Ioba 8

1 A LAILA olelo mai la o Biledada, no Suha, i mai la,

Tada odgovori Vildad Sušanin i reèe:

2 Pehea la ka loihi o kau olelo ana i keia mau mea? A he makani ikaika na huaolelo o kou waha?

Dokle æeš tako govoriti? i rijeèi usta tvojih dokle æe biti kao silan vjetar?

3 E hookahuli anei ke Akua i ka pololei? A e hookekee anei ka Mea mana i ka pono?

Eda li Bog krivo sudi? ili svemoguæi izvræe pravdu?

4 Ina paha ua hana hewa kau poe keiki ia ia, Alaila kiola aku la ia ia lakou, no ko lakou lawehala ana;

Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu.

5 Ina e imi oe i ke Akua, A e nonoi aku oe i ka Mea mana;

A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemoguæemu,

6 Ina ua maemae oe a pono hoi; He oiaio no, ina ua ala mai no ia ano nou, A ua hoomalu mai ia i ka hale o kou pono ana.

Ako si èist i prav, zaista æe se prenuti za te i èestit æe uèiniti pravedan stan tvoj;

7 Ina ua uuku kou hoomaka ana i kinohou, O kou hopena, e mahuahua loa ana no ia.

I poèetak æe tvoj biti malen, a pošljedak æe ti biti vrlo velik.

8 No ka mea, ke noi aku nei au ia oe, e ninau aku oe i ka hanauna mamua, A e hoomakaukau oe e noonoo i ko lakou poe makua:

Jer pitaj preðašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh;

9 (No ka mea, inehinei wale no kakou, aohe ike, A o ko kakou mau la ma ka honua, he aka no ia: )

Jer smo mi juèerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen.

10 Aole anei lakou e ao mai ia oe, a e hai mai ia oe, A e hoike mai i na olelo mailoko mai o ko lakou naau?

Neæe li te oni nauèiti? neæe li ti kazati i iz srca svojega iznijeti rijeèi?

11 E ulu anei ke papuro ke ole ka lepo poho? E ulu anei ka akaakai ke ole ka wai?

Nièe li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode?

12 I kona manawa uliuli, aole i okiia, Ua mae no ia mamua o na mauu e ae a pau.

Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave.

13 Pela no ka hope o ka poe a pau e hoopoina ana i ke Akua; A pela no ka manaolana o ka aia e make ai.

Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada.

14 O kona manaolana e okiia'ku ia, A o kona mea hilinai, he punawelewele no ia.

Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuæa paukova;

15 E hilinai iho oia maluna o kona hale, aka, aole ia e paa: E hoopaa aku oia ia mea, aole nae ia e kupono.

Nasloni se na kuæu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.

16 Ua uliuli oia imua o ka la, A kupu ae kona mau lala ma kona kihapai.

Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi;

17 Ua awiliia kona mau aa ma ka waikahe, A ike iho la ia i kahi o na pohaku.

Žile njegove zapleæu se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se;

18 Aka, e hoopauia aku ia mea mai kona wahi aku, Alaila e hoole mai oia ia ia, aole au i ike ia oe.

Ali kad se išèupa iz mjesta svojega, ono ga se odrièe: nijesam te vidjelo.

19 Aia hoi, oia ka olioli o kona aoao, A mailoko mai o ka lepo e kupu ae na mea e.

Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha nièe drugi.

20 Aia hoi, aole ke Akua e hoowahawaha i ka mea pono, Aole hoi ia e kokua aku i ka poe hana hewa:

Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca.

21 A hoopiha mai ia i kou waha i ka akaaka, A i kou lehelehe i ka hooho olioli.

Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja.

22 O ka poe inaina ia oe e hoaahuia lakou i ka hilahila: A e lilo ka hale o ka poe hewa i mea ole.

Nenavidnici tvoji obuæi æe se u sramotu, i šatora bezbožnièkoga neæe biti.