< Isaia 43 >
1 A NO, penei ka olelo ana mai a Iehova, ka mea nana oe i hana, e Iakoba, Ka mea nana oe i hookumu, e Iseraela; Mai makau, no ka mea, ua hoola au ia oe; Ua hea aku au ia oe ma ka inoa; no'u no oe.
Og no segjer Herren so, han som skapte deg, Jakob, og laga deg, Israel: Ver urædd! for eg hev løyst deg ut, eg hev ropa deg på namn, du er min.
2 Ia oe e hele mawaena o na wai, owau pu no me oe; A maloko hoi o na muliwai, aole oe e halanaia ia lakou; Ia oe e hele ae maloko o ke ahi, aole oe e wela; Aole hoi e ai aku ka lapalapa ahi ia oe.
Fer du gjenom vatn, so er eg med deg, gjenom elvar, so skal dei’kje riva deg burt. Gjeng du i eld, du svidar deg ei, og logen skal ikkje brenna deg.
3 No ka mea, owau no Iehova kou Akua, Ka Mea Hemolele o ka Iseraela, kou mea e ola'i; Ua haawi au ia Aigupita, i panai nou, Ia Aitiopa, a me Seba hoi, i uku panai nou;
For eg, Herren, er din Gud, Israels Heilage er din frelsar. Egyptarland gjev eg til løysepeng for deg, Ætiopia og Seba til vederlag for deg.
4 No ka mea, ua makamae oe ma ko'u mau maka, Ua hoomaikaiia hoi oe, a ua aloha aku au ia oe; Nolaila au e panai aku ai i na kanaka nou, A e lilo no na lahuikanaka i panai no kou ola.
For di du er dyr for meg, du er mykje verd, og eg elskar deg, difor gjev eg menneskje burt for deg og folkeslag for ditt liv.
5 Mai makau oe, no ka mea, owau pu no me oe; Na'u no e lawe mai i kau poe mamo, mai ka hikina mai, A e hoakoakoa no au i kau, mai ke komohana mai.
Ver ikkje rædd! for eg er med deg; austanfrå vil eg føra di ætt, og vestanfrå vil eg samla deg.
6 E olelo aku no au i ke kukulu akau, E haawi mai; A i ke kukulu hema hoi. Mai aua oe; E kai mai i ka'u mau keiki kane, mai kahi loihi mai, A me ka'u mau kaikamahine, mai na kihi o ka honua;
Eg segjer til nordheimen: «Kom med deim!» Og til sudheimen: «Haldt deim’kje att! Kom med sønerne mine langt burtanfrå og døtterne mine frå verdsens ende,
7 O na mea hoi a pau i heaia ma ko'u inoa, A no ko'u nani i hana aku ai au ia lakou; Na'u no i hookumu, na'u hoi i hana.
kvar den som heiter etter mitt namn, og som eg hev skapt til mi æra, og som eg hev laga og gjort.»
8 E kai mai i ka poe kanaka makapo, he mau maka no nae ko lakou, A me na mea kuli hoi, he mau pepeiao no nae ko lakou.
Før fram det blinde folk som hev augo, og dei dauve som lel hev øyro!
9 E hoakoakoaia mai ko na aina a pau, E hoiliiliia mai hoi na lahuikanaka a pau; Owai ka mea o lakou e hiki ia ia ke hai i keia, A hoiko mai hoi i na mea kahiko? E kai mai lakou i ko lakou poe ike maka, i hoaponoia'i lakou: A o lakou kekahi e hoolohe mai, a olelo, Ua oiaio.
Lat alle folki samla seg og alle folkeslag møta. Kven av deim kann forkynna slikt? Lat deim melda kva dei fyrr hev spått. Lat deim møta med vitne og få rett, lat deim høyra og segja: «Det er sant!»
10 O oukou no ko'u poe ike maka, wahi a Iehova, O ka'u kauwa hoi ka mea a'u i wae ai, I ike mai oukou, a manaoio mai ia'u; A hoomaopopo hoi, owau no Ia, Mamua o'u, aohe akua i hanaia, Aole hoi auanei mahope o'u.
De er mine vitne, segjer Herren, og min tenar som eg hev valt ut, so de skal kjenna og tru meg og skyna at det er eg. Fyre meg vart ingen gud til, og etter meg kjem ingen.
11 Owau, owau no o Iehova, Aole hoi mea hoola e ae, owau wale no.
Eg, ja eg er Herren, og utan meg finst det ingen frelsar.
12 Ua olelo aku no au, ua hoola aku hoi, A ua hoikeike aku hoi, i ka wa aole akua malihini iwaena o oukou: O oukou no ko'u poe ike maka, wahi a Iehova, Owau no ke Akua,
Eg hev kunngjort og frelst, eg, og ingen framand gud millom dykk hev forkynt det. De er mine vitne, segjer Herren, og eg er Gud,
13 Mamua aku o ka manawa, owau no Ia; Aohe mea hiki ke hoopakele, mai ko'u lima aku; Hana no au, a owai la ka mea hiki ke hooki mai?
Enn i dag er eg den same, og ingen kann berga or mi hand. Det som eg gjer, kven kann gjera det ugjort?
14 Ke olelo mai nei o Iehova, ke oukou Hoolapanai, Ka Mea Hemolele hoi o ka Iseraela, penei; Ua hoouna aku au i Babulona no oukou, A ua kiola au ilalo i ko lakou poe auhee a pau, A me ko Kaledea, ka poe e olioli ana i na moku.
So segjer Herren, dykkar utløysar, Israels Heilage: For dykkar skuld eg utbod mot Babel og alle saman driv eg på flukt, kaldæarane på sine lystskip.
15 Owau no Iehova, ko oukou Mea Hemolele, Ka mea nana i hana ka Iseraela, o ko oukou Alii.
Eg, Herren, er dykkar Heilage, Israels skapar er dykkar konge.
16 Penei i olelo mai ai o Iehova, Ka mea nana i hana i alanui ma ke kai, I kuamoo hoi maloko o na wai nui;
So segjer Herren, som gjorde veg i havet, ein stig i dei stride straumar,
17 Ka mea i hoopuka mai i ke kaakaua, a me ka lio, I ka poe koa, a me ka mea ikaika; Moe pu no lakou ilalo, aole ala hou, Ua kinaiia lakou, ua pio hoi, e like me ka uiki.
som let vogner og hestar draga ut, både her og hovding - dei låg der og reiste seg ikkje, dei er sløkte, dei slokna som lampeveik -:
18 Mai hoomanao oukou i na mea mamua, Mai manao hoi i na mea kahiko.
Tenk ikkje på det som fyrr hev vore, og på det framfarne gjev ikkje agt!
19 Aia hoi, e hana ana au i mea hou; I keia manawa no ia e puka mai ai; Aole anei oukou e ike mai? He oiaio no, e hana no wau i alanui ma ka waonahele, A i kahawai hoi ma ka waoakua.
Sjå, eg gjer noko nytt, no renn det, går de det ikkje? Ja, eg vil gjera veg i heidi, elvar i øydemarki.
20 E hoomaikai mai no ia'u ka holoholona o ke kula, O na iliohae a me na keiki iana; No ka mea, ua haawi au i ka wai ma ka waonahele, A me na muliwai ma ka waoakua, I mea e hoohainu ai i ko'u poe kanaka, i ko'u poe hoi i waeia.
Dyri på marki skal æra meg, sjakalar og strussar, for eg gjev vatn i heidi, elvar i øydemarki, so mitt utvalde folk kann få drikka.
21 I keia poe kanaka no a'u i hana'i no'u iho; Na lakou no e hai aku i ko'u nani.
Det folk eg hev skapt meg, dei skal forkynna min pris.
22 Aka, aole oe i hea mai ia'u, e ka Iakoba, Ua uluhua oe ia'u, e ka Iseraela.
Men på meg hev du ikkje kalla, Jakob, so du gjorde deg bry for meg, Israel.
23 Aole oe i lawe mai ia'u i ka hipa o kou mau mohaikuni; Aole hoi oe i hoomaikai mai ia'u i kau mau mohai. Aole au i hookaumaha aku ia oe i ka alana, Aole hoi au i hooluhiluhi aku ia oe ma na mea ala.
Ikkje hev du gjeve meg dine brennofferlamb, og ikkje meg æra med dine slagtoffer, ikkje hev eg brytt deg med grjonoffer, og ikkje med røykjelse plåga deg.
24 Aole oe i kuai i oheala na'u, i ke kala, Aole hoi oe i hoomaona mai ia'u i ke kelekele o kau mau mohai; Aka, ua hookaumaha mai oe ia'u, i kou mau hewa, Ua hooluhiluhi mai oe ia'u i kou mau hala,
Ikkje hev du for pengar kjøpt meg krydderøyr, og ikkje kveikt meg med feittet av dine slagtoffer. Nei, du hev trøytta meg med dine synder og brytt meg med dine misgjerningar.
25 Owau, owau no ka mea nana e holoi i kou mau hewa, no'u iho; Aole hoi au e hoomanao i kou mau hala.
Eg, ja eg er den som slettar ut misgjerningarne dine for mi skuld, og eg kjem ikkje synderne dine i hug.
26 E hooeueu mai oe i ko'u manao; E hooponopono pu kakou; E hai mai hoi oe, i hoaponoia mai ai oe.
Minn meg, so gjeng me saman til doms, fortel du, so du kann få rett!
27 Hewa no kou makuakane makamua, A ua kipi mai no hoi ia'u kau mau luna.
Den fyrste far din synda, og dine målsmenn var utrue mot meg.
28 A e hoohaumia aku au i na luna hoano, A e haawi aku au i ka Iakoba no ka poino, A me ka Iseraela no ka hoinoia.
So laut eg vanhelga heilage hovdingar, lysa Jakob i bann og Israel gjeva til spott.