i k na papale alii, a e kau ia mau mea maluna o ke poo o Iosua o ke keiki a Iosedeka ke kahuna nui;
Uzmi srebra i zlata, i naèini vijence, i metni na glavu Isusu sinu Josedekovu, poglavaru sveštenièkom,
12 Penei hoi e olelo aku ai ia ia, Ke olelo mai nei o Iehova o na kaua, penei, Aia hoi ke kanaka ua kapaia kona inoa, o ka LALA; e kupu auanei oia mailoko ae o kona wahi, nana no e hana ka luakini o Iehova;
I reci mu govoreæi: ovako veli Gospod nad vojskama: evo èovjeka, kojemu je ime klica, koja æe klijati s mjesta svoga i sagradiæe crkvu Gospodnju.
13 Nana no e hana ka luakini o Iehova; a nana hoi e lawe ka hanohano, a e alii mai no oia e noho ana maluna o kona nohoalii; a e kahuna no auanei oia maluna o kona nohoalii; a mawaena o laua auanei ka mea e malu ai.
Jer æe on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiæe slavu, i sjedjeæe i vladati na svom prijestolu, i biæe sveštenik na prijestolu svom, i svjet mirni biæe meðu objema.
14 A e lilo na papale alii no Helema, no Tobiia, no Iedaia, a no Hena ke keiki a Zepania, i mea hoomanao ai iloko o ka luakini o Iehova.
I vijenci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu sinu Sofonijinu za spomen u crkvi Gospodnjoj.
15 A e hele mai auanei ka poe mamao, a e hana lakou i ka luakini o Iehova, a e ike auanei oukou, ua hoouna mai o Iehova o na kaua ia'u io oukou la: a e ko auanei keia, ke hoolohe pono oukou i ka leo o Iehova ko oukou Akua.
I koji su daleko, doæi æe i gradiæe crkvu Gospodnju, i poznaæete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to æe biti ako uzaslušate glas Gospoda Boga svojega.
