< II Samuela 7 >
1 A I ka wa i noho ai ke alii iloko o kona hale, a hoomaha mai la o Iehova ia ia mai o a o, mai kona poe enemi a pau;
Als nun der König in seinem Hause saß und der HERR ihm Ruhe gegeben hatte vor allen seinen Feinden ringsumher,
2 I aku la ke alii ia Natana ke kaula, Eia hoi au ke noho nei iloko o ka hale kedera; aka, e noho ana ka pahu o Iehova maloko o na paku.
sprach der König zum Propheten Natan: Siehe doch, ich wohne in einem Zedernhause, und die Lade Gottes wohnt unter Teppichen!
3 I aku la o Natana i ke alii, E hele oe e hana i ka mea a pau iloko o kou naau; no ka mea, me oe pu no o Iehova.
Natan sprach zum König: Gehe hin und tue alles, was in deinem Herzen ist, denn der HERR ist mit dir!
4 A ia po iho no, hiki mai la ka olelo a Iehova io Natana la, i mai la.
Aber in derselben Nacht kam das Wort des HERRN zu Natan und sprach:
5 E hele oe e hai aku i kuu kauwa ia Davida, Eia ka Iehova e olelo aku nei, E hana anei oe i hale no'u e noho ai?
Gehe hin und sage zu meinem Knechte David: So spricht der HERR: Solltest du mir ein Haus bauen, daß ich darin wohne?
6 No ka mea, aole no au i noho iloko o ka hale maoli mai ka manawa mai a'u i alakai mai nei i na mamo a Iseraela mai Aigupita mai, a hiki i keia la; aka, ua hele no wau maloko o ka halelole, a me ka halelewa.
Habe ich doch in keinem Hause gewohnt von dem Tage an, als ich die Kinder Israel aus Ägypten führte, bis auf diesen Tag, sondern ich bin stets in einem Zelt und in der Wohnung umhergezogen.
7 I ko'u hele ana a pau me na mamo a pau a Iseraela, i olelo aku anei au i kekahi ohana a Iseraela, i ka mea a'u i kauoha aku ai e hanai i ko'u poe kanaka i ka Iseraela, i ka i ana aku, Heaha ka mea e hana ole ai oukou i hale kedera no'u?
Wohin ich immer wandelte mit allen Kindern Israel, habe ich auch jemals ein Wort geredet zu einem der Stämme Israels, dem ich mein Volk Israel zu weiden befahl, und gesagt: Warum bauet ihr mir kein Haus von Zedern?
8 Nolaila hoi, e olelo aku oe i kuu kauwa ia Davida, Eia ka Iehova sabaota e olelo mai nei, I lawe mai no wau ia oe mai ka pahipa mai, mamuli mai hoi o ka poe hipa, i alii oe maluua o kuu poe kanaka o ka Iseraela.
So sollst du nun zu meinem Knechte David also reden: So spricht der HERR der Heerscharen: Ich habe dich von der Weide hinter den Schafen weggenommen, daß du Fürst werdest über mein Volk Israel;
9 Owau hoi kekahi pu me oe i kou mau wahi i hele aku ai, a ua hooki iho no wau i ou poe enemi a pau mai kou maka aku, a ua hookaulana aku au i kou inoa, e like me ka inoa o ka poe nui ma ka honua.
und ich bin mit dir gewesen, wohin du gegangen bist, und habe alle deine Feinde vor dir her ausgerottet, und ich habe dir einen großen Namen gemacht, wie der Name der Gewaltigen auf Erden;
10 Na'u hoi e hoike aku i wahi no ko'u poe kanaka no ka Iseraela, a e kanu iho no au ia lakou i noho ai lakou ma ko lakou wahi iho, aole e nee hou aku lakou; aole hoi e hoino hou mai ka poe keiki na ka ino ia lakou, e like me ka manawa mamua.
und ich habe meinem Volk Israel einen Ort bereitet und es eingepflanzt, daß es daselbst verbleibe, daß es nicht mehr beunruhigt werde und die Kinder der Bosheit es nicht mehr drängen wie zuvor und zur Zeit, da ich Richter über mein Volk Israel verordnete.
11 A mai ka manawa mai a'u i hoonoho ai i na lunakanawai maluna o ko'u poe kanaka o ka Iseraela, a hiki i ka hoomaha ana ia oe mai kou poe enemi ae a pau. Eia hoi ka Iehova e i mai nei ia oe, Na Iehova no e hana i hale nou.
Und ich habe dir vor allen deinen Feinden Ruhe gegeben; und der HERR tut dir kund, daß Er dir ein Haus bauen will.
12 Aia pau kou mau la, a moe iho oe me ou poe kupuna, e hooku ae au i kau keiki mahope ou, i ka mea e puka ana mailoko ae o kou opu, a e hookupaa hoi au i kona aupuni.
Wenn deine Tage erfüllt sind und du bei deinen Vätern liegst, so will ich deinen Samen nach dir erwecken, der aus deinem Leibe kommen wird, und will sein Königtum befestigen;
13 Nana no e hana i hale no ko'u inoa, a e hookupaa hoi au i ka nohoalii o kona aupuni a mau loa aku.
der soll meinem Namen ein Haus bauen, und ich will den Thron seines Königreichs auf ewig befestigen.
14 Owau no auanei kona makuakane, a e lilo hoi ia i keiki na'u: a i hana ino kela, na'u no e paipai aku ia ia me ka laau ma ko ke kanaka, a me ka hahau ana ma ko na keiki a na kanaka.
Ich will sein Vater sein, und er soll mein Sohn sein. Wenn er eine Missetat begeht, will ich ihn mit Menschenruten züchtigen und mit Schlägen der Menschenkinder strafen.
15 Aka, aole au e lawe i ko'u aloha mai ona aku la, me a'u i lawe aku ai ia mea mai o Saula aku, ka mea a'u i hoolei aku ai mai ko'u alo aku.
Aber meine Gnade soll nicht von ihm weichen, wie ich sie von Saul abwandte, den ich vor dir beseitigt habe;
16 A e hookupaa mau loa ia aku kau ohana a me kou aupuni imua ou: e hookupaaia hoi kou nohoalii a mau loa aku.
sondern dein Haus und dein Königreich sollen ewig vor dir beständig sein; dein Thron soll auf ewig bestehen.
17 Ma keia mau olelo a pau, a ma keia hihio a pau ka Natana i olelo aku ai ia Davida.
Natan teilte alle diese Worte und dieses ganze Gesicht dem David mit.
18 Alaila komo aku la o Davida ke alii iloko, a noho iho la imua o Iehova, a olelo aku la, Owai la hoi wau, e ka Haku e Iehova? Heaha hoi ko'u ohana i malama mai ai oe ia'u a hiki i neia wa?
Da kam der König David und setzte sich vor dem HERRN nieder und sprach: Wer bin ich, mein Herr, HERR, und was ist mein Haus, daß du mich bis hierher gebracht hast?
19 He mea uuku hoi keia imua o kou maka, e Iehova ka Haku; aka, ua olelo mai hoi oe no ka ohana a kau kauwa a liuliu aku mahope. Ua like anei keia me ko ke kanaka, e Iehova ka Haku?
Und das ist noch zu wenig gewesen in deinen Augen, Herr, HERR; denn du hast über das Haus deines Knechtes noch von ferner Zukunft geredet, und zwar, Herr, HERR, von des Menschen höchstem Ziel!
20 Heaha ka mea hou aku e hiki ia Davida ke olelo aku ia oe? no ka mea, ua ike pono mai oe i kau kauwa nei, e Iehova ka Haku.
Was kann da David weiter zu dir sagen? Du kennst ja deinen Knecht, Herr, HERR!
21 No ka pono o kau olelo, a e like me ko loko o kou naau kau i hana mai ai i keia mau mea nui a pau, i mea e ike ai kau kauwa.
Um deines Wortes willen und nach deinem Herzen hast du so Großes getan, um es deinem Knechte kundzutun!
22 Nolaila, e Iehova e ke Akua, he nui oe; no ka mea, aohe mea like me oe, aohe hoi Akua e ae, o oe wale no; e like me ka mea a pau a makou i lohe ai ma ko makou pepeiao.
Darum bist du, HERR, mein Gott, auch so hoch erhaben; denn dir ist niemand gleich, und es ist kein Gott außer dir nach allem, was wir mit unsern Ohren gehört haben!
23 Owai la ka lahuikanaka ma ka honua nei e like me kou poe kanaka me ka Iseraela, ka poe a ke Akua i kii aku ai e hoola i poe kanaka nona, i mea e kaulana ai kona inoa, a e hana aku no lakou i na mea nui a weliweli no kou aina, imua o kou poe kanaka, o ka poe au i hoola ae nou mai na lahuikanaka o Aigupita, a me ko lakou mau akua mai.
Und wo ist ein Volk wie dein Volk, wie Israel, das einzige auf Erden, um deswillen Gott hingegangen ist, es sich zum Volke zu erlösen und sich einen Namen zu machen und so großartige und furchtbare Taten für dein Land zu tun vor dem Angesichte deines Volkes, welches du dir aus Ägypten, von den Heiden und ihren Göttern erlöst hast?
24 No ka mea, ua hoolilo oe nou i kou kanaka i ka Iseraela, i poe kanaka nou mahope mau loa aku; a o oe, e Iehova, ua lilo mai oe i Akua no lakou.
Und du hast dir dein Volk Israel auf ewig zum Volke zubereitet, und du, HERR, bist sein Gott geworden!
25 Ano hoi, e Iehova ke Akua, e hookupaa mau loa oe i ka olelo au i olelo mai ai no kau kauwa a me kana ohana, a e hana mai e like me kau olelo.
So erfülle nun, HERR, mein Gott, auf ewig das Wort, das du über deinen Knecht und über sein Haus geredet hast, und tue, wie du gesagt hast,
26 A e hoonani mau loa ia kou inoa, i ka i ana, O Iehova sabaota, oia ke Akua maluna o ka Iseraela: a e hookupaaia hoi ka ohana a kau kauwa a Davida imua ou.
damit man ewiglich deinen Namen erhebe und sage: Der HERR der Heerscharen ist Gott über Israel! Und möge das Haus deines Knechtes David vor dir bestehen!
27 No ka mea, ua hoike mai oe, e Iehova sabaota, ke Akua no ka Iseraela, iloko o ka pepeiao o kau kauwa, i ka i ana mai, E hana au i hale nou: nolaila, ua manao iho kau kauwa iloko o kona naau e pule aku i keia pule ia oe.
Denn du, HERR der Heerscharen, du Gott Israels, hast dem Ohr deines Knechts geoffenbart und gesagt: Ich will dir ein Haus bauen! Darum hat dein Knecht den Mut gefunden, dieses Gebet zu dir zu beten.
28 Ano hoi, e Iehova ka Haku, o oe no ua Akua la, a he oiaio hoi kau mau olelo; a ua olelo mua mai oe i keia lokomaikai i kau kauwa nei:
Und nun, mein Herr, HERR, du bist Gott, und deine Worte sind Wahrheit, und du hast deinem Knecht so viel Gutes zugesagt.
29 Nolaila hoi, e lealea mai oe, a e hoopomaikai mai i ka ohana a kau kauwa, i mau loa ia imua ou: no ka mea, ua olelo no oe, e Iehova ka Haku; a ma kau hoopomaikai ana e pomaikai ai ka ohana a kau kauwa mahope mau loa aku.
So wollest du nun das Haus deines Knechtes segnen, daß es ewiglich vor dir sei; denn du selbst, Herr, HERR, hast es gesagt. So möge denn das Haus deines Knechtes mit deinem Segen bedacht werden ewiglich!