II Samuela 17
1 OLELO aku la o Ahitopela ia Abesaloma, He pono na'u e wae aku ano i na kanaka he umikumamalua tausani, a e ku ae au a e hahai aku mahope o Davida i neia po.
Još reèe Ahitofel Avesalomu: da odaberem dvanaest tisuæa ljudi, pa da idem i tjeram Davida noæas.
2 A e loaa aku ia'u ia oi nawaliwali ia a me ke kanaka ole, a e hooweliweli aku au ia ia; a e holo aku na kanaka a pau me ia; a o ke alii wale no ka'u e pepehi aku ai.
Pa æu ga stignuti dok je umoran i iznemoglijeh ruku; i uplašiæu ga, te æe pobjeæi sav narod što je s njim, pa æu ubiti cara samoga.
3 A e hoihoi mai nei au i na kanaka a pau iou nei; o ke kanaka au e imi nei, na like ia me ka hoi hou ana mai o lakou a pau: pela e malu ai na kanaka a pau.
I obratiæu sav narod k tebi; jer za onijem koga tražiš stoji da se svi vrate k tebi; tada æe se sav narod umiriti.
4 He pono keia olelo i ka manao o Abesaloma a me na lunakahiko a pau o ka Iseraela.
I to se uèini dobro Avesalomu i svijem starješinama Izrailjevijem.
5 Alaila, i mai la o Abesaloma, E kahea aku hoi ia Husai no Areki; e lohe hoi kakou i kana olelo.
Ali reèe Avesalom: dozovite i Husaja Arhijanina da èujemo što æe i on reæi.
6 A hiki mai o Husai io Abesaloma la, olelo mai la o Abesaloma ia ia, i mai la, Pela ka Ahitopela i olelo mai ai: e hana anei kakou e like me kana olelo? A i ole, e olelo mai hoi oe.
A kad doðe Husaj k Avesalomu, reèe mu Avesalom govoreæi: tako i tako reèe Ahitofel; hoæemo li èiniti kako on reèe ili neæemo? kaži ti.
7 I aku la o Husai ia Abesaloma, O ka oleloao a Ahitopela ana i olelo mai ai, aohe pono ia i neia manawa.
A Husaj reèe Avesalomu: nije dobar svjet što je sada svjetovao Ahitofel.
8 No ka mea, wahi a Husai, ua ike oe i kou makuakane a me na kanaka ona, he poe kanaka ikaika lakou, a ua ukiuki ko lakou naau me he bea la i kailiia aku kana ohana keiki ma ke kula; he kanaka kaua no hoi kou makuakane, aole ia e moe me na kanaka.
Još reèe Husaj: ti znaš oca svojega i ljude njegove da su hrabri i da su ljuta srca kao medvjedica kad joj otmu medvjediæe u polju; svrh toga, tvoj je otac ratnik, neæe noæiti s narodom.
9 Aia no ia ua pee ma kekahi lua, i kekahi wahi paha: a i ka haule mua ana o kekahi mau mea o lakou, e olelo auanei ka poe lohe, He lukuia iwaena o ka poe hahai ia Abesaloma;
Gle, on se je sada sakrio u kaku jamu ili na drugo kako mjesto. Pa ako u prvi mah koji od ovijeh poginu, ko god èuje svaki æe reæi: pobijen je narod koji prista za Avesalomom.
10 A o ke koa, ka mea naau e like me ka naau o ka liona, e hehee loa ia: no ka mea, ua ike ka Iseraela a pau, he kanaka koa kou makuakane, a he poe kanaka ikaika hoi ka poe me ia.
A tada æe najhrabriji, u kojih je srce kao srce lavovo, klonuti. Jer sav Izrailj zna da je tvoj otac junak i da su hrabri koji su s njim.
11 Nolaila, eia kuu manao ke hai aku nei, I hoakoakoaia mai ka Iseraela a pau iou nei, mai Dana a hiki i Beeraseba, e like me ke one o ke kai ka nui loa; a e hele oe iho no i ke kaua.
Zato ja svjetujem da skupiš k sebi sve Izrailjce od Dana do Virsaveje da ih bude kao pijeska na moru, pa ti glavom idi u boj.
12 Pela kakou e hiki aku ai io na la i kahi e loaa aku ai ia ia, a e kau aku kakou maluna ona, e like me ka hau e kau mai maluna o ka honua: a oia, a o ka poe a pau me ia, aole loa e koe kekahi o lakou.
Tada æemo poæi na nj, gdje bi se god nalazio, i napašæemo na nj kao što rosa pada na zemlju, da mu ne ostane nijedan od svijeh ljudi što su s njim.
13 A ina paha ua komo aku ia iloko o kekahi kulanakauhale, alaila e lawe aku ka Iseraela a pau i na kaula i ua kulanakauhale la, a e kauo aku kakou ia wahi maloko o ka muliwai, a koe ole ma ia wahi kekahi pohaku liilii.
Ako li uteèe u grad, sav narod Izrailjski neka donese uža pod onaj grad, pa æemo ga svuæi u potok, da se ni kamen ne naðe ondje.
14 I aku la o Abesaloma a me na kanaka a pau o ka Iseraela, ua oi aku ka pono o ka oleloao a Husai no Areki, mamua o ka oleloao a Ahitopela. No ka mea, ua manao mai o Iehova e hoolilo i ka oleloao akamai a Ahitopela i mea ole, i mea e hooili mai ai o Iehova i ka ino maluna o Abesaloma.
Tada reèe Avesalom i svi Izrailjci: bolji je svjet Husaja Arhijanina nego svjet Ahitofelov. Jer Gospod bješe naredio da se razbije svjet Ahitofelov, koji bješe bolji, da bi Gospod navukao zlo na Avesaloma.
15 Alaila, olelo aku la o Husai ia Zadoka laua o Abiatara na kahuna, Pela a penei i oleloao aku ai o Ahitopela ia Abesaloma a me na lunakahiko o ka Iseraela; pela a penei hoi au i oleloao aku ai.
Potom reèe Husaj sveštenicima Sadoku i Avijataru: tako i tako svjetova Ahitofel Avesaloma i starješine Izrailjeve, a ja svjetovah tako i tako.
16 Nolaila, e hoouna koke aku olua e hai ia Davida, i ka i ana aku, Mai moe oe i neia po ma na papu o ka waonahele, e hele koke oe ma kela aoao, o pau loa ke alii a me na kanaka me ia i ke aleia.
Nego brže pošljite, te javite Davidu i recite: nemoj noæas noæiti u polju u pustinji, nego prijeði prijeko, da ne bude proždrt car i sav narod što je s njim.
17 A ua noho o Ionatana laua o Ahimaaza ma Enerogela, no ka mea, aole pono e ikeia laua ke komo iloko o ke kulanakauhale, a hele aku la kekahi kauwawahine, a hai aku la ia laua: hele aku la hoi laua, a hai aku la i ke alii ia Davida.
A Jonatan i Ahimas stajahu kod studenca Rogila, i doðe jedna sluškinja i kaza im, da bi otišli te javili caru Davidu; jer se ne smijahu pokazati ni uæi u grad.
18 Aka, ua ike no kekahi keiki ia laua, a hai aku la ia Abesaloma: aka, hele koke aku la laua a hiki aku la i ka hale o kekahi kanaka i Bahurima, a he luawai maloko o ka pahale ona, ilaila laua i iho ai.
Ali ih vidje jedan momak, te kaza Avesalomu; a oni obojica brže otidoše, i doðoše u Vaurim u kuæu jednoga èovjeka, koji imaše na dvoru studenac, te se spustiše u nj.
19 Lalau aku la ka wahine i ka mea uhi, hohola iho la maluna o ka waha o ka luawai, a halii iho la i ka palaoa maluna iho: a ua ike ole ia ua mea la.
I žena uze i razastrije ponjavu povrh studenca, i povrh nje razasu prekrupu. I tako se ne dozna.
20 A hiki mai na kauwa a Abesaloma i ua wahine la ma ka hale, ninau mai la lakou, Auhea o Ahimaaza laua o Ionatana? I aku la ka wahine ia lakou, ua hala aku la laua ma kela aoao o ke kahawai. Imi aku la lakou, aole hoi i loaa, alaila hoi hou mai la lakou i Ierusalema.
Jer doðoše sluge Avesalomove k onoj ženi u kuæu, i rekoše joj: gdje je Ahimas i Jonatan? A žena im reèe: otidoše preko potoka. Tako traživši i ne našavši vratiše se u Jerusalim.
21 A hala aku la lakou, pii mai la laua mailoko mai o ka luawai, hele aku la, a hai aku la i ke alii ia Davida. I aku la ia Davida, Eku ae, e holo koke ma kela aoao o ka wai; no ka mea, penei ka Ahitopela i olelo ku e ai ia oukou.
A kad otidoše, oni ižljezoše iz studenca, i otidoše te javiše caru Davidu, i rekoše mu: ustanite i prijeðite brže preko vode; jer je tako i tako svjetovao Ahitofel na vas.
22 Alaila ku ae la o Davida a me na kanaka a pau me ia, a hele aku la ma kela aoao o Ioredane: a i ka wanaao, aole i koe kekahi o lakou i ka hele ole ma kela aoao o Ioredane.
Tada usta David i sav narod što bijaše s njim, i prijeðoše preko Jordana prije zore, ne osta nijedan da ne prijeðe preko Jordana.
23 A ike aku la o Ahitopela, aole i hanaia e like me kana oleloao, hoee aku la ia i ka noho maluna o kona hoki, ku ae la ia, hoi hou aku la ia i kona wahi, i kona hale iho, i kona kulanakauhale, a kauoha aku la no ko ka hale ona, a kaawe iho la ia ia iho, a make; a ua kanuia oia ma ka halekupapau o kona makuakane.
Ahitofel pak videæi gdje se ne uèini kako on svjetova, osedla svojega magarca, pa se podiže i otide kuæi svojoj, u svoj grad, i naredivši za svoju kuæu objesi se te umrije, i bi pogreben u grobu oca svojega.
24 Alaila hele aku la o Davida i Mahanaima: a hele aku la hoi o Abesaloma ma kela aoao o Ioredane, oia a me na kanaka a pau o ka Iseraela me ia.
A David doðe u Mahanajim; Avesalom pak prijeðe preko Jordana i sav Izrailj što bješe s njim.
25 Hoonoho aku la o Abesaloma ia Amasa ma ko Ioaba wahi maluna o ka poe kaua: a o ua Amasa la, he keiki ia na kekahi kanaka no ka Iseraela, o Itera ka inoa, ka mea i komo aku iloko io Abigala la ke kaikamahine a Nahasa, a o ke kaikaina o Zeruia o ka makuwahine o Ioaba.
I postavi Avesalom Amasu nad vojskom, na mjesto Joavovo; a Amasa bješe sin nekoga èovjeka po imenu Itre Izrailjca, koji obleža Avigeju kæer Nasovu, sestru Seruje matere Joavove.
26 Hoomoana iho la ka Iseraela me Abesaloma ma ka aina o Gileada.
I stade u oko Izrailj s Avesalomom u zemlji Galadovoj.
27 A hiki aku la o Davida i Mahanaima, ilaila o Sobi ke keiki a Nahasa no Raba o na mamo a Amona, a o Makira ke keiki a Amiela no Lodebara, a o Barezilai no Rogelima ma Gileada,
A kad doðe David u Mahanajim, Sovije sin Nasov iz Rave sinova Amonovijeh i Mahir sin Amilov iz Lodevara i Varzelaj od Galada iz Rogelima
28 Lawe mai la lakou i na moe a me na kiaha a me na ipu lepo a me na hua palaoa a me ka bale a me ka palaoa, a me ka palaoa papaa, a me ka papapa maka, a me ka pi, a me ka papapa papaa;
Donesoše postelje i èaša i sudova zemljanijeh i pšenice i jeèma i brašna i prekrupe i boba i leæa i prženijeh zrna,
29 A me ka meli, a me ka bata, a mo na hipa, a me ka waiubipipaa, na Davida a na ka poe kanaka me ia e ai ai: no ka mea, olelo ae la lakou, Ua pololi na kanaka, ua luhi a me ka makewai ma ka waonahele.
I meda i masla i ovaca i sira kravljega; donesoše Davidu i narodu što bješe s njim da jedu. Jer govorahu: narod je gladan i umoran i žedan u toj pustinji.
