Isaia 24
1 A IA hoi, e hooneoneo ana o Iehova i ka aina, E anai ana oia ia ia; E hookahuli no oia ia ia, a e hoopuehu i kona poe e noho ana.
Gle, Gospod æe isprazniti zemlju i opustiti je, prevrnuæe je i rasijaæe stanovnike njezine.
2 E hiki mai auanei keia, E like me kanaka, pela no ke kahuna; E like me ka kauwa kane, pela no kona haku kane; E like me ke kauwa wahine, pela no kona haku wahine; E like me ka mea kuai mai, pela no ka mea kuai aku; E like me ka mea noi, pela no ka mea haawi; E like me ka mea loaa ka ukuhoopanee, Pela no ka mea haawi i ka ukuhoopanee.
I biæe sveštenik kao narod, gospodar kao sluga, gospoða kao sluškinja, prodavac kao kupac, koji daje u zajam kao koji uzima u zajam, koji uzima dobit kao koji daje.
3 E hooneoneo loa ia ka aina, e anai loa ia'ku no, No ka mea, na Iehova i olelo mai ia olelo.
Sasvijem æe se isprazniti zemlja, i sasvijem æe se oplijeniti. Jer Gospod reèe ovu rijeè.
4 Ke kanikau nei ka aina, ua mae wale, Ua nawaliwali ka honua, ua mimino loa; Ua nawaliwali ka poe haaheo o ka aina.
Tužiæe zemlja i opasti, iznemoæi æe vasiljena i opasti; iznemoæi æe glavari naroda zemaljskoga.
5 Ua hoohaumiaia ka aina malalo o ka poe i noho; No ka mea, ua ae lakou maluna o na kanawai, Ua hoololi i na olelopaa, Ua uhai lakou i ka berita mau loa.
Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmijeniše uredbe, raskidoše zavjet vjeèni.
6 Nolaila i pau ai ka aina i ka hooinoia, A ua hoopaiia ka poe e noho ana maluna ona; Nolaila e pau ai na kanaka o ka aina me he ahi la, Uuku hoi na kanaka e koe iho.
Zato æe prokletstvo proždrijeti zemlju, i zatræe se stanovnici njezini; zato æe izgorjeti stanovnici zemaljski, i malo æe ljudi ostati.
7 Ke waiho wale la no ka waina hou, Ua mae wale na kumu waina, O ka poe a pau i olioli ka naau, ua kaniuhu.
Tužiæe vino, uvenuæe loza vinova, uzdisaæe svi koji su vesela srca.
8 Ua oki ke kanikani olioli o na pahukani, Ua pau hoi ka olioli o ka poe olioli ana, Ua oki pu no hoi ke kanikani olioli o ka lira.
Prestaæe veselje uz bubnje, nestaæe graje onijeh koji se vesele, prestaæe veselje uz gusle.
9 Aole lakou e inu hou i ka waina me ke oli; A e lilo ka wai ona i mea awaawa i ka poe nana e inu.
Neæe piti vina uz pjesme, ogrknuæe silovito piæe onima koji ga piju.
10 Ua wawahiia ke kulanakauhale neoneo; Ua paniia na hale a pau, aohe mea komo iloko.
Razbiæe se pusti grad, zatvorene æe biti sve kuæe da niko ne ulazi.
11 He hooho no ka waina ma na alanui, Ua nalowale ka lealea a pau, Ua oki hoi ka olioli ana o ka aina.
Tužnjava æe biti po ulicama radi vina, proæi æe svako veselje, otiæi æe radost zemaljska.
12 E waiho ana no ke kulanakauhale me ka neoneo, Ua kani no ka wawahi ana o ka pukapa.
Pustoš æe ostati u gradu, i vrata æe se razvaliti.
13 Pela no auanei mawaenakonu o ka aina, Mawaena hoi o na kanaka, E like me ka laau oliva i luluia, E like hoi me ka hooiliili hope ana, I ka wa i pau ai ka hua waina i ka ohiia.
Jer æe biti u zemlji i u narodima kao kad se oberu masline, i kao kad se paljetkuje poslije berbe.
14 Aka, e hookiekie no keia poe i ko lakou leo iluna, A e olioli aku, E hauoli lakou i ka nani o Iehova mai ke kai mai.
Ovi æe podignuti glas svoj i pjevaæe, radi velièanstva Gospodnjega podvikivaæe od mora.
15 Nolaila, e hoomana oukou ia Iehova, ma ka hikina, I ka inoa hoi o Iehova, ke Akua o ka Iseraela, ma na moku puni o ke kai.
Zato slavite Gospoda u dolinama, na ostrvima morskim ime Gospoda Boga Izrailjeva.
16 Ua lohe kakou i ke oli ana, mai ke kihi o ka honua mai, He nani ka poe i pono! I aku la no hoi au, Kuu make e, kuu make e! Auwe hoi au! Ke luku nei ka poe luku, O ka poe luku, ke luku nei, he luku ino.
S kraja zemlje èusmo pjesme u slavu pravednome; ali rekoh: ološah! ološah! teško meni! nevjernici nevjeru èine, baš nevjernici nevjeru èine.
17 E ka mea e noho la ma ka aina, Aia maluna ou ka makau, a me ka lua, a me ka upiki.
Strahota i jama i zamka pred tobom je, stanovnièe zemaljski!
18 O ka mea e holo, mai ka uwalaau o ka makau aku. E haule no ia ilalo i ka lua; A o ka mea e pii mai, mai loko mai o ka lua, E paa no ia iloko o ka upiki; No ka mea, ua hamama na puka wai o kulanihakoi, A ua naueue hoi na kumu o ka honua.
I ko uteèe èuvši za strahotu, pašæe u jamu; a ko ižljeze iz jame, uhvatiæe se u zamku; jer æe se ustave na visini otvoriti i zatrešæe se temelji zemlji.
19 Ua hoonaueue ino ia ka aina, Ua hoohelelei loa ia ka aina, Ua haalulu loa hoi ka aina.
Sva æe se zemlja razbiti, sva æe se zemlja raspasti, sva æe se zemlja uskolebati.
20 Ua hikaka loa no ka aina, e like me ka mea i ona, Ua luliluli e like me ka moe lewa; Ua kaumaha no hoi kona hewa maluna ona, A hina no hoi ia, aole ala hou mai.
Sva æe se zemlja ljuljati kao pijan èovjek, i premjestiæe se kao koliba, jer æe joj otežati bezakonje njezino, te æe pasti i neæe više ustati.
21 A hiki aku ia la, E hoopai no o Iehova ma kahi kiekie i ka hewa o ka poe kiekie, A maluna o ka honua i ka hewa o na'lii o ka honua.
I u to æe vrijeme pohoditi Gospod na visini vojsku visoku i na zemlji sve careve zemaljske.
22 A e hoakoakoa pu ia lakou e like me ka poe paahao, no ka halepaahao; A e hoopaa loa ia lakou maloko o ka halepaahao; A mahope o na la he nui, e hoopaiia no lakou.
I skupiæe se kao što se skupljaju sužnji u jamu, i biæe zatvoreni u tamnicu, i poslije mnogo vremena biæe pohoðeni.
23 E hilahila no ka mahina, a e hilahila pu no me ka la; No ka mea, na Iehova o na kaua e noho alii, Maluna o ka mauna o Ziona, a ma Ierusalema, A ma ke alo o kona poe kahiko oia e hooleaia'i.
I posramiæe se mjesec i sunce æe se zastidjeti kad Gospod nad vojskama stane carovati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojim proslavi se.
