< Mareko 6 >

1 HAALELE iho la ia i kela wahi, a hele i kona aina iho; a hahai aku la kana poe haumana ia ia.
Und er ging aus von da und kam in seine Vaterstadt; und seine Jünger folgten ihm nach.
2 A hiki i ka la Sabati, hoomaka ia e ao mai iloko o ka halehalawai; a nui loa ka poe i lohe, a kahaha ka naau, i ae la, Nohea la ia mau mea a ia nei? Heaha hoi keia akamai i haawiia'e nana, a me keia hana mana i hanaia'i e kona mau lima?
Und da der Sabbat kam, hob er an zu lehren in ihrer Schule. Und viele, die es hörten, verwunderten sich seiner Lehre und sprachen: Woher kommt dem solches? Und was für Weisheit ist's, die ihm gegeben ist, und solche Taten, die durch seine Hände geschehen?
3 Aole anei keia o ke kamana, o ke keiki a Maria, ka hoahanau o Iakobo, a me Iose, a me Iuda, a me Simona? Aole anei kona mau kaikuwahine maanei me kakou? Kuia iho la lakou ia ia.
Ist er nicht der Zimmermann, Marias Sohn, und der Bruder des Jakobus und Joses und Judas und Simon? Sind nicht auch seine Schwestern allhier bei uns? Und sie ärgerten sich an ihm.
4 I mai la Iesu ia lakou, Aohe kaula i mahalo ole ia ma kahi e, aia ma kona aina iho no, a i kona hanauna, a i kona hale.
Jesus aber sprach zu ihnen: Ein Prophet gilt nirgend weniger denn im Vaterland und daheim bei den Seinen.
5 Aole ia i hiki ke hana i na hana mana ilaila, he mau mea mai wale no nae kana i hoola'i, i ke kau ana o kona mau lima iluna iho o lakou.
Und er konnte allda nicht eine einzige Tat tun; außer wenig Siechen legte er die Hände auf und heilte sie.
6 A kahaha iho la ia no ko lakou hoomaloka ana: hele ae la ia i na kauhale, e ao ana ia lakou.
Und er verwunderte sich ihres Unglaubens. Und er ging umher in die Flecken im Kreis und lehrte sie.
7 Alaila houluulu mai la ia i ka poe umikumaraalua, a hoomaka e hoouna papalua ae la ia lakou, a haawi mai la i ka mana na lakou maluna iho o na uhane ino.
Und er berief die Zwölf und hob an und sandte sie je zwei und zwei und gab ihnen Macht über die unsauberen Geister,
8 Papa mai la oia ia lakou, mai lawe oukou i kekahi mea no ka hele ana, i kookoo wale no, aohe puolo, aohe berena, aohe kala iloko o ka hipuu.
und gebot ihnen, daß sie nichts bei sich trügen auf dem Wege denn allein einen Stab, keine Tasche, kein Brot, kein Geld im Gürtel,
9 E hawele i na kamaa, aole hoi e papalua ke kapa komo.
aber wären geschuht, und daß sie nicht zwei Röcke anzögen.
10 I mai la oia ia lakou, A i na wahi a pau loa a oukou e komo ai iloko o ka hale, e noho iho oukou malaila, a hiki i ka wa e haalele ai oukou ia wahi.
Und sprach zu ihnen: Wo ihr in ein Haus gehen werdet, da bleibet bis ihr von dannen zieht.
11 A o ka mea hookipa ole mai ia oukou, aole hoi e hoolohe mai i ka oukou, a i ko oukou hele ana aku, e lulu i ka lepo malalo o ko oukou mau wawae, i mea hoike no lakou. Oiaio ke olelo aku nei au ia oukou, i ka la hoopai, e aho no ka make ana o ko Sodoma a me Gomora, i ko ia kulanakauhale.
Und welche euch nicht aufnehmen noch hören, da gehet von dannen heraus und schüttelt den Staub ab von euren Füßen zu einem Zeugnis über sie. Ich sage euch wahrlich: Es wird Sodom und Gomorrha am Jüngsten Gericht erträglicher gehen denn solcher Stadt.
12 Hele ae la lakou iwaho, ao aku la i kanaka, e mihi lakou.
Und sie gingen aus und predigten, man sollte Buße tun,
13 Mahiki aku la lakou i na daimonio he nui, a hamo ae lakou me ka aila i kanaka mai he nui loa, a hoola ae la ia lakou.
und trieben viele Teufel aus und salbten viele Sieche mit Öl und machten sie gesund.
14 A lohe ae la o Herode, ke alii, (no ka mea, ua kaulana aku ko Iesu mea, ) i ae la ia, Ua ala hou mai nei o Ioano Bapetite, maiwaena mai o ka poe make, no ia mea, ua hoikeia na hana mana, ma o na la.
Und es kam vor den König Herodes (denn sein Name war nun bekannt) und er sprach: Johannes der Täufer ist von den Toten auferstanden, darum tut er solche Taten.
15 Olelo ae la kekahi poe, O Elia keia: a olelo ae la kekahi poe, He kaula ia, a he mea like me kekahi o ka poe kaula.
Etliche aber sprachen: Er ist Elia; etliche aber: Er ist ein Prophet oder einer von den Propheten.
16 Lohe ae la o Herode, i ae la ia, o Ioane keia, nona ke poo a'u i oki ai; na ola hou mai ia, maiwaena mai o ka poe make.
Da es aber Herodes hörte, sprach er: Es ist Johannes, den ich enthauptet habe; der ist von den Toten auferstanden.
17 No ka mea, ua hoouna aku o Herode, a hopu ia Ioane, a hoopau ia ia iloko o ka halepaahao, no Herodia, no ka wahine a Pilipo, a kona kaikaina; no ka mea, ua mare o Herode me ia.
Er aber, Herodes, hatte ausgesandt und Johannes gegriffen und ins Gefängnis gelegt um der Herodias willen, seines Bruders Philippus Weib; denn er hatte sie gefreit.
18 A ua olelo aku o Ioano ia ia, Aole pono kou lawe ana i ka wahine a Kou kaikaina.
Johannes aber sprach zu Herodes: Es ist nicht recht, daß du deines Bruders Weib habest.
19 No ia mea i nkiuki ai o Herodia ia ia, manao iho la no hoi e pepehi ia ia, aole nae i hiki;
Herodias aber stellte ihm nach und wollte ihn töten, und konnte nicht.
20 No ka mea, na makau o Herode ia Ioane ua ike ia, ho kanaka pono oia, a me ka hemolele, a malama no o Herode ia ia, a hoolohe no i kana, a nui na mea ana i haua'i me ka hoolohe oluolu ia ia.
Herodes aber fürchtete Johannes; denn er wußte, daß er ein frommer und heiliger Mann war; und verwahrte ihn und gehorchte ihm in vielen Sachen und hörte ihn gern.
21 A hiki mai ka la maopopo a Herode i hoomakaukau ai i ahaaina hanau no kana mau alii, a me na lunatausani, a no na mea koikoi o Galilaia;
Und es kam ein gelegener Tag, daß Herodes auf seinen Jahrestag ein Abendmahl gab den Obersten und Hauptleuten und Vornehmsten in Galiläa.
22 Alaila, komo ae la ke kaikamahine a Herodia, a haa iho la ia, a olioli o Herode ia ia, a me ka poe e noho pu ana me ia; alaila, olelo mai la ke alii i na kaikamahine la, E noi mai oe ia'u i kau mea e makemake ai, a e haawi aku no wau ia oe.
Da trat hinein die Tochter der Herodias und tanzte, und gefiel wohl dem Herodes und denen die am Tisch saßen. Da sprach der König zu dem Mägdlein: Bitte von mir, was du willst, ich will dir's geben.
23 Hoohiki aku la oia ia ia, O ka mea au e noi mai ai ia'u, na'u ia e haawi aku ia oe, a hiki i ka hapalua o ke aupuni o'u.
Und er schwur ihr einen Eid: Was du wirst von mir bitten, will ich dir geben, bis an die Hälfte meines Königreiches.
24 Hele aku la ia iwaho, i aku la i kona makuwahine, Heaha la uanei ka'u mea o noi aku ai? Olelo mai la ia, O ke poo o Ioane Bapetite.
Sie ging hinaus und sprach zu ihrer Mutter: Was soll ich bitten? Die sprach: Das Haupt Johannes des Täufers.
25 A hele wikiwiki ae la ia i ke alii, nonoi ae la, i ae, Makemake au e haawi koke mai oe ia'u i ke poo o Ioane Bapetite, maluna o kekahi pa.
Und sie ging alsbald hinein mit Eile zum König, bat und sprach: Ich will, daß du mir gebest jetzt zur Stunde auf einer Schüssel das Haupt Johannes des Täufers.
26 Minamina loa iho la ke alii, aka, no kona hoohiki e ana, a no ka poe o noho pu ana me ia, i manao ole ai ia e hoole aku ia ia.
Der König war betrübt; doch um des Eides willen und derer, die am Tisch saßen, wollte er sie nicht lassen eine Fehlbitte tun.
27 Kana koke ae la ke alii i kekahi ilamuku, olelo ae la e laweia mai kona poo. Hele aku la ia, a oki ae la i kona poo iloko o ka halepaahao;
Und alsbald schickte hin der König den Henker und hieß sein Haupt herbringen. Der ging hin und enthauptete ihn im Gefängnis
28 A lawe mai la ia i ke poo, iluna o ke pa, a haawi mai la i ua kaikamahine la, a haawi ae la hoi ke kaikamahine i kona makuwahine.
und trug her sein Haupt auf einer Schüssel und gab's dem Mägdlein, und das Mägdlein gab's ihrer Mutter.
29 Lohe iho la kana poe haumana, hele mai la lakou, a lawe aku la i ke kino, a waiho iho la iloko o ka halekupapau.
Und da das seine Jünger hörten, kamen sie und nahmen seinen Leib, und legten ihn in ein Grab.
30 Akoakoa iho la ka poe lunaolelo io Iesu la, hai aku la ia ia i na mea a pau, o na mea hoi a lakou i hana'i, a me na mea a lakou i ao aku ai.
Und die Apostel kamen zu Jesu zusammen und verkündigten ihm das alles und was sie getan und gelehrt hatten.
31 I mai la oia ia lakou, E hele kaawale mai oukou, a i kahi mehameha, o oukou wale no, a e koomaha iki: no ka mea, na nui loa ka poe i hele mai, a i holo aku, no ia mea, aole o lakou wa kaawale, e ai ai i ka ai.
Und er sprach zu ihnen: Lasset uns besonders an eine wüste Stätte gehen und ruht ein wenig. Denn ihr waren viele, die ab und zu gingen; und sie hatten nicht Zeit genug, zu essen.
32 Holo kaawale aku la lakou ma ka moku, a i kahi mehameha.
Und er fuhr da in einem Schiff zu einer wüsten Stätte besonders.
33 Ike ae la na kanaka i ko lakou holo ana, a he nui no hoi na mea i hoomaopopo ia ia, holo wawae aku la lakou mai na kulanakauhale aku, a hiki mua aku la lakou a akoakoa iho la io na la.
Und das Volk sah sie wegfahren; und viele kannten ihn und liefen dahin miteinander zu Fuß aus allen Städten und kamen ihnen zuvor und kamen zu ihm.
34 A hele ae la Iesu iwaho, ike mai la ia i ka ahakanaka he nui loa, haehae iho la kona aloha ia lakou; no ka mea, ua like lakou me na hipa kahu ole, a hoomaka ia e ao mai ia lakou i na mea he nui.
Und Jesus ging heraus und sah das große Volk; und es jammerte ihn derselben; denn sie waren wie die Schafe, die keinen Hirten haben; und er fing an eine lange Predigt.
35 I ke kokoke ana e po ka la, hele aku la kana poe haumana io na la, i aku la, He wahi waouahele keia, a kokoke e po ka la;
Da nun der Tag fast dahin war, traten seine Jünger zu ihm und sprachen: Es ist wüst hier, und der Tag ist nun dahin;
36 E hookuu aku oe ia lakou, e hele lakou ma kuhi mahinaai, a ma na kulanakauhale, e kuai i berena na lakou; no ka mea, aole a lakou mea e paina ai.
laß sie von dir, daß sie hingehen umher in die Dörfer und Märkte und kaufen sich Brot, denn sie haben nichts zu essen.
37 Olelo mai la oia ia lakou, E haawi aku oukou i ai ua lakou. I aku la lakou ia ia, E hele anei makou e kuai lilo aku i elua haneri denari, i mea e loaa mai ai ka berena e haawi aku ia lakou e ai?
Jesus aber antwortete und sprach zu ihnen: Gebt ihr ihnen zu essen. Und sie sprachen zu ihm: Sollen wir denn hingehen und für zweihundert Groschen Brot kaufen und ihnen zu essen geben?
38 Ninau mai la oia ia lakou, Ehia na popo berena a oukou? E hele e nana. A ike lakou, hai aku la, Elima a me na ia elua.
Er aber sprach zu ihnen: Wieviel Brot habt ihr? Gehet hin und sehet! Und da sie es erkundet hatten, sprachen sie: Fünf, und zwei Fische.
39 Kena mai la oia ia lakou, E hoonoho papa i kanaka a pau ilalo ma ka weuweu.
Und er gebot ihnen, daß sie sich alle lagerten, tischweise, auf das grüne Gras.
40 Noho papa iho la lakou, ma na pahaneri, a ma na pakanalima.
Und sie setzten sich nach Schichten, je hundert und hundert, fünfzig und fünfzig.
41 Lalau ae la ia i na popo berena elima, a me na ia elua, alaila nana aku la ia iluna i ka lani, hoomaikai aku la, wawahi iho la i na popo berena, haawi mai la i kana mau haumana, e kau ae imua o na kanaka; a puunaue ae la ia i na ia elua na lakou a pau.
Und er nahm die fünf Brote und zwei Fische, sah zum Himmel auf und dankte und brach die Brote und gab sie den Jüngern, daß sie ihnen vorlegten; und die zwei Fische teilte er unter sie alle.
42 Ai iho la lakou a pau, a maona.
Und sie aßen alle und wurden satt.
43 Hoiliili iho la lakou i ke koena ai, a me ko ka ia, a piha ae la na hinai he umikumamalua.
Und sie hoben auf die Brocken, zwölf Körbe voll, und von den Fischen.
44 O ka poe i ai i na popo berena, elima tausani kanaka lakou.
Und die da gegessen hatten, waren fünftausend Mann.
45 A hoolale mai Iesu i kana mau haumana, e ee lakou iluna o ka moku, e holo mua i kela kapa, i Betesaida, a hookuu aku ia i ka ahakanaka.
Und alsbald trieb er seine Jünger, daß sie in das Schiff träten und vor ihm hinüberführen gen Bethsaida, bis daß er das Volk von sich ließe.
46 A pau kana hoihoi ana aku ia lakou, hele aku la ia i ka mauna e pule.
Und da er sie von sich geschafft hatte, ging er hin auf einen Berg, zu beten.
47 A po ae la, iwaena o ka moanawai ua moku la, a mauka no kela, oia hookahi no.
Und am Abend war das Schiff mitten auf dem Meer und er auf dem Lande allein.
48 Ike ae oia ia lakou e hooikaika ana ma ka hoe, no ka mea, ua pakui mai ka makani mamua o lakou; a hiki ae la i ka ha o ka wati o ka po, hele mai la ia io lakou la, e hele ana maluna o ka moanawai, a manao iho la ia e maalo ae, ma o ae o lakou.
Und er sah, daß sie Not litten im Rudern; denn der Wind war ihnen entgegen. Und um die vierte Wache der Nacht kam er zu ihnen und wandelte auf dem Meer;
49 Ike ae la lakou ia ia i ka hele ana maluna iho o ka moanawai, manao iho la lakou he uhane, a hooho nui aku la;
und er wollte an ihnen vorübergehen. Und da sie ihn sahen auf dem Meer wandeln, meinten sie, es wäre ein Gespenst, und schrieen;
50 No ka mea, ike ae la lakou a pau ia ia, weliweli iho la: olelo koke ae la oia ia lakou, i ae la, E hoolana oukou; owau no keia, mai makau.
denn sie sahen ihn alle und erschraken. Aber alsbald redete er mit ihnen und sprach zu ihnen: Seid getrost, ich bin's, fürchtet euch nicht!
51 Pii aku la ia iluna o ka moku io lakou la, malie iho ka makani; kahaha nui loa iho la ko lakou naau, mahalo ae la.
Und er trat zu ihnen ins Schiff, und der Wind legte sich. Und sie entsetzten und verwunderten sich über die Maßen,
52 Aole lakou i hoomanao i na popo berena, no ka mea, ua paakiki ko lakou naau.
denn sie waren nichts verständiger geworden über den Broten, und ihr Herz war erstarrt.
53 Holo pu aku la lakou a hiki aku i ka aina i Genesareta, a pae ae la.
Und da sie hinübergefahren waren, kamen sie in das Land Genezareth und fuhren an.
54 A i ko lakou haalele ana i ka moku, hoomaopopo koke iho la na kanaka ia ia.
Und da sie aus dem Schiff traten alsbald kannten sie ihn
55 Holo lakou ma ia aina a puni, a hoomaka e halihali ma na wahi moe i ka poe mai i na wahi a lakou i lohe ai, e noho ana o Iesu.
und liefen in alle die umliegenden Länder und hoben an, die Kranken umherzuführen auf Betten, wo sie hörten, daß er war.
56 Ma na wahi a pau loa i komo aku ai ia i na kauhale, a i na kulanakauhale, a i kuaaina, malaila lakou i waiho ai i ka poe mai, ma na alanui, a nonoi aku la ia ia, i hoopa aku ai lakou i ke kihi wale no o kona aahu; a o ka poe i hoopa aku ia ia, ola ae la lakou.
Und wo er in die Märkte oder Städte oder Dörfer einging, da legten sie die Kranken auf den Markt und baten ihn, daß sie nur den Saum seines Kleides anrühren möchten; und alle, die ihn anrührten, wurden gesund.

< Mareko 6 >