II Oihanaalii 10
1 HELE aku la o Rhoboama i Sekema, no ka mea, ua hiki mai ka Iseraela a pau i Sekema e hoonoho ia ia i alii.
Tada otide Rovoam u Sihem, jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare.
2 Lohe ae la o Ieroboama ke keiki a Nebata, e noho ana ia ma Aigupita kahi ana i mahuka aku ai mai ke alo aku o Solomona ke alii, a hoi mai o Ieroboama mai Aigupita mai.
A kad èu Jerovoam sin Navatov, koji bijaše u Misiru pobjegav onamo od cara Solomuna, vrati se Jerovoam iz Misira.
3 A hoouna aku la lakou a kahea aku ia ia; a hele mai o Ieroboama a me ka Iseraela a pau, a olelo mai la lakou ia Rehoboama, i mai la,
Jer poslaše, te ga dozvaše; i doðe Jerovoam i sav Izrailj i rekoše Rovoamu govoreæi:
4 Ua hookaumaha kou makuakane i ka makou auamo, ano hoi, e hoomama iki i ka hana hooluhi a kou makuakane, a me ka auamo kaumaha ana i kau mai ai maluna o makou, a e hookauwa aku makou nau.
Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pa æemo ti služiti.
5 Olelo aku la oia ia lakou, A hala na la ekolu, e hoi hou mai oukou i o'u nei. A hele aku la na kanaka.
A on im reèe: do tri dana doðite opet k meni. I narod otide.
6 A ahaolelo pu iho la o Rehoboama ke alii me ka poe elemakule, ka poe i ku imua o Solomona, kona makuakane i ka wa o kona ola ana, i aku la, Heaha ka oukou e manao ai i mea e hai aku i keia poe kanaka?
Tada car Rovoam uèini vijeæe sa starcima koji stajaše pred Solomunom ocem njegovijem dok bijaše živ, i reèe: kako svjetujete da odgovorim narodu?
7 Olelo lakou ia ia, i mai la, Ina e noho oe i mea e pono ai keia poe kanaka, a e hooluolu aku, a olelo i na mea maikai ia lakou, alaila, e noho mau lakou i poe kauwa nau.
A oni mu odgovoriše govoreæi: ako se udobriš narodu i ugodiš im i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti biti sluge svagda.
8 Aka, haalele ae la ia i ka oleloao a ka poe elemakule, ka mea a lakou i ao mai ai, a ahaolelo pu iho la me ka poe kanaka ui, ka poe i noho pu me ia a nui, a e ku ana hoi imua ona.
Ali on ostavi svjet, što ga svjetovaše starci, i uèini vijeæe s mladiæima koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim;
9 I aku la oia ia lakou, Heaha ko oukou manao i mea e olelo aku ai kakou i keia poe kanaka, ka poe i olelo mai ia'u, me ka i ana mai, E hoomama iki i ka auamo a kou makua i kau mai ai maluna o makou.
I reèe im: šta vi svjetujete da odgovorimo narodu koji mi rekoše govoreæi: olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac.
10 Olelo mai la ka poe kanaka ui, ka poe i noho pu me ia a nui, i mai la, Penei kau e olelo aku ai i ka poe kanaka i olelo mai ia oe, i mai ana, Ua hookaumaha kou makuakane i ka makou auamo, ano hoi e hoomama iki i ka makou auamo; penei oe e olelo aku ai ia lakou, E oi aku ka manoanoa o ko'u manamana lima iki i ka puhaka o ko'u makuakane.
Tada mu odgovoriše mladiæi koji odrastoše s njim, i rekoše: ovako kaži narodu što ti reèe: otac je tvoj metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: moj mali prst deblji je od bedara oca mojega.
11 Ua kau mai la ko'u makuakane i auamo kaumaha maluna o oukou, aka hoi, e hoonui au i ka oukou auamo; ua hahau mai ko'u makuakane ia oukou i ka huipa, aka hoi, e hahau au ia oukou i na moohueloawa.
Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu vas šibati bodljivijem bièevima.
12 A hoi mai o Ieroboama a me ka poe kanaka a pau io Rehoboama la i ka po akolu, e like me ka ke alii i olelo aku ai, E hoi mai oukou io'u nei i ke kolu o ka la.
A treæi dan doðe Jerovoam i sav narod k Rovoamu kako im bješe kazao car rekav: doðite opet k meni do tri dana.
13 Olelo kalaea aku la ke alii ia lakou; haalele ke alii o Rehoboama i ka oleloao a ka poe elemakule;
I car im odgovori oštro, jer ostavi car Rovoam svjet staraèki,
14 A olelo aku la ia lakou e like me ka oleloao a ka poe kanaka ui, i aku la, Ua hookaumaha ko'u makua i ka oukou auamo, aka, e hoonui au ia mea; ua hahau ko'u makuakane ia oukou i ka huipa, aka, owau hoi e hahau ia oukou i na moohueloawa.
I odgovori im kako ga svjetovaše mladiæi, govoreæi: moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na nj; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu bodljivijem bièevima.
15 Pela i hoolohe ole aku ai ke alii i na kanaka; no ka mea, no ke Akua mai keia i hooko ai o Iehova i ka olelo ana i olelo mai ai ma o Ahiia la no Silo ia Ieroboama i ke keiki a Nebata.
I car se ogluši naroda, jer Bog bješe tako uredio da bi potvrdio Gospod rijeè svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu sinu Navatovu.
16 A ike ae la ka Iseraela a pau, aole i hoolohe ke alii ia lakou, olelo na kanaka i ke alii, i mai la, Heaha ko makou kuleana iloko o Davida? aohe o makou hooilina iloko o ke keiki a Iese; e hoi no kela kanaka keia kanaka a pau i kona halelewa, e ka Iseraela; ano, e nana oe i kou hale iho, e Davida. Pela i hoi ai ka Iseraela a pau i ko lakou mau halelewa.
A kad vidje sav Izrailj da ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreæi: kakav dio mi imamo s Davidom? nemamo našljedstva sa sinom Jesejevijem. Svak u svoj šator, Izrailju! A ti, Davide, sad gledaj svoju kuæu. Tako otide sav Izrailj u šatore svoje.
17 A o ka poe mamo a Iseraela e noho ana iloko o na kulanakauhale o Iuda, nohoalii iho la o Rehoboama maluna o lakou.
Samo nad sinovima Izrailjevijem koji življahu po gradovima Judinijem zacari se Rovoam.
18 Hoouna aku la ke alii o Rehoboama ia Hedorama i ka mea maluna o ka auhau ana, a hailuku na mamo a Iseraela ia ia, a make ia. Alaila, wikiwiki ae la ke alii o Rehoboama e pii maluna o kona hale kaa, a e holo i Ierusalema.
I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom, ali ga sinovi Izrailjevi zasuše kamenjem, te pogibe. Tada car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim.
19 Pela i kipi ai o ka Iseraela i ka ohana a Davida a hiki i keia la.
Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana.
