< Lunakanawai 15 >
1 A MAUOPE iho, i na la o ka hoiliili ana i ka hua palaoa, hele aku la o Samesona, me ke kaokeiki, e ike i kana wahine; i iho la, E komo aku no wau iloko o ke keena i ka'u wahine. Aole nae i haawi mai kona makuakane ia ia ke komo iloko.
Nach einiger Zeit aber, in den Tagen der Weizenernte, wollte Simson seine Frau besuchen, indem er ihr ein Ziegenböckchen mitbrachte; er dachte dabei: »Ich will zu meiner Frau in die Frauenwohnung gehen.« Doch ihr Vater gestattete ihm nicht hineinzugehen,
2 I mai la kona makuakane, Manao maopopo ae la au, ua hoowahawaha loa oe ia ia nei, nolaila haawi aku au ia ia i kou hoa. Aole anei i oi aku ka maikai o kona kaikaina mamua o kona? Nau ia, ea, a kaawale keia.
sondern sagte: »Ich mußte doch fest annehmen, daß du nichts mehr von ihr wissen wolltest; daher habe ich sie einem von deinen Hochzeitsgenossen zur Frau gegeben. Aber ihre jüngere Schwester ist noch schöner als sie: die soll deine Frau werden an ihrer Statt!«
3 I iho la o Samesona no lakou, Aole au e hewa e like me ko Pilisetia, ke hana au i mea e poino ai lakou.
Da erwiderte ihnen Simson: »Diesmal haben mir die Philister nichts vorzuwerfen, wenn ich ihnen einen Denkzettel gebe!«
4 Hele aku la o Samesona, hopu iho la i na alopeke, ekolu haneri, a lawe i na lamaku, a hui ae la i kahi huelo i kahi huelo, a waiho iho la i ka lamaku iwaena o na huelo elua.
Er ging also hin und fing dreihundert Füchse, nahm dann Feuerbrände, kehrte Schwanz gegen Schwanz und brachte einen Feuerbrand mitten zwischen je zwei Schwänzen an.
5 A puhi iho ia i na lama i ke ahi, alaila kuu aku la, e hele lakou iloko o ka hua palaoa o ko Pilisetia e ku ana, a puhi i ke ahi i na puu hua palaoa a me ka hua palaoa e ku ana, a me na pawaina, a me na oliva.
Hierauf zündete er die Feuerbrände an, jagte die Tiere in die Kornfelder der Philister und setzte dadurch sowohl die Garbenhaufen als auch das auf dem Halm stehende Getreide und selbst die Weinberge und Ölbaumgärten in Brand.
6 Alaila, ninau ae la ko Pilisetia, Nawai i hana i keia? I mai la lakou, Na Samesona, na ka hunona a kekahi o ko Timenata, no ka mea, na lawe oia i ka ia la wahine, a ua haawi ia ia na kona hoa. Pii mai la ko Pilisetia, a puhi iho la i ua wahine la, a me kona makuakane i ke ahi.
Als nun die Philister fragten: »Wer hat das getan?«, hieß es: »Simson, der Schwiegersohn des Thimniters, weil der ihm seine Frau genommen und sie einem von seinen Hochzeitsgenossen gegeben hat.« Da kamen die Philister herangezogen und verbrannten sie samt ihres Vaters Hause.
7 I ae la o Samesona ia lakou, Ua hana no oukou i keia, aka, e hoopai aku au ia oukou, a mahope iho, oki au.
Simson aber sagte zu ihnen: »Wenn ihr es so treibt, will ich nicht eher ruhen, als bis ich mich an euch gerächt habe!«
8 Luku ae la ia ia lakou, ke kikala a me ka uha, he luku nui loa. Alaila iho aku la ia a noho ma kekahi ana o ka pohaku, ma Etama.
Hierauf richtete er sie mit Schlägen so zu, daß kein gesundes Glied an ihnen blieb; dann ging er hinab und nahm seinen Wohnsitz in der Felsenkluft von Etham.
9 Alaila hele ae la ko Pilisetia, a hoomoana iho la ma ko Iuda, a hoopalahalaha aku la ma Lehi.
Da zogen die Philister hinauf, lagerten sich in Juda und breiteten sich bei Lehi aus.
10 Ninau aku la na kanaka o ka Iuda, No ke aha la oukou i pii mai nei e ku e ia makou? I mai la lakou, Ua pii mai nei makou e nakinaki ia Samesona e hana aku ia ia, e like me kana i hana mai ai ia makou.
Als nun die Judäer fragten: »Warum seid ihr gegen uns heraufgezogen?«, antworteten sie: »Um Simson gefangenzunehmen, sind wir hergekommen; wir wollen ihm Gleiches mit Gleichem vergelten.«
11 Alaila, iho aku la ekolu tausani kanaka o ka Iuda i ke ana iloko o ka pohaku ma Etama, i aku la ia Samesona, Aole anei oe i ike, o ko Pilisetia no ko kakou poe haku? Heaha keia mea au i hana mai nei ia kakou? I mai la kela ia lakou, E like me ka lakou i hana mai ai ia'u, pela no wau i hana aku ai ia lakou.
Da zogen dreitausend Mann aus Juda nach der Felsenkluft von Etham hinab und sagten zu Simson: »Weißt du nicht, daß die Philister Herren über uns sind? Was hast du uns da angerichtet!« Simson antwortete ihnen: »Wie sie mir getan, so habe ich ihnen wieder getan.«
12 I aku la lakou ia ia, Ua iho mai nei makou e nakinaki ia oe, a e haawi aku ia oe i ka lima o ko Pilisetia. I mai la o Samesona ia lakou, E hoohiki mai oukou ia'u, aole oukou e pepehi mai ia'u.
Da sagten sie zu ihm: »Wir sind hergekommen, um dich zu binden und dich den Philistern auszuliefern.« Simson entgegnete ihnen: »Leistet mir einen Schwur, daß ihr selbst mich nicht erschlagen wollt!«
13 Olelo aku la lakou ia ia, i aku la, Aole, aku, e nakinaki makou ia oe a paa, a haawi aku ia oe i ko lakou lima, aole loa makou e pepehi aku ia oe. Nakinaki iho la lakou ia ia i na kaula hou elua, a lawe mai ia ia, mai ka pohaku mai.
Sie antworteten ihm: »Nein, wir wollen dich nur binden und dich ihnen dann ausliefern; aber töten wollen wir dich nicht.« Darauf banden sie ihn mit zwei neuen Stricken und führten ihn aus der Felsenkluft weg hinauf.
14 Hele ae la ia a Lehi, hooho ku e mai la ko Pilisetia ia ia; a kau mai la ka Uhane o Iehova maluna ona, lilo iho la na kaula maluna o kona mau lima e like me ke olona i pau i ke ahi, a popo iho la kona mea paa ma kona lima.
Als er nun bis Lehi gekommen war und die Philister seine Ankunft mit Jubelgeschrei begrüßten, da kam der Geist des HERRN über ihn, so daß die Stricke an seinen Armen wie Flachsfäden wurden, die vom Feuer versengt sind, und seine Fesseln ihm an den Händen zergingen.
15 A loaa ia ia ka iwia o ka hoki, he iwia maka, hohola aku la i kona lima, lalau iho la ia mea, a me ia no ia i luku aku ai i hookahi tausani kanaka.
Als er dann einen noch frischen Eselskinnbacken fand, streckte er seine Hand aus, ergriff ihn und erschlug damit tausend Mann.
16 I iho la o Samesona, Me ka iwia o ka hoki, o ka puu o na puu, me ka iwia o ka hoki ka'u i luku aku ai i hookahi tausani kanaka.
Da rief Simson aus: »Mit dem Eselskinnbacken habe ich sie gründlich geschoren! Mit dem Eselskinnbacken habe ich tausend Mann erschlagen!«
17 A pau kana olelo ana, hoolei aku la ia i ka iwia mailoko aku o kona lima, a kapa aku ia wahi o Ramatalehi.
Als er diese Worte ausgerufen hatte, warf er den Kinnbacken weg; und man nannte jenen Ort seitdem »Kinnbackenhöhe«.
18 Makewai loa iho la ia, a hea aku la ia Iehova, i aku la, Ua haawi mai oe i keia ola nui ma ka lima o kau kauwa nei; a e make anei au i ka makewai, a haule iloko o ka lima o ka poe i okipoepoe ole ia?
Nun aber dürstete ihn sehr; daher betete er laut zum HERRN: »Du hast durch die Hand deines Knechtes diesen großen Sieg herbeigeführt, und nun soll ich verdursten und den Heiden in die Hände fallen?«
19 Wahi ae la ke Akua i puka maloko o ka iwia, a puka mai la ka wai, mailoko mai o ia mea; a inu ia, alaila, hoi mai ka hanu, a ola ae la ia: nolaila, kapa aku la oia i ka inoa o ia wahi o Enehakore, aia ma Lehi, a hiki mai i keia la.
Da spaltete Gott die Vertiefung in dem Kinnbacken, so daß Wasser daraus hervorfloß; und als er getrunken hatte, kehrten seine Lebensgeister zurück, und er erholte sich wieder; daher nannte man (jenen Ort) »Quelle des Rufers«; sie befindet sich bei Lehi noch heutigen Tages. –
20 Nana no i hooponopono i ka Iseraela i na la o ko Pilisetia, i na makahiki he iwakalua.
Er war dann zwanzig Jahre lang Richter in Israel zur Zeit der Herrschaft der Philister.