< Daniela 12 >

1 I A manawa, e ku mai iluna o Mikaela, ua alii nui la, ka mea nana e kokua i na keiki o kou poe kanaka; a e hiki mai po ka manawa popilikia, ka mea like ole me ia mai ka wa o ka lahuikanaka, a hiki mai ia manawa; a ia manawa no e hoopakeleia mai kou poe kanaka o kela mea keia mea i kakauia iloko o ka buke.
U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi.
2 A e ala mai auanei na mea he nui e hiamoe ana iloko o ka lepo o ka honua; o kekahi poe, e ala lakou i ke ola mau loa, a o kekahi poe i ka hilahila, a me ka hoowahawaha mau loa ia.
Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.
3 O ka poe naauao e alohilohi auanei lakou me he malamalama la ma ke aouli; a o ka poe i hoohuli i na lehulehu ma ka pono, e like me na hoku ia ao aku ia ao aku.
Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.
4 Aka, e hoopaa oe, e Daniela, i na olelo, a e hoopili i ka buke a hiki i ka hope: he nui ka poe e holo i o a i o, a e mahuahua ana no ka ike.
A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti.”
5 Alaila, owau o Daniela, nana aku la au, aia hoi, ku mai la he mau mea e ae elua, o kekahi ma keia kapa, a o kekahi ma kela kapa o ka muliwai.
Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke.
6 Olelo aku la kekahi i ke kanaka i hoaahuia i ke olona, ka mea i noho maluna o ka wai o ua muliwai la, Pehea ka loihi a hiki i ka hopena o keia mau mea kupaianaha?
Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: “Kada će doći kraj tim čudesima?”
7 A hoolohe aku au i ka ua kanaka la i hoaahuia i ke olona, ka mea maluna o ka wai o ka muliwai, a i kona kikoo ana i kona lima akau a me kona lima hema i ka lani, a hoohiki ma ka Mea e ola mau loa ana, ma ka manawa, a me na manawa, a me ka hapa o ka manawa, a hoopauia ka hoopuehu ana i ka ikaika o ka poe kanaka laa, alaila e hookoia'i ia mau mea a pau.
Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim. “Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve će se to svršiti.”
8 A lohe aku la au, aole nae au i hoomaopopo aku; alaila i aku la au, E ko'u Haku, heaha ka hopena o keia mau mea?
Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: “Gospodaru, kako će to svršiti?”
9 Olelo mai la oia, O hele oe, e Daniela, no ka mea, ua hoopaaia keia mau olelo, a ua hoopiliia hoi a hiki aku i ka manawa o ka hopena.
On reče: “Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka.
10 Nui no ka poe e hoomaemaeia, a e hookeokeoia, a e hoaoia; aka, o ka poe hewa, e hana hewa no lakou; aole nae e hoomaopopo aku kekahi o ka poe hewa; aka, e hoomaopopo no nae ka poe naauao.
Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti.
11 A mai ka manawa e laweia aku ai ka mohai o na la, a e hoonohoia'i hoi ka mea ino e hooneoneo ai, hookahi tausani elua haneri a me kanaiwa ia mau la.
Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana.
12 Pomaikai ka mea e kakali ana a hiki i na la he tausani ekolu haneri a me kanakolukumamalima.
Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana!
13 Aka, e hele oe i kou wahi e hele ai a hiki aku i ka hope; no ka mea, e hoomaha oe, a e ku ae ma kou kuleana ma ka hope o ua mau la la.
A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana.”

< Daniela 12 >