Ezekiela 21

1 A LAILA hiki mai la ka olelo a Iehova ia'u, i mai la,

I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:

2 E ke keiki a ke kanaka, e hooku oe i kou wahi maka ia Ierusalema, a hoolei aku i kau olelo ma ke kupono i ua wahi hoano, a e wanana ku e i ka aina o ka Iseraela,

Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema Jerusalimu, i pokaplji prema svetijem mjestima, i prorokuj protiv zemlje Izrailjeve.

3 A e olelo aku i ka aina o ka Iseraela, Ke i mai nei Iehova ka Haku, penei; Ke ka e nei au ia oe, a e unuhi ae au i kuu pahikaua mailoko ae o kona wahi, a e oki aku au mai ou aku nei i ka mea pono a me ka mea hewa.

I reci zemlji Izrailjevoj: ovako veli Gospod: evo me na te; izvuæi æu maè svoj iz korica, i istrijebiæu iz tebe pravednoga i bezbožnoga.

4 A no ko'u oki ana aku mai ou aku nei i ka mea pono a me ka mea hewa, nolaila e hele aku ko'u pahikaua maiioko aku o kona wahi e ku e i na io a pau, mai ke kukuluhema, a ke kukuluakau;

Da istrijebim iz tebe pravednoga i bezbožnoga, zato æe izaæi maè moj iz korica svojih na svako tijelo od juga do sjevera.

5 I ike ka io a pau, ua unuhi ae wau o Iehova i kuu pahikaua mailoko ae o kona wahi; aole ia e hoi hou iho.

I poznaæe svako tijelo da sam ja Gospod izvukao maè svoj iz korica njegovijeh, neæe se više vratiti.

6 Nolaila e auwe oe, e ke keiki a ke kanaka, me ka hai ana o kou puhaka, a me ke kaumaha loa e auwe ai imua o ko lakou mau maka.

A ti, sine èovjeèji, uzdiši kao da su ti bedra polomljena, i gorko uzdiši pred njima.

7 Eia hoi, i ko lakou ninau ana ia oe, No ke aha la oe e auwe nei? e olelo aku oe, No ka louo; no ka mea, e hiki mai ana no; a e hehee no na naau a pau, a e pau no na lima i ka nawaliwali, a e maule no hoi na kuli a pau me he wai la: no ka mea, eia hoi, e hele mai no ia, a e hookoia, wahi a Iehova ka Haku.

A kada ti reku: zašto uzdišeš? ti reci: za glas što ide, od kojega æe se rastopiti svako srce i klonuti sve ruke i svakoga æe duha nestati, i svaka æe koljena postati kao voda; evo, ide, i navršiæe se, govori Gospod Gospod.

8 Hiki hou mai la ka olelo a Iehova ia'u, i mai la,

Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:

9 E ke keiki a ke kanaka, e wanana aku oe, a e olelo aku, Ke i mai nei ka Haku penei; E ka pahikaua, ua hookalaia ka pahikaua, ua hoohualiia:

Sine èovjeèji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: reci: maè, maè je naoštren, i uglaðen je.

10 Ua hookalaia i luku nui aku ia; a ua hoohualiia ia e olinolino ia: he pono no anei ia kakou ke hana lealea? Ua hoowahawaha no ke kookoo o ka'u keiki i na kumu laau a pau.

Naoštren je da kolje, uglaðen je da sijeva; hoæemo li se radovati kad prut sina mojega ne haje ni za kako drvo?

11 Ua haawiia mai no ia e hoohualiia ia i lawelaweia; ua hookalaia keia pahikaua, a ua hoohualiia e haawiia iloko o ka lima o ka mea luku.

Dao ga je da se ugladi da se uzme u ruku; maè je naoštren i uglaðen, da se da u ruku ubici.

12 E auwe ae, a e aoa ae, e ke keiki a ke kanaka, no ka mea, maluna auanei ia o ko'u poe kanaka, maluna no ia o na'lii a pau o ka Iseraela; ua haawi pu ia lakou i ka pahikaua me ko'u poe kanaka; nolaila e hahau oe maluna iho o kou uha.

Vièi i ridaj, sine èovjeèji; jer on ide na narod moj, na sve knezove Izrailjeve; pod maè æe biti okrenuti s narodom mojim, zato udri se po bedru.

13 No ka mea, ho hoao ana keia, a heaha la hoi ke hoowahawaha aku ia i ke kookoo? aole e koe aku ia, wahi a Iehova ka Haku.

Kad bješe karanje, šta bi? eda li ni od pruta koji ne haje neæe biti ništa? govori Gospod Gospod.

14 E wanana hoi oe, e ko keiki a ke kanaka, a e pai pu i kou mau lima, i ekolu hoi ka papalua ana o ka pahikaua, he pahikaua a ka poe i lukuia: o ka pahikaua ia a ka poe kanaka nui i pepehiia ka i hoopuni ia.

Ti dakle, sine èovjeèji, prorokuj i pljeskaj rukama, jer æe maè doæi i drugom i treæom, maè koji ubija, maè koji velike ubija, koji prodire u klijeti.

15 Ua hoonoho au i ka maka o ka pahikaua e ku e i ko lakou mau ipuka a pau i maule ka naau, a i hoonuiia ka hiolo ana: Auwe ua hoohualiia ia, ua unuhiia uo ka luku ana.

Da se rastope srca i umnoži pogibao, metnuo sam na sva vrata njihova strah od maèa; jaoh! pripravljen je da sijeva, naoštren da kolje.

16 E hui pu, e hele oe ma kekahi aoao, ma ka lima akau paha ma ka lima hema paha, ma kahi i ku pono ai kou alo.

Stegni se, udri nadesno, nalijevo, kuda se god obrneš.

17 Owau no kekahi e pai pu i ko'u mau lima, a e hoomaha au i ko'u ukiuki: na'u na Iehova i olelo iho.

Jer æu i ja pljeskati rukama, i namiriæu gnjev svoj. Ja Gospod rekoh.

18 Hiki hou mai la ka olelo a Iehova ia'u, i mai la,

Još mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi:

19 O oe hoi, e ke keiki a ke kanaka, e hoomaopopo oe i na ala elua, e hele mai ai ka pahikaua a ke alii o Babulona; e hele pu mai laua a elua mai ka aina hookahi mai; e koho oe i kekahi wahi, e koho ma ke poo o ke ala e hiki ai i ke kulanakauhale.

A ti, sine èovjeèji, naèini dva puta, kuda æe doæi maè cara Vavilonskoga; iz jedne zemlje neka izlaze oba; i izberi stranu, gdje se poèinje put gradski, izberi.

20 Hoomaopopo i ke ala e hiki mai ai ka pahikaua i Raba no na mamo a Amona, a ia Iuda iloko o Ierusalema ka mea i paa i ka paia.

Naèini put, kojim æe doæi maè na Ravu sinova Amonovijeh, i u Judeju na tvrdi Jerusalim.

21 No ka mea, ua ku iho la ke alii o Babulona ma ka mahele ana o ke alanui, ma ke poo o na ala elua, e kilokilo ai; hoonaueue oia i kana mau pua, kukakuka no ia me na kii, ua nana no ia i ke akepaa.

Jer æe car Vavilonski stati na rasputici, gdje poèinju dva puta, te æe vraèati, gladiæe strijele, pitaæe likove, gledaæe u jetru.

22 Ma kona lima akau ke kilokilo ana no Ierusalema, e hoonoho ai i na hipa kane wawahi, e hoohamama i ka waha no ka luku ana, e hookiekie hoi i ka leo i ka hooho ana, e hoonoho ku e i na hipa kane wawahi ma na ipuka, e hookumu hoi i ka puu, a kukulu hoi i ka pakaua.

Nadesno æe mu vraèanje pokazati Jerusalim da namjesti ubojne sprave, da otvori usta na klanje, da podigne glas podvikujuæi, da namjesti ubojne sprave prema vratima, da naèini opkope, da pogradi kule.

23 E lilo hoi ia me he kilokilo wahahee ana i ko lakou maka, i na mea i hoohiki ai ma ka berita ia lakou; aka, e hoomanao oia i ka hewa e paa lakou i ka hopuia.

I uèiniæe se vraèanje zaludno zakletima, a to æe napomenuti bezakonje da se uhvate.

24 Nolaila, ke i mai nei Iehova ka Haku penei; No ka mea, no oukou i hoomanaoia'i ko oukou hewa, i ka hoikeia o ko oukou lawehala ana, i ikeia hoi ka oukou hana ana a pau, no ko oukou hoomanaoia'e, e hopuia oe me ka lima.

Zato ovako veli Gospod Gospod: što napominjete svoje bezakonje, te se otkriva nevjera vaša i grijesi se vaši vide u svijem djelima vašim, zato što doðoste na pamet, biæete pohvatani rukom.

25 A o oe, e ke alii aia hewa o ka Iseraela, ua hiki mai kona la e oki ai ka hewa.

A ti, neèisti bezbožnièe, kneže Izrailjev, kome doðe dan kad bi na kraju bezakonje,

26 Ke i mai nei Iehova ka Haku, penei; E lawe oe i ka lei alii, a e hemo hoi ke korona: aole ia mea hookahi; e hookiekie ae i ka mea haahaa, a e hoohaahaa i ka mea kiekie.

Ovako veli Gospod Gospod: skini tu kapu i svrzi taj vijenac, neæe ga biti; niskoga æu uzvisiti a visokoga æu poniziti.

27 Na'u no e hookahuli, hookahuli, hookahuli ia mea; a e ole ia, a hiki mai ka mea ia ia ka pono, a e haawi au ia nona.

Uništiæu, uništiæu, uništiæu ga, i neæe ga biti, dokle ne doðe onaj kome pripada, i njemu æu ga dati.

28 A o oe, e ke keiki a ke kanaka, e wanana oe a e olelo aku no na mamo a Amona, a me ko lakou hoino, e olelo hoi oe, O ka pahikaua, na unuhiia ka pahikaua; ua hoohualiia no ka luku ana, e hoopau ai no kona olinolmo ana.

A ti, sine èovjeèji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod za sinove Amonove i za njihovu sramotu; reci dakle: maè, maè je izvuèen, uglaðen da kolje, da zatire, da sijeva,

29 I ko lakou ike ana i ka mea hoopunipuni nou, a i ko lakou kilokilo ana i ka wahahee, e haawi ia oe maluna o na a-i o ka poe i pepehiia, o ka poe hewa, ua hiki mai ko lakou la e oki ai ko lakou hewa.

Dokle ti viðaju taštinu, dokle ti gataju laž, da te metnu na vratove pobijenijem bezbožnicima, kojima doðe dan kad bi kraj bezakonju.

30 E hoihoi anei au ia mea iloko o kona wahi? Ma kahi i hanaia'i oe, a ma ka aina i hanauia'i oe, malaila au e hoopai aku ai ia oe:

Ostavi maè u korice; na mjestu gdje si se rodio, u zemlji gdje si postao, sudiæu ti;

31 E ninini aku hoi au i kuu inaina maluua ou, a e puhi aku au ia oe me ke ahi o ko'u huhu ana, a e haawi aku au ia oe iloko o ka lima o na kanaka lokoino, a he akamai i ka luku aku.

I izliæu na te gnjev svoj, ognjem gnjeva svojega dunuæu na te i predaæu te u ruke žestokim ljudma, vještim u zatiranju.

32 E lilo no oe i wahie no ke ahi, mawaenakonu hoi o ka aina kou koko; aole hoi oe e hoomanao hou ia; no ka mea, na'u na Iehova ia i olelo ai.

Ognju æeš biti hrana, krv æe ti biti posred zemlje, neæeš se spominjati, jer ja Gospod rekoh.