< Isaia 15 >
1 KA wanana no Moaba. A lukuia Ara-Moaba i ka po, ua anaiia; He oiaio, i ka po i lukuia'i o Kira-Moaba, Ua anai loa ia no.
Carga de Moab. Cierto de noche fue destruida Ar-Moab, fue puesta en silencio. Cierto de noche fue destruida Kir-Moab, fue puesta en silencio.
2 Pii aku no ia i ka heiau, ma Dibona hoi, Ma na wahi kiekie e uwe ai. E aoa no o Moaba, no Nebo a me Medeba; E ohule no ko lakou poo a pau, E pau no ka umiumi i ke kahiia.
Subió a Bait, y a Dibón, altares, a llorar: sobre Nebo, y sobre Medaba aullará Moab: toda cabeza de ella se mesará y toda barba será raída.
3 Ma kona alanui e kaei no lakou ia lakou iho i ke hapa ino: Maluna o kona mau hale, a ma kona wahi akea, E aoa no na mea a pau me ka waimaka e kahe ana.
Ceñirse han de sacos en sus plazas: en sus terrados, y en sus calles todos aullarán, descenderán a lloro.
4 E uwe hamama no o Hesebona a me Eleale; E loheia ko lakou leo ma Iahaza; No ka mea, e uwe aku no ka poe kaua o Moaba, E ehaeha no kona naau maloko ona.
Jesebón y Eleale gritarán, hasta Jahaz se oirá su voz, porque los armados de Moab aullarán: el alma de cada uno se aullará a sí.
5 E uwe nui no ko'u naau no Moaba, O kona poe i pee, aia no ma Zoara, ma Egelaselesia: I ka pii ana i Luhita, pii lakou me ka uwe iho; Oiaio, ma ke ala o Horonaima lakou e uwe at ai no ka make.
Mi corazón dará gritos por Moab: sus fugitivos subirán con lloro por la subida de Luhit hasta Zoar, novilla de tres años: levantarán llanto de quebrantamiento por el camino de Oronaim.
6 No ka mea, e mehameha auanei na wai o Nimerima, Ua maloo hoi ka mauu, ua pau ka launahele, aohe mea uliuli.
Las aguas de Nimrim se agotaron, la grama se secó, faltó la yerba, verdura no hubo.
7 Nolaila, ua laweia'ku ka waiwai i loaa ia ia, A me ka lakou ukana hoi, a i ke kahawai o na wilou.
Por lo cual lo que cada uno guardó, y sus riquezas sobre el arroyo de los sauces serán llevadas.
8 Ua poai kona uwe ana i na mokuna o Moaba; Ua hiki kona aoa i Egelaima, a me kona kaniuhu i Beer-Elima.
El llanto cercó los términos de Moab; hasta Eglaim llegó su alarido, y hasta Beerelim llegó su alarido.
9 No ka mea, ua piha na wai o Dimona i ke koko: A e kau hou no wau maluna o Dimona, I na liona hoi maluna o ka poe i pakele o Moaba, A me ka poe o ka aina i koe.
Porque las aguas de Dimón se henchirán de sangre; porque yo pondré sobre Dimón añadidura, leones a los que escaparen de Moab, y a los residuos de la tierra.