< Mataio 13 >
1 I A la la, hele aku la o Ieau iwaho o ka hale, a noho iho la ia ma kapa o ka loko.
Same dagen gjekk Jesus ut og sette seg nedmed sjøen.
2 He nui loa ka poe kanaka i akoakoa mai io na la, ee aku la ia maluna o kekahi moku, noho iho la; a ku nui mai la ua poe kanaka la mauka.
Då samla det seg so mykje folk ikring honom, at han laut ganga ut på eit skip og setja seg der, og heile folkemengdi stod burtetter strandi.
3 Ao mai la oia ia lakou i kela mea keia mea ma na olelonane, i ka i ana mai, Aia hoi, hele aku la kekahi kanaka lulu hua e lulu.
Då sagde han deim mangt og mykje i likningar og tok so til ords: «Ein såmann gjekk ut og skulde så,
4 A i kana lulu ana, helelei iho la kekahi ma kapa alanui, lele mai la na manu, a pau ae la ia i ke kikoa.
og då han sådde, fall noko av kornet frammed vegen, og fuglarne kom og åt det upp.
5 Aka helelei iho la kekahi ma kahi hapapa, aohe nui o ka lepo; kupu wawe ae la ia no ka papau o ka lepo.
Noko fall på steingrunn; der hadde det ikkje mykje jord, og det rann snøgt upp, av di der var so grunt;
6 A puka mai ka la, mae iho la ia, maloo aku la no ke aa ole.
men då soli steig, skein det av; for det hadde ikkje rot.
7 Aka helelei iho la kakahi ma kahi kakalaioa, kupu ae la ke kakalaioa a kahihi aku la ia mea.
Noko fall millom klunger, og klungeren voks upp og kjøvde det.
8 Aka helelei iho la hoi kekahi ma ka lepo maikai, a hua mai la i ka hua, he pahaneri ka kekahi, he pakanaono ka kekahi, a he pakanakolu ka kekahi.
Noko fall i god jord og gav grøda, sumt hundrad foll, og sumt seksti foll, og sumt tretti foll.
9 O ka mea pepeiao lohe la, e hoolohe ia.
Høyr etter, kvar som høyra kann!»
10 Hele mai la kana poe haumana, ninau aku la ia ia, No ke aha la oe e olelo mai ai ia lakou ma na olelonane?
Læresveinarne kom og sagde til honom: «Kvi talar du til deim i likningar?»
11 Olelo mai la oia ia lakou, i mai la, No ka mea, ua haawiia aku ia oukou e ike i na mea pohihihi o ke aupuni o ka lani, aole nae i haawiia'ku ia lakou.
Då svara han: «De fær vita løyndomarne i himmelriket, men det gjer ikkje dei.
12 O ka mea ua loaa, e haawi hou ia'ku nana a mahuahua; aka, o ka mea ua loaa ole, e laweia'ku kana mai ona aku la.
For den som hev, han skal få, so han hev nøgdi; men den som inkje hev, skal missa endå det som han hev.
13 Nolaila ka'u e olelo aku nei ia lakou ma na olelonane; no ka mea, i ka nana ana, aole lakou i ike; a i ka lohe ana, aole lakou i hoolohe, aole hoi i hoomaopopo.
Difor talar eg til deim i likningar; for um dei ser, so ser dei ikkje, og um dei høyrer, so høyrer dei ikkje og skynar ikkje.
14 A i ko ai ka wanana a Isaia ia lakou, i ka i ana, I ka lohe ana, e lohe auanei oukou, aole nae e hoomaopopo; a i ka nana ana, e nana auanei oukou, aole nae e ike.
På deim vert det sanna det som Jesaja spådde: «Ja, høyra skal de nok, men ikkje håtta, sjå skal de nok, men de skal ikkje skilja.
15 No ka mea, ua palaka ka naau o keia poe kanaka, ua hookuli lakou i ko lakou mau pepeiao, ua hoopaa hoi i ko lakou mau maka; o ike auanei ko lakou mau maka, o lohe hoi ko lakou mau pepeiao, o manao hoi ko lakou naau, o huli mai lakou, a hoola aku au ia lakou.
For dette folket hev so hard ein hug; tungt høyrer dei med øyro, og augo let dei att, so dei med augo inkje sjå, med øyro inkje høyra skal, og aldri med sitt hjarta skyna, og snu, so eg deim lækja fær.»
16 Pomaikai ko oukou mau maka, no ka mea, ua ike: a me ko oukou mau pepeiao, ua lohe.
Men sæle dykkar augo som ser, og dykkar øyro som høyrer!
17 He oiaio ka'u e olelo aku nei ia oukou, He nui na kaula a me na kanaka pono i ake e ike i na mea a oukou e ike nei, aole nae lakou i ike; a e lohe hoi i na mea a oukou e lohe nei, aole nae i lohe.
For det segjer eg dykk for sant: Mange profetar og rettferdige stunda etter å sjå det som de ser, og fekk ikkje sjå det, og høyra det som de høyrer, og fekk ikkje høyra det.
18 E hoolohe oukou i ke ano o ka olelonane no ke kanaka luluhua.
So høyr no de likningi um såmannen:
19 O kela mea keia mea lohe i ka olelo no ke aupnui me ka hoomaopopo ole: alaila, hele mai no ka mea ino, a kaili aku ia i ka mea i luluia iloko o kona naau. Oia ka mea i luluia ma kapa alanui.
Kvar gong nokon høyrer ordet um Gudsriket, og ikkje skynar det, so kjem den vonde og stel burt det som er sått i hjarta hans; det er det kornet som var sått frammed vegen.
20 O ka mea i luluia ma kahi hapapa, oia ka mea i lohe i ka olelo, a hopu koke iho la ia me ka olioli.
Det som var sått på steingrunn, det er den som høyrer ordet og straks tek imot det med gleda,
21 Aole nae he aa iloko ona, nolaila ua pokole kona kupaa ana; a hiki mai ka pilikia a me ka hoino no ka olelo, alaila haule koke iho la ia.
men han hev ikkje rot i seg, og held ikkje ut langt bilet; kjem han i naud eller fåre for ordet skuld, so leidest han snart og fell ifrå.
22 O ka mea i luluia ma kahi kakalaioa, oia ka mea i lohe i ka olelo; a na ka manao ana i na mea o keia ao, a me ka hoopunipuni ana o ka waiwai e kinai iho ka olelo, a lilo ia i mea hua ole. (aiōn )
Det som var sått millom klunger, det er den som høyrer ordet, men suti for det timelege og den svikalle rikdomen kjøver ordet, so det ikkje ber frukt. (aiōn )
23 A o ka mea i luluia ma kahi lepo maikai, oia ka mea i lohe i ka olelo me ka hoomaopopo; a hua mai i ka hua he pahaneri ka kekahi, he pakanaono ka kekahi, a he pakanakolu ka kekahi
Det som var sått i god jord, det er dei som høyrer ordet og skynar det; dei er det som gjev grøda; ein gjev hundrad foll, og ein seksti foll, og ein tretti foll.»
24 Hai mai la oia i kekahi olelonane hou ia lakou, i mai la, Ua hoohalikeia ke aupuni o ka lani me kekahi kanaka nana i lulu iho i ka hua maikai ma kana mahinaai.
So sette han fram ei onnor likning og sagde: «Himmelriket kann liknast med ein mann som hadde sått godt frø i åkeren sin;
25 A i ka wa i hiamoe ai na kanaka, hele mai la kona enemi, a lulu iho la i ka zizania iloko pu me ka palaoa, a hoi aku la.
men medan folket sov, kom uvenen hans og sådde svimling millom kveiten, og gjekk sin veg.
26 A kupu mai ke kino, a opuu ae la, alaila ikea iho la ka zizania.
Då no åkeren voks upp og skaut aks, so kom svimlingen og til synes.
27 Hele mai la na kauwa a ua mea hale la, i mai la ia ia, E ka haku, aole anei oe i lulu iho i ka hua maikai ma kau mahinaai? No hea mai la hoi ka zizania?
Då gjekk sveinarne til husbonden og sagde: «Herre, sådde du’kje godt frø i åkeren din? Kvar kjem då ugraset frå?»
28 I aku la oia ia lakou, Na ke kanaka enemi ia i hana. Ninau mai la ka poe kauwa ia ia, E kii anei makou e uhuki ia mea?
«Det hev ein uven gjort, » svara han. «Vil du me skal ganga og rykkja det upp?» segjer dei.
29 I aku la ia, Aole, o uhuki pu oukou i ka palaoa i ko oukou waele ana i ka zizania.
«Nei, » sagde han, «for då kunde de koma til å riva upp kveiten og med det same.
30 E waiho no pela, e ulu pu laua a hiki i ka ohi ana: a i ka wa e ohi ai, na'u e olelo aku i ka poe okioki, E houluulu mua oukou i ka zizania, e pua a paa i mea e puhi ai i ke ahi; a o ka palaoa la, e hoiliili ia iloko o ko'u halepapaa.
Lat båe veksa med einannan til hausten, og når skurdonni kjem, vil eg segja til skjerarane: «Sanka fyrst svimlingen saman og bunta honom i hop til å brennast, men hav kveiten inn i løda mi!»»»
31 Hai aku la oia ia lakou i kekahi olelonane hou, i aku la, Ua like ke aupuni o ka lani mo kekahi hua makeke a ke kanaka i lawe a kanu iho i kana mahinaai.
So sette han fram ei likning til og sagde: «Himmelriket er likt eit senapskorn som ein mann tok og sette i hagen sin.
32 He makalii keia hua i na hua a pau, a kupu ae ia, ua oi kona kino i na laalaau a pau, a lilo ae la ia i laau, a lele mai na manu o ka lewa, a kau iho iluna o kona mau lala.
Det er mindre enn alle andre frøkorn; men når det hev vakse upp, er det større enn alle hagevokstrar og vert eit heilt tre, so fuglane i lufti kjem og byggjer reir i greinerne på det.»
33 Olelo mai la hoi oia ia lakou i kekahi olelonane hou. Ua like ke aupuni o ka lani me ka mea hu a kekahi wahine i lawe ai, a hui pu me na sato palaoa ekolu, a pau ae la ia i ka hu.
So sagde han deim ei onnor likning: «Himmelriket er likt ein surdeig som ei kona tok og gøymde i tri skjeppor mjøl, til alt mjølet var syrt.»
34 Oia mau mea a pau ka Iesu i olelo aku ai i na kanaka ma na olelonane; a ma na oleloane wale no kana olelo ana aku ia lakou:
Alt dette tala Jesus til folket i likningar, og utan likningar tala han aldri til deim,
35 I ko ai ka mea i oleloia e ke kaula, i ka i ana mai, E pane aku kuu waha i na olelonane, e hai aku hoi au i na mea i hai ole ia, mai ke kumu mai o ke ao nei.
so det skulde sannast det som er tala gjenom profeten, når han segjer: «Med likningar so vil eg lata upp min munn, og segja fram det som var løynt frå verdi vart.»
36 Alaila, haalele aku la Iesu i ka poe kanaka, a hele mai la iloko o ka hale. Hele aku la na haumana io na la, i aku la, E hoakaka mai oe ia makou i ka olelonane no ka zizania ma ka mahinaai.
So bad han farvel med folket og gjekk inn att. Då kom læresveinarne til honom og sagde: «Tyd ut for oss likningi um svimlingen i åkeren!»
37 Olelo mai la ia, i mai la ia lakou, O ka mea nana i lulu i ka hua maikai, oia ke Keiki a ke kanaka.
Han svara: Den som sår det gode frøet, er Menneskjesonen;
38 O ka mahinaai, oia ke ao nei: o ka hua maikai, oia na keiki no ke aupuni; a o ka zizania, oia na keiki o ka mea ino.
åkeren er verdi; det gode frøet er dei som eig heime i Gudsriket, og svimlingen dei som høyrer under den vonde;
39 O ka enemi nana i lulu ia mea, oia ka diabolo; o ka wa e ohi ai, o ka hopena ia o keia ao; ao ka poe nana e okioki, o ka poe anela ia. (aiōn )
uvenen som sådde svimlingen, er djevelen; hausten er endelykti på verdi, og skurdfolket er englarne. (aiōn )
40 Me ka zizania i hoiliiliia'i a puhiia'i i ke ahi, pela no hoi i ka hopena o keia ao. (aiōn )
Liksom no svimlingen vert sanka i hop og uppbrend, soleis skal det ganga til når det vert ende på verdi: (aiōn )
41 Na ke Keiki a ke kanaka e hoouna i kona poe anela, a e houluulu mai lakou i na mea hoohihia wale, a me na mea hana ino a pau mailoko mai o kona aupuni;
Menneskjesonen skal senda ut englarne sine, og dei skal sanka ut or riket hans alt som skjemmer ut, og alle som gjer urett,
42 A e hoolei aku ia lakou iloko o ka lua ahi; ilaila ka uwe ana a me ka nwi ana o na niho.
og kasta deim i den gloande omnen, der dei græt og skjer tenner.
43 Alaila e lilelile ae ka poe pono e like me ka la iloko o ke aupuni o ka lakou Makua. O ka mea pepeiao lohe la, e hoolohe ia.
Då skal dei rettferdige skina som soli i riket åt far sin. Høyr etter, kvar som høyra kann!
44 Eia hou, Ua like ke aupuni o ka lani me ka waiwai i hunaia iloko o kahi kihapai: a loaa ia i ke kanaka, huna hou iho no ia, a hele aku me ka olioli, a kuai lilo aku no i kana mau mea a pau, a kuai lilo mai ia kihapai nona.
Himmelriket er likt ein skatt som var nedgraven i ein åker. Den skatten var det ein mann som fann; han grov honom ned att, og glad som han var, gjekk han burt og selde alt det han hadde, og kjøpte åkeren.
45 Eia hou, Ua like ke aupuni o ka lani me ke kanaka kuai, e imi ana i na momi maikai.
Sameleis er himmelriket likt ein kjøpmann som leita etter væne perlor.
46 A ike aku ia i kekahi momi maikai loa, hele aku no ia, a kuai lilo aku i kana mau mea a pau, a kuai lilo mai ia momi nona.
Då han so fann ei som var ovgild, gjekk han av og gjorde alt han åtte i pengar, og kjøpte den perla.
47 Eia hou, Ua like ke aupuni o ka lani me ka upena i kuu i ke kai, a puni ae la na ia he nui wale ke ano.
Sameleis er himmelriket likt ei not som dei kastar i sjøen og fangar alle slag fisk i;
48 A piha ia, huki ae lakou iuka, noho iho, a hahao iho i na mea maikai iloko o na ipu, aka, hoolei aku no i na mea ino.
når ho er full, dreg dei henne upp på strandi, og so set dei seg ned og sankar den gode fisken i koppar, men den som ikkje duger, kastar dei ut.
49 Pela no i ka hopena o keia ao; e kii mai auanei ka poe anela, a e hookaawale lakou i ka poo hewa maiwaena ae o ka poe pono; (aiōn )
Soleis skal det ganga til når det vert ende på verdi. Då skal englarne fara ut og skilja dei vonde frå dei gode (aiōn )
50 A e hoolei aku ia lakou iloko o ka lua ahi; ilaila e uwe ai a e uwi ai na niho.
og kasta dei vonde i den gloande omnen, der dei græt og skjer tenner.
51 Ninau mai la o Iesu ia lakou, Ua ike pono anei oukou i neia mau mea a pau? I aku la lakou ia ia, Ae, e ka Haku.
«Skyna de alt dette?» «Ja, » svara dei.
52 Olelo mai la kela ia lakou, No ia mea, kela kakauolelo keia kakauolelo i aoia i na mea o ke aupuni o ka lani, ua like no ia me ke kanaka mea hale, nana i lawe mai na mea hou a me na mea kahiko mailoko mai o kona waihona waiwai.
«Det er godt, » sagde han; «for ein lærar som hev gjenge himmelriks-skulen, er lik ein husbond som tek fram både nytt og gamalt av det han hev gøymt.»
53 A oki ae la ka Iesu olelo ana mai i keia mau olelonane, helo aku la ia mai ia wahi aku.
Då Jesus hadde sagt deim alle desse likningarne, for han burt att.
54 A hiki aku la ia i kona aina, ao aku la ia i na kanaka iloko o ko lakou halehalawai; a kahaha iho la lakou, i ae la, Nohea la ka naauao a me ka hana mana a na kanaka la?
So kom han til fødesheimen sin og lærde deim i synagoga deira, so dei vart reint upp i under og sagde: «Kvar hev han fenge slik visdom frå og slike underfulle krafter?
55 Aole anei keia ke keiki a ke kamana? Aole anei o Maria ka inoa o kona makuwahine? a o na hoahanau ona, o Iakobo, o Iose, o Simona, a o Iuda?
Er’kje dette timbremanns-sonen? Heiter ikkje mor hans Maria, og brørne hans Jakob og Josef og Simon og Judas?
56 A o na kaikuwahine ona, aole anei lakou a pau me kakon? Nohea mai la ia ia keia mau mea a pau?
Og systerne hans, bur dei’kje alle her i grendi? Kvar hev so han fenge alt det frå?»
57 A ukiuki iho la lakou ia ia. I aku la Iesu ia lakou, Aole he kaula i hoowahawahaia ma kahi e, aia no ma kona aina a ma kona hale iho no.
Og dei støyttest ved honom. Men Jesus sagde til deim: «Ein profet er ikkje vanvyrd utan i si eige grend og i si eigi ætt.»
58 Aohe nui na hana mana ana i hana'i ilaila, no ko lakou hoomaloka.
Og han gjorde ikkje mange under der, for di dei var so vantrune.