< Na Helu 23 >
1 I AKU ia o Balaama ia Balaka, E hana oe no'u maanei i mau kuahu ehiku; e hoomakaukau hoi oe no'u i na bipikane ehiku a me na hipakane ehiku.
Da sagte Bileam zu Balak: »Baue mir hier sieben Altäre und stelle mir hier sieben junge Stiere und sieben Widder bereit.«
2 Hana iho la o Balaka e like me ka Balaama i olelo aku ai; a mohai aku la o Balaka laua o Balaama ma kela kuahu ma keia kuahu i ka bipikane hookahi a me ka hipakane hookahi.
Balak kam der Aufforderung Bileams nach, und beide opferten je einen Stier und einen Widder auf jedem Altar.
3 I aku la o Balaama ia Balaka, E ku iho oe ma kau mohaikuni, a e hele aku wau; malia paha e hele mai no o Iehova e halawai mo au: a o ka mea ana e hoike mai ai ia'u, oia ka'u o hai aku ai ia oe. A hele aku la ia i kahi kiekie.
Hierauf sagte Bileam zu Balak: »Bleibe du hier bei deinem Brandopfer stehen, während ich einen Gang mache; vielleicht kommt der HERR mir entgegen, und was immer er mir offenbart, das will ich dir kundtun.« Dann begab er sich auf eine kahle Anhöhe.
4 A halawai mai la ke Akua me Balaama; i aku la hoi oia ia ia, Ua hoomakaukau no wau i na kuahu ehiku, ua mohai aku hoi au i ka bipikane a me ka hipakane maluna o kela kuahu o keia kuahu.
Da kam Gott dem Bileam wirklich entgegen, und dieser sagte zu ihm: »Die sieben Altäre habe ich errichtet und auf jedem Altar einen jungen Stier und einen Widder geopfert.«
5 Waiho mai la o Iehova i wahi olelo ma ka waha o Balaama, i mai la, O hoi oe io Balaka la, a penei kau e olelo aku ai.
Da legte der HERR dem Bileam Worte in den Mund und gebot ihm: »Kehre zu Balak zurück und sprich so zu ihm!«
6 A hoi hou ae la ia io na la: aia hoi, e ku ana oia ma kana mohaikuni, oia a me na luna a pau o Moaba.
Als er nun zu ihm zurückgekehrt war, stand jener immer noch neben seinem Brandopfer, er mit allen Häuptlingen der Moabiter.
7 Hapai ae la ia i kana olelonane, i aku la, Na Balaka ke alii o Moaba au i lawe mai nei Mai Arama mai, mai na mauna o ka hikina; E hele mai, e hoino no'u i ka Iakoba, E hele mai, e hoohewa aku i ka Iseraela.
Da trug er seinen Spruch folgendermaßen vor: »Aus Aram hat Balak mich holen lassen, Moabs König von den Bergen des Ostens: ›Komm her, verfluche mir Jakob! ja komm, verwünsche Israel!‹ –
8 Pehea la au e hoino ai i ka ke Akua i hoino ole ai? Pehea la hoi au e hoohewa ai i ka Iehova i hoohewa ole ai?
Wie soll ich den verfluchen, den Gott nicht verflucht? Und wie den verwünschen, den der HERR nicht verwünscht?
9 No ka mea, maluna o na pali ka'u e ike aku nei ia ia; Maluna hoi o na puu a'u e nana aku nei ia ia; Aia hoi, e noho kaawale ia poe kanaka, Aole hoi e huiia'ku me na lahuikanaka.
Ja, vom Felsengipfel erblicke ich es, und von den Höhen herab erschaue ich es; ein Volk zeigt sich mir, das für sich abgesondert wohnt und sich nicht zu den übrigen Völkern rechnet.
10 Owai la e hiki ke helu i na hunalepo o Iakoba, A me ka lehulehu o ka hapaha o ka Iseraela? E ake au e make i ka make ana o ka mea pono, I like hoi kuu hope me kona!
Wer könnte den Staub Jakobs zählen oder nur den vierten Teil Israels berechnen? Möchte ich doch den Tod dieser Gerechten sterben und mein Ende dem ihren gleichen!«
11 I mai la o Balaka ia Balaama, Heaha keia au i hana mai ai ia'u? Kii aku la no wau ia oe o olelo hoino i kuu poe enemi; aia hoi, ua hoomaikai wale aku oe ia lakou.
Da sagte Balak zu Bileam: »Was hast du mir da angetan! Um meine Feinde zu verfluchen, habe ich dich holen lassen, und nun hast du sie sogar gesegnet!«
12 Olelo aku la kela, i aku la, Aole anei au e hoomanao e olelo aku i ka mea a Iehova i waiho mai ai iloko o kuu waha?
Da gab jener ihm zur Antwort: »Ich muß doch das, was der HERR mir in den Mund legt, getreulich aussprechen!«
13 I mai la o Balaka ia ia, Ke noi aku nei au ia oe, e hele pu kaua ma kahi e, malaila e ike aku ai oe ia lakou: e ike oe i kela aoao wale no, aole no e ike ia lakou a pau; a malaila oe e hoino ai ia lakou no'u.
Nun sagte Balak zu ihm: »Komm doch mit mir an einen anderen Ort, von wo aus du (das Volk) sehen kannst; du siehst hier nur den äußersten Teil von ihm und kannst es nicht ganz überblicken; verfluche es mir dann von dort aus!«
14 Kai aku la kela ia ia i kahi papu o Zopima, maluna pono o Pisega: hana iho la ia i na kuahu ehiku, a mohai aku la i ka bipikane a me ka hipakane ma kela kuahu a ma keia kuahu.
Hierauf nahm er ihn mit sich nach dem Späherfeld, auf den Gipfel des Pisga, baute dort sieben Altäre und opferte auf jedem Altar einen jungen Stier und einen Widder.
15 I aku la ia ia Balaka, E ku oe maanei ma kau mohaikuni, a halawai aku wau me Iehova ma o.
Dann sagte Bileam zu Balak: »Bleibe hier neben deinem Brandopfer stehen; ich aber will dort einer Kundgebung entgegengehen.«
16 Halawai mai la o Iehova me Balaama, waiho mai la i olelo ma kona waha, i mai la, E hoi hon aku oe io Balaka la, e i aku oe penei.
Da kam der HERR dem Bileam entgegen, legte ihm Worte in den Mund und sagte: »Kehre zu Balak zurück und sprich so zu ihm!«
17 A hiki aku la ia io na la, aia hoi, ku iho la ia ma kana mohaikuni, a me ia pu na luna o Moaba; ninau mai la o Balaka ia ia, Heaha ka Iehova i olelo mai ai?
Als er nun zu ihm zurückgekehrt war, stand jener immer noch neben seinem Brandopfer, und die Häuptlinge der Moabiter waren bei ihm.
18 Hai aku la ia i kana olelonane, i aku la, E ku ae oe iluna, e Balaka, e hoolohe mai; E maliu mai oe ia'u, e ke keiki a Zipora,
Als nun Balak ihn fragte: »Was hat der HERR gesagt?«, trug er seinen Spruch folgendermaßen vor: »Wohlan, Balak, höre zu! Leihe mir dein Ohr, Sohn Zippors!
19 Aole ke Akua he kanaka, i hoopunipuni mai ai ia; Aole hoi ia he keiki a ke kanaka i mihi ia: Ua i mai no ia, aole anei ia e hana mai no hoi? Ua olelo mai no oia, aole anei ia e hooko?
Gott ist nicht ein Mensch, daß er lüge, noch ein Menschenkind, daß ihn etwas gereue: sollte er etwas sagen und es nicht ausführen? Sollte er etwas verheißen und es nicht erfüllen?
20 Aia hoi, ua loaa ia'u ka olelo hoomaikai aku; Ua hoomaikai no oia, aole e hiki ia'u ke hoololi ae.
Siehe, zu segnen ist mir aufgetragen, und hat er gesegnet, so kann ich’s nicht ändern.
21 Aole ia i ike i ka hewa iloko o ka Iakoba, Aole hoi oia i ike i ke kekee iloko o ka Iseraela; Me ia no o Iehova o kona Akua, Iwaena hoi o lakou ka hooho alii.
Man erblickt kein Unheil in Jakob und gewahrt kein Leid in Israel: der HERR, sein Gott, ist mit ihm, und Königsjubel erschallt in seiner Mitte.
22 Na ke Akua lakou i lawe mai, mai Aigupita mai: Ia ia no ka ikaika me he reema la.
Gott, der sie aus Ägypten geführt, ist ihm wie die Hörner eines Wildstiers!
23 He oiaio, aole no he kilokilo aku i ka Iakoba, Aole hoi he anaana aku i ka Iseraela: Ma ia hope e oleloia mai no ka Iakoba, a no ka Iseraela, Kupaianaha ka hana ana a ke Akua!
Ja, keine Zauberei haftet an Jakob und keine Beschwörung gegen Israel. Jetzt sagt man von Jakob und Israel: ›Wie Großes hat Gott vollführt!‹
24 Aia hoi, e ala'e keia poe kanaka me he lionawahine la. E ku ae hoi ia e like me ka lionakane; Aole ia e moe hou, a ai iho ia i ke pio, A e inu hoi i ke koko o ka mea i pepehiia.
Sieh, welch ein Volk! Es steht auf wie die Löwin und erhebt sich wie der Leu; es legt sich nicht nieder, ehe es Raub verzehrt und das Blut der Erschlagnen getrunken.«
25 I mai la o Balaka ia ia, Mai hoino iki aku ia lakou, aole hoi e hoomaikai iki aku.
Da sagte Balak zu Bileam: »Wenn du es nicht verfluchen willst, so brauchst du es doch nicht zu segnen!«
26 Olelo aku la o Balaama ia Balaka, i aku la, Aole anei au i i aku ia oe, O ka mea a pau a Iehova i olelo mai ai ia'u, oia ka'u e hana i?
Bileam aber antwortete dem Balak: »Habe ich dir nicht bestimmt erklärt: Alles, was der HERR (mir) mitteilen wird, das werde ich tun?«
27 I mai la o Balaka ia Balaama, Ke noi aku nei au ia oe, e hele mai, a e kai aku au ia oe i kahi e; malia paha e oluolu ke Akua i hoino aku ai oe ia lakou malaila.
Nun sagte Balak zu Bileam: »Komm, ich will dich an einen andern Ort mitnehmen; vielleicht gefällt es Gott dann, daß du mir das Volk von dort aus verfluchst.«
28 Kai aku la o Balaka ia Balaama maluna pono o Peora, e nana aku ana i Iesimona.
So nahm denn Balak den Bileam mit sich auf den Gipfel des Peor, der über die weite Einöde emporragt.
29 I aku la o Balaama ia Balaka, E hana oe no'u i ehiku mau kuahu maanei, a e hoomakaukau no'u maanei i ehiku mau bipikane a me na hipakane i ehiku.
Dort sagte Bileam zu Balak: »Baue mir hier sieben Altäre und stelle mir hier sieben junge Stiere und sieben Widder bereit.«
30 Hana iho la o Balaka e like me ka Balaama i olelo ai, a mohai aku la i ka bipikane a me ka hipakane maluna o kela kuahu o keia kuahu.
Balak kam der Aufforderung Bileams nach und opferte einen Stier und einen Widder auf jedem Altar.