< Kinohi 21 >
1 I KE mai la o Iehova ia Sara e like me kana i i mai ai; a hana mai la o Iehova ia Sara e like me kana i olelo mai ai.
Og Herren så til Sara som han hadde sagt, og Herren gjorde med Sara som han hadde lovt.
2 No ka mea, hapai ae la o Sara, a hanau mai la he keikikane na Aberahama i kona wa elemakule; i ka manawa a ke Akua i olelo mai ai ia ia.
Sara blev fruktsommelig og fødte Abraham en sønn i hans alderdom på den fastsatte tid som Gud hadde talt til ham om.
3 Kapa aku la o Aberahama i ka inoa o kana keiki i hanau nana, i ka mea a Sara i hanau ai nana, o Isaaka.
Og Abraham kalte den sønn han hadde fått, den som Sara hadde født ham, Isak.
4 I ka po awalu, okipoepoe ae la o Aberahama i kana keiki ia Isaaka e like me ka ke Akua i kauoha mai ai ia ia.
Og Abraham omskar Isak, sin sønn, da han var åtte dager gammel, således som Gud hadde befalt ham.
5 Hookahi haneri makahiki o Aberahama i ka wa i hanau ai o Isaaka nana.
Abraham var hundre år gammel da han fikk sin sønn Isak.
6 I mai la o Sara, Ua hoakaaka mai no ke Akua ia'u, a e akaaka pu hoi me au ka poe lohe a pau.
Da sa Sara: Gud har gjort det så at jeg må le; alle som hører dette, vil le av mig.
7 I mai la hoi oia, Owai ka mea i olelo ia Aberahama, e hanai auanei o Sara i na keiki i ka waiu? no ka mea, ua hanau iho nei au i keikikane nana i kona wa elemakule.
Og hun sa: Hvem skulde vel ha sagt til Abraham at Sara gir barn å die? Og nu har jeg født ham en sønn i hans alderdom.
8 Nui ae la na keiki nei, a ukuhi ia: a hana iho la o Aberahama i ka ahaaina nui, i ka la a Isaaka i haalele ai i ka waiu.
Og gutten vokste op og blev avvent; og Abraham gjorde et stort gjestebud den dag Isak blev avvent.
9 Ike aku la o Sara i ke keiki a Hagara no Aigupita, i ka mea ana i hanau ai na Aberahama, e hoomaewaewa ana.
Og Sara så at egypterkvinnen Hagars sønn, som hun hadde født Abraham, spottet,
10 No ia mea, i mai la oia ia Aberahama, E hookuke aku oe i ua kauwawahine la a me kana keiki: no ka mea, aole e hooili pu ia'ku ka waiwai i ke keiki a ua kauwawahine la me ka'u keiki, me Isaaka.
og hun sa til Abraham: Driv ut denne trælkvinne og hennes sønn! For denne trælkvinnes sønn skal ikke arve med min sønn, med Isak.
11 He mea ehaeha loa ia i ka manao o Aberahama, no kana keiki.
Dette gjorde Abraham meget ondt for hans sønns skyld.
12 I mai la ke Akua ia Aberahama, Mai hoehaeha oe i kou naau no ke keiki, a no kau kauwawahine, e hoolohe aku oe i ka leo o Sara i ka mea a pau ana i olelo mai ai ia oe; no ka mea, e kapaia'ku kau poe mamo mamuli o Isaaka.
Men Gud sa til Abraham: La det ikke gjøre dig ondt for guttens og for din trælkvinnes skyld! Lyd Sara i alt det hun sier til dig! For i Isak skal det nevnes dig en ætt.
13 A e hoolilo auanei hoi au i ke keiki a ke kauwawahine i lahuikanaka, no ka mea, o kau keiki ia.
Men også trælkvinnens sønn vil jeg gjøre til et folk, fordi han er din sønn.
14 Ala ae la o Aberahama i ke kakahiaka nui, lalau aku la ia i ka berena a me ka wai iloko o ka hue a haawi ae la ia Hagara, a kau aku la maluna o kona poohiwi, a me ke keiki no hoi, a kuu aku la ia ia: hele aku no ia, a kuewa wale ae la maloko o ka waonahele o Beeresaba.
Da stod Abraham tidlig op om morgenen og tok brød og en skinnsekk med vann og gav Hagar og la det på hennes skulder; han gav henne også gutten med og lot henne fare. Og hun gikk avsted og for vill i Be'erseba-ørkenen.
15 A pau ae la ka wai iloko o ka huewai, waiho iho la ia i ke keiki malalo o kekahi laau uuku.
Da det var forbi med vannet i sekken, kastet hun gutten fra sig under en busk
16 Hele aku la ia, a noho iho la i kahi kupono ia ia, e mamao aku ana e like me ka pana ana o ka pua: no ka mea, i iho la ia, Aole au e pono ke ike i ka make ana o ke keiki Noho aku la ia i kahi kupono, a hookiekie ae la ia i kona leo, a uwe iho la.
og gikk bort og satte sig et stykke ifra, sa langt som et bueskudd; for hun tenkte: Jeg vil ikke se på at gutten dør. Så satt hun et stykke ifra og brast i gråt.
17 Hoolohe mai la ke Akua i ka leo o ke keiki; a kahea mai la ka anela o ke Akua ia Hagara mai ka lani mai, i mai la ia ia, Heaha kau e Hagara? mai makau oe; no ka mea, ua hoolohe mai no ke Akua i ka leo o ke keiki ma kona wahi i waiho ai.
Men Gud hørte gutten ynke sig, og Guds engel ropte til Hagar fra himmelen og sa til henne: Hvad fattes dig, Hagar? Frykt ikke! For Gud har hørt gutten ynke sig der han ligger.
18 E ku ae oe, e kaikai ae i ke keiki, a e hoopaa aku kou lima ia ia; no ka mea, e hoolilo auanei au ia ia i lahuikanaka nui.
Reis dig, løft gutten op og hold ham ved hånden! For jeg vil gjøre ham til et stort folk.
19 Hookaakaa ae la ke Akua i kona mau maka, a ike aku la ia i kekahi luawai: hele aku la ia, ukuhi iho la a piha ka huewai i ka wai, a hooinu iho la i ke keiki.
Og Gud åpnet hennes øine, så hun så en brønn; da gikk hun dit og fylte sekken med vann og gav gutten å drikke.
20 Me ua keiki nei no ke Akua, a nui ae la ia, a noho iho la ma ka waonahele, a lilo ae la ia i kanaka pana pua,
Og Gud var med gutten; han blev stor og bodde i ørkenen, og da han vokste til, blev han bueskytter.
21 Noho iho la ia ma ka waonahele o Parana: a lawe ae la kona makuwahine i wahine nana, no Aigupita mai.
Han bosatte sig i ørkenen Paran, og hans mor tok en hustru til ham fra Egypten.
22 Ia manawa, olelo mai la o Abimeleka laua o Pikola kona luna koa ia Aberahama, i ka i ana mai, Me oe no ke Akua i na mea a pau au e hana nei:
Ved denne tid kom Abimelek og Pikol, hans hærfører, og sa til Abraham: Gud er med dig i alt det du gjør.
23 Nolaila hoi, e hoohiki oe no'u ano ma ke Akua, aole oe e hoopunipuni mai ia'u, aole i ka'u keiki, aole hoi i ka'u moopuna: e like me ka lokomaikai a'u i hana aku ai ia oe, pela hoi oe e hana mai ai ia'u, a i ko ka aina au i noho iho ai.
Så tilsverg mig nu her ved Gud at du ikke vil fare med svik mot mig og mine barn og min ætt! Likesom jeg har vist godhet mot dig, så skal du gjøre det samme mot mig og mot det land du bor i som fremmed.
24 I aku la o Aberahama, E hoohiki no wau.
Da sa Abraham: Ja, det skal jeg tilsverge dig.
25 Ao aku la hoi o Aberahama ia Abimeleka no ka luawai a na kauwa a Abimeleka i kaili aku ai.
Men Abraham gikk i rette med Abimelek for en brønn som Abimeleks tjenere hadde tatt med vold.
26 I mai la o Abimeleka, Aole au i ike i ka men nana i hana ia mea: aole hoi oe i hai mai; aole hoi au i lohe a hiki i keia la.
Da sa Abimelek: Jeg vet ikke hvem som har gjort dette; hverken har du sagt mig det, eller har jeg hørt det før idag.
27 Lalau aku la o Aberahama i na hipa a me na bipikane, a haawi aku la ia mau mea no Abimeleka; a hoopaa iho la laua a elua i berita.
Da tok Abraham småfe og storfe og gav Abimelek, og de gjorde en pakt med hverandre.
28 A hoonoho aku la o Aberahama i na hipa keiki wahine i ehiku ma kahi kaawale.
Og Abraham stilte syv får av småfeet for sig selv.
29 Ninau mai la o Abimeleka ia Aberahama, I me aha keia mau hipa keiki wahine ehiku, au i hoonoho iho ai ma kahi kaawale!
Da sa Abimelek til Abraham Hvad skal disse syv får her som du har stilt for sig selv?
30 I aku la keia, No ka mea, e lawe oe i keia mau hipa keiki wahine ehiku na kuu lima aku, i mea hoike maka no'u, na'u no i eli iho i keia luawai.
Han svarte: Disse syv får skal du ta imot av mig; det skal være til et vidnesbyrd for mig at jeg har gravd denne brønn.
31 Nolaila, kapa iho la oia ia wahi, o Beereseba; no ka mea, ilaila i hoohiki aku ai laua a elua.
Derfor kalte de dette sted Be'erseba; for der gjorde de begge sin ed.
32 Pela no laua i hoopaa iho ai i berita ma Beereseba: alaila, ku ae la o Abimeleka laua o Pikola kona luna koa, a hoi hou aku la laua i ka aina o ko Pilisetia.
Så gjorde de da en pakt i Be'erseba; og Abimelek og Pikol, hans hærfører, brøt op og vendte tilbake til filistrenes land.
33 Kanu iho la o Aberahama i laau ma Beereseba, a kahea aku la ilaila i ka inoa o Iehova ke Akua mau loa.
Og Abraham plantet en tamarisk i Be'erseba, og der påkalte han Herrens, den evige Guds navn.
34 Noho iho la o Aberahama ma ka aina o ko Pilisetia i na la he nui loa.
Og Abraham bodde som fremmed i filistrenes land en lang tid.