< Hoikeana 17 >

1 HELE mai la kekahi o na anela ehiku, ia lakou na hue ehiku, a kamailio mai ia'u, i mai la, Hele mai; na'u no e hoike aku ia oe i ke ahewaia o ka wahine hookamakama nui e noho ana maluna o na wai nui.
Og en av de syv engler som hadde de syv skåler, kom og talte med mig og sa: Kom, jeg vil vise dig dommen over den store skjøge, som sitter over de mange vann,
2 Me ia no i moe kolohe ai na'lii o ka honua, a ua ona hoi ka poe e noho la ma ka honua i ka waina o kona moe kolohe ana.
som kongene på jorden drev hor med, og de som bor på jorden, blev drukne av hennes horelevnets vin.
3 Kai ae la ia ia'u ma ka uhane a i ka waonahele; a ike aku la au he wahine e noho ana maluna o ka holoholona ula, paapu i na inoa o ke kuamuamu, ehiku ona poo a he umi pepeiaohao.
Og han førte mig i ånden ut i ørkenen, og jeg så en kvinne sitte på et skarlagenrødt dyr, som var fullt av bespottelses-navn og hadde syv hoder og ti horn.
4 Ua hoaahuia ka wahine i ka lole poni a me ka ula, ua hoonaniia e ke gula, a me ka pohaku maikai, a me na momi; he kiaha gula ma kona lima, ua piha i na mea hoopailua a me na mea paumaele o kona moe kolohe ana.
Og kvinnen var klædd i purpur og skarlagen og lyste av gull og edelstener og perler; hun hadde et gullbeger i sin hånd, fullt av styggheter og av hennes horelevnets urenheter,
5 A ua palapalaia ka inoa ma kona lae, KA MEA HUNA, BABULONA NUI, KA MAKUWAHINE O NA WAHINE HOOKAMAKAMA A ME NA MEA HOOPAILUA O KA HONUA.
og på hennes panne var skrevet et navn, en hemmelighet: Babylon, den store, mor til skjøgene og til stygghetene på jorden.
6 A ike aku la au i ua wahine la, ua ona i ke koko o ka poe haipule, a me ke koko o ka poe hoike aku ia Iesu; a i ko'u ike ana, kahaha aku la au, me ka manao kahaha nui loa.
Og jeg så kvinnen drukken av de helliges blod og av Jesu vidners blod, og jeg undret mig storlig da jeg så henne.
7 I mai la ka anela ia'u, No ke aha la oe e kahaha mai nei? Na'u no e hai aku ia oe i ka mea huna o ka wahine, a me ka holoholona nana ia i lawe, ehiku hoi ona mau poo, a he umi pepeiaohao.
Og engelen sa til mig: Hvorfor undret du dig? Jeg vil si dig hemmeligheten med kvinnen og med dyret som bærer henne, og som har de syv hoder og de ti horn.
8 O ka holoholona au i ike ai, mamua ia, i keia wa hoi, aole; a mahope e pii mai no ia mailoko mai o ka lua hohonu, a e hele ana i ka make. E kahaha hoi ka poe noho ma ka honua, ka poe aole i kakauia ko lakou inoa ma ka buke o ke ola mai ka hookumu ana mai o ka honua, i ko lakou ike ana i ka holoholona, i ka mea mamua, a i keia wa aole, a e noho ana hoi. (Abyssos g12)
Det dyr du så, var og er ikke, og det skal stige op av avgrunnen og fare bort til undergang; og de som bor på jorden, de hvis navn ikke, fra verdens grunnvoll blev lagt, er skrevet i livsens bok, skal undre sig når de ser at dyret var og ikke er og skal komme igjen. (Abyssos g12)
9 Eia hoi ka naau akamai, Oia mau poo ehiku, ehiku ia mau puu o kahi a ka wahine e noho ai maluna iho o lakou.
Her gjelder det vett som har visdom. De syv hoder er syv fjell, som kvinnen sitter på,
10 Ehiku hoi alii. Elima o lakou i haule, a eia hoi kekahi, a o kekahi aole i hiki mai i neia wa: a hiki mai ia, e noho no ia i ka wa pokole.
og de er syv konger; de fem er falt, den ene er til, den annen er ennu ikke kommet; og når han kommer, skal han bare holde sig en kort tid.
11 A o ka holoholona, ka mea mamua, aole hoi i neia wa, oia ka walu, a no na mea ehiku no hoi ia, a ke hele aku nei i ka make.
Og dyret som var og ikke er, er selv den åttende, og er tillike en av de syv, og farer bort til undergang.
12 A o na pepeiaohao he umi au i ike ai, he umi ia mau alii, i loaa ole ia lakou ke aupuni i neia wa; aka, e loaa no ia lakou ka mana, e like me na'lii, no ka hora hookahi, me ua holoholona la.
Og de ti horn som du så, er ti konger som ennu ikke har fått rike, men de får makt som konger én time sammen med dyret.
13 Hookahi no a lakou nei manao, a e haawi no lakou i ko lakou mana a me ko lakou ikaika i ka holoholona.
Disse har én tanke, og sin kraft og sin makt gir de til dyret.
14 E kaua aku lakou nei i ke Keikihipa, a e lanakila mai ke Keikihipa maluna o lakou; no ka mea, oia ka Haku o na haku, a me ke Alii o na'lii; a o ka poe pu me ia, ua heaia mai lakou, a ua waeia hoi, a ua paulele pono.
Disse skal stride mot Lammet, og Lammet skal seire over dem, fordi det er herrers herre og kongers konge, og de som er med det, de kalte og utvalgte og trofaste.
15 I mai la kela ia'u, o na wai au i ike ai, o kahi noho ai a ka wahine hookamakama, oia na lahuikanaka, a me na lehulehu, a me na aupuni, a me na olelo.
Og han sier til mig: De vann som du så, hvor skjøgen sitter, er folk og skarer og ætter og tunger.
16 A o na pepeiaohao he umi au i ike ai, a me ka holoholona, e huhu lakou nei i ka wahine hookamakama, a e hao lakou ia ia, a e hele wale oia, a e ai hoi lakou i kona io, a e puhi aku ia ia i ke ahi.
Og de ti horn som du så, og dyret, disse skal hate skjøgen og gjøre henne øde og naken, og hennes kjøtt skal de ete, og henne selv skal de brenne op med ild.
17 No ka mea, ua haawi ke Akua na ko lakou naau e hana i kona makemake, a e lokahi ka manao e haawi i ko lakou aupuni i ka holoholona, a pau ka olelo a ke Akua i ka hookoia.
For Gud gav dem i hjertet å fullføre hans tanke, og å fullføre én og samme tanke, og å gi dyret sitt rike, inntil Guds ord er blitt fullbyrdet.
18 A o ka wahine au i ike ai, oia ke kulanakauhale nui, e hooalii ana maluna o na'lii o ka honua.
Og kvinnen som du så, er den store by som har kongedømme over kongene på jorden.

< Hoikeana 17 >