< Halelu 106 >
1 E HALELU aku ia Iehova. E mililani aku ia Iehova, no ka mea ua maikai ia; Ua mau loa hoi kona lokomaikai.
Halleluja! Prisa Herren, for han er god, for æveleg varer hans miskunn!
2 Owai la ka mea e hai mai i na mea nui a Iehova? A e hoike mai hoi i kona hanohano a pau?
Kven kann fullt ut nemna Herrens velduge verk, forkynna all hans lov?
3 Pomaikai ka poe malama i ka hoopono, A hana i ka pololei i na manawa a pau.
Sæle er dei som tek vare på det som rett er, den som gjer rettferd til kvar tid!
4 E hoomanao mai oe ia'u, e Iehova, Me au e aloha'i i kou poe kanaka; E haawi mai no hoi ia'u i kou hoola ana.
Herre, kom meg i hug med den godhug du hev for ditt folk, gjesta meg med di frelsa!
5 I ike aku au i ka maikai o kou poe i waeia, I lealea hoi au ma ka lealea ana o kou lahuikanaka, I kaena hoi au ma kou poe hooilina.
so eg kann skoda lukka åt dine utvalde, gleda meg med ditt folks gleda, rosa meg med din arv.
6 Ua hewa pu no makou me ko makou poe kupuna, Ua lawehala hoi, a ua hana kolohe.
Me hev synda med våre feder, me hev gjort ille, me hev vore ugudlege.
7 O ko makou poe kupuna ma Aigupita, Aole lakou i hoomaopopo i kau mau hana mana; Aole hoi lakou i hoomanao i ka nui o kou lokomaikai; A hoonaukiuki aku la ma ke kai, ma ke Kaiula hoi.
Våre feder i Egyptarland agta ikkje på dine under, dei kom ikkje i hug dine mange nådegjerningar, men dei var tråssuge ved havet, ved Raudehavet.
8 Aka, no kona inoa, hoola mai oia ia lakou, I hoike mai ai oia i kona mana.
Men endå frelste han deim for sitt namn skuld, av di han vilde kunngjera si magt,
9 Papa mai la oia i ke Kaiula, a maloo iho la ia; Alakai ae la oia ia lakou ma ka hohonu me he nahelehele la.
og han truga Raudehavet so det vart turt, og han let deim ganga gjenom djupi som på slette marki,
10 Hoola mai la oia ia lakou mai ka lima mai o ka poe inaina, A hoola panai hoi ia lakou mai ka lima mai o ka enemi.
og han frelste deim frå hans hand som hata deim, og løyste deim ut or fiendehand,
11 Popoi mai la na wai i ko lakou poe enemi; Aole i hookoeia kekahi o lakou.
og vatn gøymde deira motstandarar, ikkje ein vart att av deim.
12 Alaila, hooiaio lakou i kana mau olelo, A oli iho la i mau halelu nona.
Då trudde dei på ordi hans, då song dei hans lov.
13 Poina koke ia lakou kana mau hana, Aole lakou i kakali i kana ao ana.
Men snart gløymde dei hans gjerningar, dei bia ikkje på hans råd;
14 Kuko nui no lakou ma ka waonahele, A hoao lakou i ke Akua, ma ka waoakua.
men dei fekk ein gir i seg i øydemarki, og dei freista Gud på den ubygde stad.
15 Haawi mai la oia ia lakou i ka mea a lakou i noi aku ai; A haawi mai nae i ka hookii iloko o ko lakou uhane.
Då gav han deim det dei vilde hava, men sende tærande sjukdom yver deira liv.
16 Huahua lakou ia Mose ma kahi hoomoana'i, A me Aarona hoi ka haipule a Iehova.
Og dei vart ovundsjuke på Moses i lægret, på Aron, Herrens heilage.
17 Wahi ae la ka honua, a moni iho la ia Datana, A poi mai la hoi maluna o ke anaina o Abirama,
Då opna jordi seg og slukte Datan, og ho let seg att yver flokken åt Abiram,
18 Hoaaia ke ahi ma ko lakou anaina, A pau iho la ka poe hewa i ka lapalapa ahi.
og det kveiktest eld på flokken deira, ein loge brende upp dei ugudlege.
19 Hana no lakou i keiki bipi ma Horeba, A kulou hoomana lakou ia kii hooheheeia.
Dei gjorde ein kalv ved Horeb og tilbad eit støypt bilæte,
20 Hoololi lakou i ko lakou nani I ke ano o ka bipi e ai ana i ka mauu.
og dei bytte burt si æra for bilætet av ein ukse som et gras.
21 Poina ia lakou ke Akua, ko lakou Hoola, Ka mea i hana i na mea nui ma Aigupita;
Dei gløymde Gud, sin frelsar, som hadde gjort store ting i Egyptarland,
22 Na mea kupanaha hoi ma ka aina o Hama, Na mea weliweli hoi ma ke Kaiula.
undergjerningar i Khams land, skræmelege ting ved Raudehavet.
23 Alaila, olelo no oia e luku ia lakou, Ina i ku ole o Mose, kona mea i waeia ma ka hakahaka imua ona. E pale aku i kona huhu i ole ia e luku mai.
Og han tenktest til å tyna deim, dersom ikkje Moses, hans utvalde, hadde kasta seg imillom for hans åsyn til å avvenda hans vreide, at han ikkje skulde øydeleggja.
24 A hoowahawaha no hoi lakou i ka aina aloha, Aole hoi i hooiaio i kana olelo.
Og dei vanvyrde det herlege landet, dei trudde ikkje ordet hans,
25 Ohumu iho lakou ma ko lakou mau halelewa. Aole hoi i hoolohe i ka leo o Iehova.
og dei knurra i sine tjeld, høyrde ikkje på Herrens røyst.
26 Alaila, hoana ae la oia i kona lima, E hoohina ia lakou ma ka waonahele;
Då lyfte han si hand imot deim til å slå deim ned i øydemarki,
27 E hoohina hoi i ka lakou poe mamo mawaena o ko na aina e, A e hooauhee ia lakou maluna o ka honua.
og slå deira etterkomarar ned millom heidningarne og spreida deim kring i landi.
28 Hoopili ae la lakou ia Baalapeora, A ai no hoi lakou i na mohai o ka poe i make.
Og dei batt seg saman med Ba’al-Peor, og dei åt av offer til dei daude,
29 Hoonaukiuki aku lakou ma ka lakou hana ana; A puka mai la ka mai make iwaena o lakou.
og dei vekte harm ved si åtferd, og ei plåga braut ut millom deim.
30 Alaila ku ae la o Pinehasa iluna, a hoopai iho la, A hookiia ua mai make la.
Då stod Pinehas fram og heldt dom, og plåga stilltest;
31 Manaoia'e la ia, he pono nona, I kela hanauna, i keia hanauna, a mau loa aku.
og det vart rekna honom til rettferd frå ætt til ætt æveleg.
32 Hoonaukiuki aku lakou ia ia ma na wai o Meriba, A hewa o Mose, no lakou la.
Og dei vekte vreide ved Meribavatnet, og det gjekk Moses ille for deira skuld;
33 No ka mea, hookuee lakou i ka manao ana, A olelo pono ole mai la oia ma kona mau lehelehe.
for dei var tråssuge mot hans ande, og han tala tankelaust med sine lippor.
34 Aole lakou i luku ae i na lahuikanaka, A Iehova i kauoha mai ai ia lakou.
Dei øydelagde ikkje dei folki som Herren hadde tala med deim um,
35 Ua huiia no lakou me ko na aina e, A ao mai la lakou i ka lakou mau hana.
men dei blanda seg med heidningarne og lærde deira gjerningar,
36 Malama aku no hoi i ko lakou poe akua kii, A lilo ia i pahele na lakou.
og dei tente deira avgudar, og desse vart deim til ei snara,
37 Alaila, mohai aku la lakou i ka lakou poe keikikane, A me ka lakou poe kaikamahine no na daimonio.
og dei ofra sine søner og døtter til magterne,
38 Hookahe ae la lakou i ke koko hala ole, I ke koko hoi o ka lakou poe keikikane, a me ka lakou poe kaikamahine, Na mea a lakou i mohai aku ai i na'kua kii o Kanaana; A hoohaumiaia ka aina i ke koko.
og dei rende ut skuldlaust blod, blod av sine søner og døtter som dei ofra til Kana’ans avgudar, og landet vart vanhelga med blodskuld.
39 A haumia no hoi lakou i ka lakou mau hana, A moe kolohe lakou me na mea a lakou i hana'i.
Og dei vart ureine ved sine gjerningar og dreiv hor ved si åtferd.
40 Nolaila, hoaaia ka inaina o Iehova i kona poe kanaka, A hoopailua mai la oia i kona hooilina iho.
Då loga Herrens vreide upp imot hans folk, og han stygdest ved sin arv.
41 A haawi ae la ia ia lakou i ka lima o ko na aina e; A noho alii maluna o lakou ka poe inaina mai ia lakou.
Og han gav deim i handi på heidningar, og dei som hata deim, vart herrar yver deim,
42 Hookaumaha mai no hoi ko lakou poe enemi ia lakou, A hoohaahaaia mai no hoi malalo iho o ko lakou lima.
og deira fiendar trengde deim, og dei laut bøygja seg under deira hand.
43 Hoopakele pinepine mai la oia ia lakou; Aka, hoonaukiuki aku lakou ia ia, ma ko lakou manao, A hokii iho la lakou no ko lakou hewa.
Mange gonger fria han deim ut, men dei var tråssuge og sjølvrådige, og dei kom reint i vesaldom for si misgjerning.
44 Alaila, ike mai la oia i ko lakou pilikia, Ia ia i lohe ai i ko lakou olo pihe ana.
Men han såg til deim då dei var i naud, med di han høyrde deira klagerop.
45 A hoomanao mai la oia i kona berita me lakou, A minamina iho la oia, e like me ka nui o kona lokomaikai ana.
Og han kom i hug si pakt for deim, og han ynkast etter si store miskunn.
46 Alaila, haawi mai la oia ia lakou I ke alohaia imua o ka poe a pau i lawe pio ia lakou.
Og han let deim finna miskunn hjå alle som hadde fanga deim.
47 E hoola mai oe ia makou, e Iehova, e ko makou Akua, E hoiliili mai ia makou, maiwaena mai o ko na aina e, I mililani aku makou i ka inoa hoano, A e hiilani aku hoi ma kou halelu.
Frels oss, Herre vår Gud, og samla oss frå heidningarne, so me kann prisa ditt heilage namn, rosa oss av ditt lov!
48 E hoomaikaiia o Iehova, ke Akua o ka Iseraela, Mai kahiko loa mai, a mau loa aku no: E i mai no hoi na kanaka a pau, Amene. E halelu aku ia Iehova.
Lova vere Herren, Israels Gud, frå æva og til æva! Og alt folket segje: Amen. Halleluja!