Ioba 18
1 A LAILA olelo aku o Biledada, no Suha, i mai la,
A Vildad Sušanin odgovori i reèe:
2 Ahea la e hoopau oe i na huaolelo? E noonoo, a mahope iho e olelo aku makou.
Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti.
3 No ke aha la e mauaoia makou, e like me ua holoholona, A ua haumia imua o kou mau maka?
Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima?
4 Haehae no oia ia ia iho ma kona huhu: E haaleleia anei ka honua nou? A e hooneeia aku anei ka pohaku mai kona wahi aku?
Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta?
5 O ka malamalama o ka poe hewa e pio ana no ia, Aole hoi e hoomalamalama mai ka lapalapa o kona ahi.
Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati.
6 O ka malamalama he pouli ia iloko o kona halelewa, A o kona kukui me ia, e pio no ia.
Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu.
7 E hoopilikiaia kona hele ikaika, A e hookulaina kona noonoo ana ia ia.
Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera.
8 No ka mea, ua hooheiia oia i ka upena ma kona wawae, A e hele ana no ia maluna o ka pahele.
Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu;
9 E hoopaa ke kipuka ia ia ma ke kuekuewawae, E hanapaa hoi ke pahele ia ia.
Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež.
10 Ua hunaia ma ka lepo ke pahele nona, A me ka upiki nona ma ke ala.
Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi.
11 Ua hooweliweli na mea makau ia ia a puni, A e alualu ia ia ma kona wawae.
Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce.
12 E nawaliwali kona ikaika no ka pololi, A e makaukau ka make ma kona aoao.
Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj.
13 E ai no ia i na apana o kona ili, O ka hanau mua o ka make, e hoopau no ia i kona mau lala.
Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti.
14 E kailiia kona mea i paa ai, mai kona halelewa aku, A e lawe aku no ia ia ia i ke alii weliweli.
Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom.
15 E noho no ia mea iloko o kona halelewa, no ka mea, aohe nona ia; E luluia ka luaipele maluna o kona hale.
Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov.
16 Malalo e maloo kona mau aa, A maluna e okiia'ku kona lala.
Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove.
17 E nalowale kona hoomanaoia mai ka honua aku, Aole inoa nona ma ke alanui.
Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama.
18 E hookuke aku lakou ia ia mai ka malamalama a i ka pouli, A e alualu ia ia mai ka honua aku.
Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta.
19 Aohe ana keiki, aohe hoi mamo mawaena o kona poe kanaka, Aole hoi he mea i koe iloko o kona mau hale.
Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem.
20 O na hanauna mahope e kahaha lakou no kona manawa, A loaa i na kupuna ka makau.
Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah.
21 He oiaio, oia na wahi noho o ka poe hewa, A oia kahi o ka mea ike ole i ke Akua.
Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.
