< Ezekiela 33 >

1 HIKI mai la ka olelo a Iehova ia'u, i mai la,
Un Tā Kunga vārds uz mani notika sacīdams:
2 E ke keiki a ke kanaka, e olelo aku i na keiki o kou poe kanaka, ei aku ia lakou, O ka aina, ina lawe au i ka pahikaua maluna ona, a lawe na kanaka o ka aina i ke kanaka o ko lakou mau palena, a e hooku ia ia i kiai no lakou;
Cilvēka bērns, runā uz savu ļaužu bērniem un saki uz tiem: kad Es zobenu vedu pār kādu zemi, un tās zemes ļaudis ņem vienu vīru no savām robežām un to ieceļ sev par sargu,
3 Aia ike ia i ka pahikaua e hele mai ana maluna o ka aina, ina e pupuhi oia i ka pu e ao aku i kanaka;
Un viņš redz zobenu pār to zemi nākam un pūš ar bazūni un pamāca tos ļaudis,
4 Alaila, o ka mea lohe i ke kani ana o ka pu, aole hoi i malama i ke ao ana; a ina hele mai ka pahikaua, a lawe aku ia ia, aia no kona koko maluna o kona poo iho.
Un ja kas to bazūnes skaņu dzirdēt dzird un neļaujas pamācīties, un zobens nāk un ņem viņu nost, - šī asinis lai ir uz viņa galvas.
5 O ke kani ana o ka pu kana i lohe ai, aka, aole ia i malama i ke ao ana; aia maluna ona iho hoi kona koko: aka, o ka mea malama i ke ao ana, e hoopakele oia i kona ola iho.
Viņš dzirdēja bazūnes skaņu, bet nelikās pamācīties, viņa asinis ir uz viņa. Bet kas ļaujas pamācīties, tas izglābs savu dvēseli.
6 Aka, ina ike ke kiai i ka hele ana mai o ka pahikaua, aole hoi pupuhi i ka pu, aole hoi e aoia na kanaka; a hele mai ka pahikaua, a e lawe aku i kekahi maiwaena aku o lakou, ua laweia'ku oia maloko o kona hewa; aka, e kii aku au i kona koko ma ka lima o ke kiai.
Bet kad tas sargs redz zobenu nākam un nepūš ar bazūni, tā ka tie ļaudis netiek pamācīti, un zobens nāk un ņem no tiem kādu dvēseli nost: tas gan savā noziegumā ir noņemts, bet viņa asinis Es prasīšu no tā sarga rokas.
7 Pela no oe, e ke keiki a ke kanaka, ua hooku au ia oe i kiai no ka ohana a Iseraela; nolaila e hoolohe oe i ka olelo ma ko'u waha, a e ao aku ia lakou na'u aku no.
Tu tad cilvēka bērns, Es tevi esmu licis par sargu Israēla namam, ka tev nu no Manas mutes to vārdu būs klausīt un tos pamācīt no Manas puses.
8 Aia olelo au i ke kanaka hewa, E ke kanaka hewa, e make io no oe; ina aole oe e olelo aku e ao aku i ua kanaka la no kona aoao, e make no ia kanaka hewa maloko o kona hewa; aka, e kii aku no au i kona koko ma kou lima.
Kad Es uz bezdievīgo saku. bezdievīgais, tu mirdams mirsi, un tu nemāci bezdievīgo, lai atgriežas no sava ļaunā ceļa, tad bezdievīgais nomirs savā noziegumā, bet viņa asinis Es prasīšu no tavas rokas.
9 Aka, ina e ao aku oe i ka mea hewa no kona aoao, aole hoi i huli mai, mai koua aoao mai, e make no ia iloko o kona hewa; aka, ua hoopakele oe i kou uhane iho.
Bet ja tu bezdievīgo pamāci, lai atgriežas no sava ceļa, un viņš neatgriežas no sava ceļa, tad viņš mirs savā noziegumā, bet tu savu dvēseli esi izglābis.
10 A o oe, e ke keiki a ke kanaka, e olelo aku oe i ka ohana a Iseraela, Ke olelo nei oukou, i ka i ana, Ina eia maluna o kakou ko kakou mau hala a me ko kakou mau hewa, a olala ae kakou maloko oia mau mea, pehea la hoi kakou e ola'i?
Tādēļ, cilvēka bērns, saki uz Israēla namu: jūs runājiet tā un sakāt: mūsu pārkāpumi un mūsu grēki ir uz mums, un mēs iekš tiem ejam bojā, kā tad mēs varam dzīvot?
11 E olelo aku ia lakou, Ma ko'u ola ana, wahi a Iehova ka Haku, aohe o'u oluolu i ka make ana o ka mea hewa; aka hoi, e huli mai ka mea hewa, mai kona aoao mai, a e ola ia; e huli mai, e huli mai oukou mai ko oukou mau aoao hewa mai; no ke aha la oukou e make ai, e ka ohana a Iseraela?
Saki uz tiem: tik tiešām kā Es dzīvoju, saka Tas Kungs Dievs, Man nepatīk bezdievīgā nāve, bet ka bezdievīgais atgriežas no sava ceļa un dzīvo. Atgriežaties, atgriežaties no saviem ļauniem ceļiem. Jo kāpēc jūs gribat mirt, jūs no Israēla nama?
12 Nolaila, e ke keiki a ke kanaka, e olelo aku i na keiki a kou poe kanaka, Aole ka pono o ka mea pono e hoopakele ia ia i ka la e hewa ai ia: a o ka hewa o ka mea hewa, aole oia e haule ilaila i ka la e huli ai oia mai kona hewa mai: aole hoi e hiki i ka mea pono ke ola nona, i kona la e hana hewa ai.
Tu tad, cilvēka bērns, saki uz savu ļaužu bērniem: taisno taisnība neizglābs viņa pārkāpšanas dienā, un bezdievīgais savas bezdievības dēļ neies bojā, kad tas atgriežas no savas bezdievības. Un pats taisnais nevar dzīvot caur savu taisnību, kad viņš apgrēkojās.
13 Aia olelo aku au i ka mea pono, e ola io no ia; ina e hilinai oia ma kona pono iho, a hana hewa hoi, e pau no kona pono i ka hoomanao ole ia; aka, no kona hewa ana i hana'i, e make ai no ia.
Kad Es uz taisno saku, ka tas dzīvot dzīvos, un tas paļaujas uz savu taisnību un dara nepareizi, tad visa viņa taisnība netaps pieminēta, bet viņš mirs tai netaisnībā, ko viņš dara.
14 A i ka wa e olelo aku ai au i ka mea hewa, E make io no oe; ina e huli mai ia, mai kona hewa mai, a hana hoi i ka mea pono a me ka pololei;
Un kad Es uz bezdievīgo saku: tu mirdams mirsi, un tas atgriežas no saviem grēkiem un dara tiesu un taisnību,
15 Ina e hoihoi aku ka mea hewa i ka waiwai kaohi a ka aie, a ua hoihoi aku hoi i ka waiwai ana i lawe wale ai, a ua hele hoi ma na kanawai e ola'i, me ka hana hewa ole; e ola io no ia, aole ia e make.
Tā ka bezdievīgais ķīlu atdod, laupījumu maksā un staigā dzīvības likumos, nevienam nedarīdams nepareizi, - tad tas dzīvot dzīvos un nemirs.
16 Aole loa ka hewa ana i hana'i e haiia'ku ia ia; ua hana oia i ka mea pono a me ka pololei, e ola io no ia.
Visi viņa grēki, ko viņš darījis, viņam netaps pieminēti; viņš darījis tiesu un taisnību, dzīvot viņš dzīvos.
17 Aka, ke olelo nei na keiki o kou poe kanaka, Aole kaulike na aoao o ka Haku; aka, o lakou, aole kaulike ko lakou aoao.
Tomēr tavu ļaužu bērni saka: Tā Kunga ceļš nav taisns! Bet viņu ceļš nav taisns.
18 A huli ae ka mea pono mai kona pono ae, a hana ma ka hewa, e make no hoi ia malaila.
Kad taisnais nogriežas no savas taisnības un dara nepareizi, tad viņš caur to mirs.
19 A huli ae ka mea hewa mai kona hewa ae, a hana hoi i ka mea pono a me ka pololei, e ola no ia malaila.
Un kad bezdievīgais nogriežas no savas bezdievības un dara tiesu un taisnību, tad viņš caur to dzīvos.
20 Aka, ke olelo nei oukou, Aole kaulike na aoao o ka Haku. E hooponopono aku au ia oukou, kela kanaka keia kanaka, e like me kona aoao, e ka ohana a Iseraela.
Bet jūs sakāt: Tā Kunga ceļš nav pareizs. Es jūs tiesāšu, ikvienu pēc viņa ceļiem, ak Israēla nams! -
21 Eia keia, i ka umikumamalua o ka makahiki o ko kakou pio ana, i ka malama umi, i ka la alima o ka malama, hele mai io'u nei kekahi i pakele, mai Ierusalema mai, i mai la, Ua pepehiia ke kulanakauhale.
Un notikās divpadsmitā gadā pēc mūsu aizvešanas, desmitā mēnesī, piektā mēneša dienā, tad viens pie manis atnāca, kas no Jeruzālemes bija izglābies, un sacīja: tā pilsēta ir izkauta.
22 A ua kau mai ka lima o Iehova maluna o'u i ke ahiahi mamua o ka hiki ana mai io'u nei o ka mea i pakele; a ua wehe mai i kuu waha, a hiki mai ia i ke kakahiaka; a ua weheia kuu waha, aole au i leopaa hou aku.
Bet Tā Kunga roka vakarā, iepriekš tā izglābtā atnākšanas, bija nākusi pār mani un atvērusi manu muti, pirms šis rītā pie manis nāca, un mana mute palika atvērta, un es nebiju vairs mēms.
23 Alaila, hiki mai ka olelo a Iehova ia'u, i mai la,
Tad Tā Kunga vārds uz mani notika sacīdams:
24 E ke keiki a ke kanaka, o ka poe i noho ma keia mau wahi neoneo o ka aina o ka Iseraela, ke olelo nei lakou, i ka i ana, Hookahi no o Aberahama, a ua ili ka aina ia ia; a he nui no hoi kakou, a ua haawi mai ka aina no kakou i waiwai ili.
Cilvēka bērns! Tie, kas viņās posta vietās dzīvo Israēla zemē, runā un saka: Ābrahāms bija viens vienīgs un iemantoja to zemi, bet mūsu ir daudzi, tā zeme mums ir dota par mantību.
25 Nolaila, e olelo aku ia lakou, Ke i mai nei Iehova ka Haku, Ua ai oukou me ke koko, a ua leha ae i ko oukou mau maka i ko oukou poe akuakii, a ua hookahe i ke koko; e loaa anei ia oukou ka aina?
Tādēļ saki uz tiem: tā saka Tas Kungs Dievs: jūs ēdat asinis un paceļat savas acis uz saviem elkiem un izlejat asinis, - un jūs to zemi gribat paturēt par mantību?
26 Ke ku nei oukou maluna o ka oukou pahikaua, ke hana nei oukou i ka mea inainaia; ke hoohaumia nei oukou, kela kanaka keia kanaka, i ka wahine a kona hoalauna; e loaa anei ia oukou ka aina?
Jūs stāvat uz savu zobenu, jūs darāt negantību un apgānāt cits cita sievu, un jūs to zemi gribat paturēt par mantību?
27 Penei e olelo aku ai ia lakou, Ke i mai nei Iehova ka Haku penei; Ma ko'u ola ana, o ka poe ma na wahi neoneo, e haule lakou i ka pahikaua, a o ka mea ma ke kula mawaho ka'u e haawi aku ai i na holoholona hihiu, e pau ai i ka aiia; a o ka poe maloko o na pakaua a me na ana, e make no lakou i ka mai ahulau.
Tā tev uz viņiem būs sacīt: tā saka Tas Kungs Dievs: tik tiešām kā Es dzīvoju, tie, kas tais posta vietās dzīvo, kritīs caur zobenu, un to, kas uz lauka, Es nodošu zvēriem par barību, un tie, kas stiprās vietās un alās, mirs caur mēri.
28 E haawi au i ka aina i neoneo loa, a e oki ka hanohano o kona ikaika; a e neoneo no hoi na mauna o ka Iseraela, aole mea e hele ae mawaena.
Un to zemi Es darīšu par posta vietu un tuksnesi, un viņas lepnais stiprums beigsies, un Israēla kalni būs postā, ka tur neviens pāri neies.
29 Alaila e ike lakou owau no Iehova, aia haawi au i ka aina i neoneo loa, no na mea inainaia a lakou i hana'i.
Tad tie samanīs, ka Es esmu Tas Kungs, kad Es to zemi būšu darījis par posta vietu un par tuksnesi visas viņu negantības dēļ, ko tie darījuši.
30 A o oe, e ke keiki a ke kanaka, ke kamailio ku e nei na keiki a kou poe kanaka ia oe, ma na paia, a ma na puka o na hale, a ua olelo kekahi i kekahi, kela mea keia mea i kona hoahanau, e i ana, E hele mai oukou, ea, a e hoolohe i ka olelo i hiki mai, mai Iehova mai.
Un tu, cilvēka bērns, tavu ļaužu bērni runā pret tevi istabās un nama durvīs, un viens runā ar otru, ikviens ar savu brāli, un saka: nāciet jel, dzirdēsim, kas tas tāds vārds, kas no Tā Kunga nāk.
31 A ua hele lakou iou la, e like me ka hele ana o kanaka, a ua noho lakou imua ou e like me ko'u poe kanaka, a ua lohe lakou i kau mau olelo, aole hoi lakou e malama aku ia; no ka mea, me ko lakou waha, ua hoike lakou i ke aloha nui. aka, me ko lakou naau, ua hahai lakou mamuli o ko lakou makee waiwai.
Un tie nāks pie tevis, tā kā ļaudis mēdz nākt, un sēž tavā priekšā kā Mani ļaudis un klausa tavus vārdus, bet tos nedara; jo tie ir mīlīgi ar savu muti, bet viņu sirds dzenās mantai pakaļ.
32 Ua lilo oe ia lakou me he mele makemakeia la a ka mea leo oluolu a e hiki ia ia ke hula pono ma ka mea kani; no ka mea, ua lohe lakou i kau mau olelo, aole nae lakou e hana malaila.
Un redzi! Tu tiem esi kā jauka dziesmiņa, kā skaista balss, kas labi skan, tādēļ tie klausa tavus vārdus, bet tos nedara.
33 Aia hiki mai keia mea; aia hoi, e hiki mai no ia, alaila e ike no lakou, he kanla ka iwaena o lakou.
Bet kad nāks, - un redzi, nāk! - Tad tie samanīs, ka pravietis ir bijis viņu vidū.

< Ezekiela 33 >