Isaia 31
1 A UWE ka poe iho ilalo i Aigupita no ke kokuaia mai. Ka poe i paulele i na lio, a hilinai ma na kaakaua, No ka nui o ia mau mea; A ma na hololio hoi, no ko lakou ikaika nui: Aole hoi e nana aku i ka Mea Hemolele o ka Iseraela, Aole imi aku ma o Iehova la!
Teško onima koji idu u Misir za pomoæ, koji se oslanjaju na konje, i uzdaju se u kola što ih je mnogo, i u konjike što ih je veliko mnoštvo, a ne gledaju na sveca Izrailjeva i ne traže Gospoda.
2 He akamai no hoi oia, A e hoopuka mai no ia i ka hewa, Aole ia e kapae i kana mau olelo; Aka, e ala mai no oia iluna e ku e i ka hale o ka poe hana hewa, E ku e hoi i ka poe kokua i na mea hana hewa.
Ali je i on mudar, i navuæi æe zlo, i neæe poreæi svoje rijeèi, nego æe ustati na dom nevaljalijeh ljudi i na one koji pomažu onima koji èine bezakonje.
3 No ka mea, he poe kanaka wale no ko Aigupita, aohe akua; He io no ko lakou mau lio, aohe uhane; E hohola mai no o Iehova i kona lima, A e kulanalana auanei ka mea kokua, E hina no hoi ka mea e kokuaia, A e make pu no lakou a pau.
A Misirci su ljudi a ne Bog, i konji su njihovi tijelo a ne duh; i zato æe Gospod mahnuti rukom svojom, te æe pasti pomagaè, pašæe i onaj kome pomaže, i svi æe zajedno poginuti.
4 No ka mea, penei i olelo mai ai o Iehova ia'u, E like me ka uwo ana o ka liona, A me ka liona hou hoi maluna o ka mea ana i pepehi ai, Ina i akoakoa na kahuhipa he nui loa, e ku e ia ia, Aole ia e makau i ko lakou leo, Aole hoi e kulou ilalo no ka lehulehu o lakou: Pela no o Iehova o na kaua e iho mai ai, E kaua mamuli o ka mauna o Ziona, Mamuli hoi o ko laila puu.
Jer ovako mi reèe Gospod: kao što lav i laviæ rièe nad lovom svojim, i ako se i svièe na nj mnoštvo pastira, on se ne plaši od vike njihove niti se pokorava na buku njihovu, tako æe Gospod nad vojskama siæi da vojuje za goru Sionsku i za hum njezin.
5 E like me na manu lele, pela no o Iehova o na kaua e malama mai ai ia Ierusalema; I kona malama ana, e hoopakele no oia ia wahi, I kona hele ana ae, e hoola mai no oia.
Kao ptice krilima Gospod æe nad vojskama zaklanjati Jerusalim, i zaklanjajuæi izbaviæe, i oblazeæi saèuvaæe.
6 E huli oukou i ka mea a ua mamo a Iseraela i haalele ino ai:
Vratite se k njemu, od kojega se sasvijem odvrgoste, sinovi Izrailjevi!
7 No ka mea, i kela la, E kiola aku no ke kanaka i kona mau akuakii kala, A me kona mau akuakii gula, I na mea a ko oukou mau lima i hana hewa ai no oukou.
Jer æe u onaj dan svaki odbaciti idole svoje srebrne, i zlatne svoje idole, koje vam ruke vaše naèiniše na grijeh.
8 A e haule no ko Asuria i ka pahikaua, aole nae i ko ke kanaka, E ai no ka pahikaua ia ia, aole nae o ko ke kanaka; E auhee no ia, mai ke alo aku o ka pahikaua, A e auhauia kona poe kanaka ui.
I Asirac æe pasti od maèa ne èovjeèijega, i maè ne èovjeèji poješæe ga, i bježaæe ispred maèa, i mladiæi æe njegovi plaæati danak.
9 E hele aku no ia i kona pohaku, no ka makau. A e makau no kona poe alii no ka hae, Wahi a Iehova, ka mea nana ke ahi ma Ziona, A nana hoi ke kapuahi ma Ierusalema.
I stijena æe njegova proæi od straha, i knezovi æe se njegovi prepasti od zastave, veli Gospod, èiji je oganj na Sionu i peæ u Jerusalimu.
