< Amosa 7 >
1 PENEIA i hoike mai ai o Iehova ka Haku ia'u: Aia hoi, hana iho la ia i na uhini i ka ulu mua ana o ka weuweu hope; aia hoi, o ka weuweu lua ia mahope o ka ke alii oki ana. A i ka wa i hoopau ai lakou i ka ai ana i ka weuweu o ka aina, alaila i aku la au,
Also ließ mich der Herr, Jehova, sehen: Siehe, er bildete Heuschrecken im Anfang des Spätgraswuchses; und siehe, es war das Spätgras nach dem Königsmähen.
2 E Iehova ka Haku, ke noi aku nei au, e kala mai oe. Pehea la e ku mai ai o Iakoba? No ka mea, ua uuku ia.
Und es geschah, als sie das Kraut der Erde ganz abgefressen hatten, da sprach ich: Herr, Jehova, vergib doch! wie sollte Jakob bestehen? denn es ist klein.
3 Huli ae la o Iehova no keia mea: aole ia e hiki mai, wahi a Iehova.
Jehova ließ sich dieses gereuen: es soll nicht geschehen, sprach Jehova.
4 Peneia i hoike mai ai o Iehova ka Haku ia'u; Aia hoi, kahea mai o Iehova ka Haku, e hakaka me ke ahi, a ai iho la ia i ka hohonunui, a hoopau iho la i kauwahi. Alaila, i aku la au,
Also ließ mich der Herr, Jehova, sehen: Siehe, der Herr, Jehova rief, um mit Feuer zu richten [Eig. zu rechten; vergl. Jes. 66,16;] und es fraß die große Flut und fraß das Erbteil.
5 E ka Haku, e Iehova, ke noi aku nei au, e oki: Pehea e ku mai ai o Iakoba? No ka mea, ua uuku ia.
Da sprach ich: Herr, Jehova, laß doch ab! wie sollte Jakob bestehen? denn es ist klein.
6 Huli ae la o Iehova no keia mea: aole e hiki mai keia, wahi a Iehova ka Haku.
Jehova ließ sich dieses gereuen: auch das soll nicht geschehen, sprach der Herr, Jehova.
7 Peneia i hoike mai ai oia ia'u: Aia hoi, ku mai la ka Haku maluna o ka papohaku kupono, me ka mea hookupono ma kona lima.
Also ließ er mich sehen: Siehe, der Herr stand auf einer senkrechten Mauer, und ein Senkblei war in seiner Hand.
8 A i mai la o Iehova ia'u, E Amosa, heaha la kau e ike nei? A i aku la au, He mea hookupono. Alaila, i mai la o Iehova. Aia hoi, e hoonoho aku au i na mea hookupono iwaena o kuu poe kanaka o ka Iseraela: Aole au i hele hou ae mai o lakou aku.
Und Jehova sprach zu mir: Was siehst du, Amos? Und ich sprach: Ein Senkblei. Und der Herr sprach: Siehe, ich lege ein Senkblei an mein Volk Israel, in seiner Mitte; ich werde fortan nicht mehr schonend an ihm vorübergehen.
9 A e hooneoneoia na wahi kiekie o Isaaka, A e wawahiia na wahi hoano o ka Iseraela: A e ku e aku au i ka hale o Ieroboama me ka pahikaua.
Und die Höhen Isaaks werden verwüstet und die Heiligtümer Israels zerstört werden, und ich werde mit dem Schwerte wider das Haus Jerobeams aufstehen.
10 Alaila, hoouna aku la o Amazia, ke kahuna o Betela. Io Ieroboama la, ke alii o ka Iseraela, i aku la, Ua ku e mai o Amosa ia oe iwaena o ko ka hale o Iseraela: aole e hiki i ka aina ke hoomanawanui i kana mau olelo a pau.
Da sandte Amazja, der Priester von Bethel, zu Jerobeam, dem König von Israel, und ließ ihm sagen: Amos hat eine Verschwörung wider dich angestiftet inmitten des Hauses Israel; das Land wird alle seine Worte nicht zu ertragen vermögen;
11 No ka mea, ke olelo mai nei o Amosa penei, E make auanei o Ieroboama i ka pahikaua, a e lawe pio ia'ku ka Iseraela mai ko lakou aina aku.
denn so spricht Amos: Jerobeam wird durchs Schwert sterben, und Israel wird gewißlich aus seinem Lande weggeführt werden.
12 Olelo aku la hoi o Amazia ia Amosa, E ke kaula ike, o hele, e holo aku oe i ka aina o Iuda, a malaila e ai ai i ka berena, a e wanana malaila:
Und Amazja sprach zu Amos: Seher, gehe, entfliehe in das Land Juda; und iß dort dein Brot, und dort magst du weissagen.
13 A mai wanana hou ma Betela: no ka mea, he heiau keia no ke alii, a o ko ke alii hale noho keia.
Aber in Bethel sollst du fortan nicht mehr weissagen; denn dies ist ein Heiligtum des Königs, und dies ein königlicher Wohnsitz.
14 Alaila, olelo aku la o Amosa, a i aku la ia Amazia, Aole wau he kaula mamua. aole hoi he keiki a ke kaula; aka, he hanai bipi wau, a he mea hoiliili hua sukamore:
Und Amos antwortete und sprach zu Amazja: Ich war kein Prophet und war kein Prophetensohn [d. h. Mitglied einer Prophetenschule, wie auch 1. Kön. 20,35,] sondern ich war ein Viehhirt und las wilde Feigen.
15 A lawe o Iehova ia'u mai ka hahai ana i na holoholona, a olelo mai o Iehova ia'u, E hele, e wanana aku i kuu poe kanaka i ka Iseraela.
Und Jehova nahm mich hinter dem Kleinvieh weg, und Jehova sprach zu mir: Gehe hin, weissage meinem Volke Israel. -
16 Ano hoi, e hoolohe oe i ka olelo a Iehova; Ke olelo nei oe, Mai wanana ku e aku i ka Iseraela, a mai hapai ku e oe i kau olelo i ko ka hale o Isaaka.
Und nun höre das Wort Jehovas: Du sprichst: Du sollst nicht weissagen über Israel und sollst nicht reden [Eig. Worte träufeln] über das Haus Isaak.
17 No ia mea, ke olelo mai nei o Iehova, penei: E moe kolohe kau wahine ma ke kulanakauhale, a o kau mau keikikane, a me kau mau kaikamahine, e haule lakou i ka pahikaua, A e puunaueia kou aina me ke kaula-ana: a e make oe ma ka aina haumia; A e hele pio aku ka Iseraela mai ko lakou aina aku.
Darum spricht Jehova also: Dein Weib wird zur Hure werden in der Stadt, und deine Söhne und deine Töchter werden durchs Schwert fallen, und dein Land wird verteilt werden mit der Meßschnur, und du selbst wirst in einem unreinen Lande sterben; und Israel wird gewißlich aus seinem Lande weggeführt werden.