< Ieremia 21 >

1 KA olelo i hiki mai io Ieremia la, mai o Iehova mai i ka wa i hoouna aku ai o Zedekia, ke alii, io na la, ia Pasehura, ke keiki a Malekia, a me Zepania, ke keiki a Maaseia, ke kahuna, i aku la,
Det ordet som kom til Jeremia frå Herren, då kong Sidkia sende honom Pashur Malkiason og presten Sefanja Ma’asejason og let segja:
2 Ke noi aku nei au ia oe, e noi aku ia Iehova no kakou; no ka mea, ke kaua mai nei o Nebukaneza, ke alii o Babulona ia kakou; ina paha e hana mai o Iehova ia kakou, e like me kana hana kupanaha a pau, i pii aku ke alii o Babulona, mai o kakou aku.
«Spør Herren for oss, for Nebukadressar, Babel-kongen, strider mot oss. Kann henda Herren kunde gjera med oss etter alle sine underverk, so han fer burt ifrå oss.»
3 Alaila, olelo mai la o Ieremia ia lakou, Penei oukou e olelo aku ai ia Zedekia;
Då sagde Jeremia med deim: So skal de segja med Sidkia:
4 Ke olelo mai nei o Iehova, ke Akua o ka Iseraela peneia, Aia hoi, e hoihoi hope aku no au i na mea kaua, na mea maloko o ko oukou lima, na mea a oukou i kaua ai i ke alii o Babulona, a i ko Kaledea, ka poe hoopilikia mai ia oukou mawaho o na pa, a e hoiliili au ia mau mea maloko o keia kulanakauhale.
So segjer Herren, Israels Gud: Sjå, eg snur attende dei stridsvåpn som er i henderne dykkar, og som de strider med utanfor muren mot Babel-kongen og kaldæarane, som kringset dykk, og eg vil samla deim midt i denne byen.
5 A owau no kekahi e kaua aku ia oe, me ka lima kakauha, a me ka lima ikaika, me ka huhu no, a me ka inaina, a me ka ukiuki loa.
Og eg vil sjølv strida mot dykk med utrett hand og med sterk arm og med vreide og med harm og med stor gram.
6 A e hahau no wau i ka poe noho ma keia kulauakauhale, i kanaka, a me na holoholona; a e make no lakou i ka mai ahulau nui.
Og eg vil slå deim som bur i denne byen, både folk og fe; i ei stor sott skal dei døy.
7 A mahope iho, wahi a Iehova, e haawi no wau ia Zedekia, i ke alii o ka Iuda, a me kana poe kauwa, a me kona poe kanaka, na mea o keia kulanakauhale i koe i ke ahulau, a me ka pahikaua, a me ka wi, a iloko o ka lima o Nebukaneza, o ke alii o Babulona, a iloko o ka lima o ko lakou poe enemi, a iloko o ka lima o ka poe imi i ko lakou ola; a e hahau mai no oia ia lakou i ka maka o ka pahikaua. Aole ia e hookoe ia lakou, aole e aloha mai, aole hoi e lokomaikai mai.
Og sidan, segjer Herren, vil eg gjeva Sidkia, Juda-kongen, og tenarane hans og folket og deim som er leivde i denne byen etter sotti, sverdet og svolten, i henderne på Nebukadressar, Babel-kongen, og i henderne på fiendarne deira og i henderne på deim som ligg deim etter livet. Og han skal slå deim med sverd-egg, han skal ikkje miskunna deim og ikkje vårkunna og ikkje tykkja synd i deim.
8 Ae olelo aku oe i keia poe kanaka, Ke olelo mai nei o Iehova penei, Aia hoi, ke kau nei au imua o oukou i ka aoao o ke ola, a me ka aoao o ka make.
Og til dette folket skal du segja: So segjer Herren: Sjå, eg legg fram for dykk vegen til livet og vegen til dauden:
9 O ka mea e noho ma keia kulanakauhale, e make no ia i ka pahikaua, a me ka wi, a me ka mai ahulau; aka, o ka mea puka aku iwaho, a haule aku i ko Kaledea, ka poe e hoopilikia ana ia oukou, e ola no ia, a e koe no kona ola i waiwaipio nona iho.
Den som vert verande i denne byen, skal døy for sverd og av svolt og i sott, men den som gjeng ut og gjev seg til kaldæarane som kringset dykk, han skal liva, og han skal njota sitt liv til eit herfang.
10 No ka mea, ua hooku e au i ko'u maka i keia kulanakauhale, ma ka hewa, aole ma ka maikai, wahi a Iehova; a e haawiia ia iloko o ka lima o ke alii o Babulona, a e puhi oia i keia wahi i ke ahi.
For eg hev sett mi åsyn imot denne byen til det vonde og ikkje til det gode, segjer Herren; i henderne på Babel-kongen vert han gjeven, og han skal brenna honom upp i eld.
11 E hoolohe oukou i ka olelo a Iehova, no ka hale o ke alii o ka Iuda.
Og med Juda-kongens hus skal du segja: Høyr Herrens ord,
12 E ko ka hale o Davida, ke i mai nei o Iehova peneia, E hana oukou i ka hooponopono i kakahiaka, a e hoopakele i ka mea i haoia, mai ka lima aku o ka mea hookaumaha, o puka aku ko'u ukiuki, e like me ke ahi, a e a hoi, aole mea e hiki ia ia ke kinai, no ka hewa o ka oukou hana ana.
du Davids hus! So segjer Herren: Set retten kvar morgon, og berga utor valdsmanns hand den som er utplundra, so ikkje harmen min skal fara ut som eld, og brenna so ingen kann sløkkja! - for illgjerningarne dykkar.
13 Aia hoi, ua ku e no wau ia oe, e ka mea noho ma ke awawa, a ma ka pohaku o ka papu hoi, wahi a Iehova, ka poe olelo, Owai la ka mea iho ilalo e ku e ia makou? Owai la ka mea e komo iloko o ko makou wahi noho ai?
Sjå, eg skal finna deg, du som bur i dalen, uppå berget på sletta, segjer Herren - de som segjer: «Kven kann koma ned yver oss, kven kann koma inn i bustaderne våre?»
14 Aka, e hoopai aku au ia oukou, e like me ka hua o ka oukou hana ana, wahi a Iehova; a e puhi no wau i ke ahi iloko o kolaila ululaau, a e hoopau no ia i na mea a pau, a puni ia wahi.
Og eg vil heimsøkja dykk etter den frukti dykkar verk hev bore, segjer Herren, og setja eld i skogen deira, og han skal øyda alt der rundt ikring.

< Ieremia 21 >